Zamislite da umjesto aviona, voza ili automobila, odlučite da obiđete planetu pješke!
Upravo to je životna misija britanskog avanturiste Karla Bušbija, bivšeg padobranca koji je 1998. godine krenuo na put dug više od 58.000 kilometara.
Njegov cilj? Da obiđe Zemlju i jednog dana stigne nazad kući u Englesku, i to bez ijednog prevoznog sredstva osim sopstvenih nogu.
Hod po ivici života
Najdramatičniji trenutak Bušbijeve odiseje desio se 2006. godine kada je sa francuskim saputnikom pokušao da pređe zaleđeni Beringov moreuz. Po snježnim olujama i ledu, korak po korak, uspjeli su da stignu do Rusije. Međutim, umjesto dočeka heroja, dočekale su ih – lisice i zatvor.
Ruske vlasti odmah su ih uhapsile zbog ilegalnog ulaska u zemlju. Godinama se borio sa birokratijom dok napokon nije dobio dozvolu da nastavi.
Bušbijev plan je bio da cijeli poduhvat završi za 15 godina, ali život i politika umiješali su prste. Ratovi, granice, papirologija i nedostatak novca usporili su ga. Ipak, ni poslije više od dvije decenije na putu, ovaj svjetski putnik ne odustaje.
Prošao je džungle, pustinje i planinske vrhove, a na njegovom putu su se smjenjivali i mediji i navijači koji ga doživljavaju kao modernog Odiseja.
Za Karla Bušbija ovo nije samo putovanje. On želi da pokaže da ljudska noga može povezati kontinente, da granice postoje samo na papiru, a da je prava snaga u istrajnosti.
Njegov san je da jednog dana ponovo zakorači u rodni Hal i stavi tačku na najdužu šetnju u istoriji.
Kako je izgledala njegova ruta?
1998, Punta Arenas, Čile – krenuo je sa samog juga Južne Amerike.
– Pješke je prešao Čile, Argentinu, Boliviju, Peru i Ekvador.
– Nastavio je kroz Centralnu Ameriku: Kolumbija, Panama, Kostarika, Nikaragva, Honduras, Gvatemala i Meksiko.
– Zatim je prošao Sjedinjene Američke Države – hodajući hiljadama kilometara kroz zapadnu obalu, a onda sjeverno ka Aljasci.
– 2006. godine prešao je u Aziju, kroz Beringov moreuz do Rusije
– Njegov put kroz Sibir bio je nevjerovatno težak – ledene tundre, pustoš i ogromne udaljenosti
– Ušao je u Kazahstan, gdje je mjesecima prelazio ogromne pustinjske i stepske predijele.
– Iz Kazahstana je prešao u Uzbekistan. Hodao je kroz istorijske gradove na ruti Velikog puta svile – Samarkand i Buharu – gdje se susreo s drugačijom kulturom i velikom podrškom lokalnih ljudi.
– Potom je stigao u Azerbejdžan. Tu je morao da se prilagođava složenim viznim pravilima i logistici, ali je uspio da dođe do Bakua, grada na obali Kaspijskog mora.
– Da bi stigao dalje, prešao je kroz Gruziju. To je bio relativno kraći segment puta, ali veoma značajan jer ga je približio turskoj granici.
– Iz Gruzije je ušao u Tursku i nastavio prema zapadu, sve dok u maju 2025. nije stigao do Istanbula i prešao Bosfor – prvi put zakoračivši na evropsko tle.
Prelaskom preko Bosforskog mosta njegovo stopalo prešlo je konačno u Evropu.
Međutim, zbog pravila boravka u Turskoj (maksimalno 90 dana za strance), Bušbi je bio prinuđen da napusti zemlju krajem jula 2025. godine. Da bi ispoštovao vizne propise, vratio se u Meksiko, odakle sada čeka novu vizu kako bi mogao ponovo da uđe u Tursku i nastavi svoj put ka Velikoj Britaniji.
Čeka ga još mnogo, a uskoro bismo mogli da ga očekujemo na Balkanu, kroz koji će morati da prođe da bi nastavio kroz srednju Evropu.
Kada pređe Lamanš, Bušbi će hodati sjeveroistočno kroz Britaniju, preko Londona i dalje do svog rodnog grada Hal na obali Sjevernog mora, prenosi “24Sedam“.