Više od decenije naučnici pokušavaju da razjasne neobične signale zabilježene ispod antarktičkog leda tokom NASA-inog eksperimenta ANITA. Iako su podaci probudili veliku pažnju, drugi vrhunski eksperimenti nisu uspjeli da potvrde njihovu autentičnost.
Već gotovo deceniju naučnici pokušavaju da razumiju prirodu misterioznih signala koji su zabilježeni ispod antarktičkog leda. Ove neobične pojave prvi put su otkrivene NASA-inim eksperimentom ANITA (Antarctic Impulsive Transient Antenna), čiji je cilj bio da se detektuju visokoenergetske kosmičke čestice, tačnije neutrina (subatomske čestice bez električnog naboja, veoma male mase, koje se kreću brzinama bliskim brzini svjetlosti), koje gotovo neometano prolaze kroz materiju, piše CNN.
Tokom četiri misije između 2006. i 2016. godine, jedan eksperiment je iz balona iznad Antarktika zabilježio neobične radio talase. Umjesto da dolaze odozgo, kako se očekuje, dva signala su zabilježena iz smjera ispod horizonta, kao da su prešli hiljade kilometara kroz unutrašnjost Zemlje. To je nemoguće, prema zakonima fizike, jer bi takve signale trebalo da apsorbuje stijena.
Naučnici iz ANITA tima zaključili su da ono što su zabiležili ne može biti objašnjeno postojećim razumijevanjem fizike čestica.
Drugi eksperimenti ne pronalaze slične dokaze
Uprkos tome šsto su ANITA-ini podaci probudili veliku znatiželju, drugi eksperimenti nisu uspjeli da potvrde detekciju ovih neobičnih signala. Među njima je i opservatorija Pjer Ože u Argentini, jedan od najvećih i najosjetljivijih detektora visokoenergetskih kosmičkih zraka na svijetu. Njeni naučnici su analizirali više od decenije podataka, ali nisu pronašli ništa slično.
“Naše novo istraživanje pokazuje da takvi signali nisu zabilježeni u eksperimentima poput onog kod Pjera Ožea”, rekla je astrofizičarka Stefani Visel sa Univerziteta Pensilvanije.
Fizičar Džastin Vandenbruk sa Univerziteta u Viskonsinu dodao je: “Da su ANITA-ini signali bili stvarni i redovni, Oger je takođe trebalo da ih vidi, a nije.” Situacija je slična i sa eksperimentom AjsKjub, koji koristi mrežu detektora postavljenih duboko u antarktičkom ledu. Uprkos svojoj izuzetnoj osetljivosti, ni AjsKjub nije detektovao takve signale.
Hipoteze i novi pokušaji
Jedna od mogućnosti koju naučnici razmatraju jeste da signali dolaze od rijetke vrste neutrina, tau neutrina. Ova čestica u raspadu može da proizvede tau lepton (poznat kao tau čestica ili tauon) i da se ponovo regeneriše, što bi joj teoretski omogućilo da prođe kroz više materijala. Međutim, ova teorija se ne uklapa baš u ANITA podatke, jer bi signal morao da dolazi pod manjim uglom.
“Za tau neutrine očekujemo ulazni ugao od jednog do pet stepeni ispod horizonta. U ovom slučaju, to je ugao od 30 stepeni, što je previše da bi čestica prošla bez gubitka energije”, objasnio je Visel.
Uprkos brojnim pokušajima da se objasne signali, odgovor još uvijek nije pronađen. Ali naučnici ne odustaju. U pripremi je novi eksperiment pod nazivom PUEO (Payload for Ultra-High Energy Observations), koji će takođe biti lansiran iznad Antarktika. Let balona je zakazan za decembar, a nova oprema će biti deset puta osjetljivija od ANITA-e.
“Uz PUEO ćemo imati bolju osjetljivost i možda ćemo konačno razumeti o čemu se radi. Najvjerovatnije je u pitanju neki trivijalni fizički efekat koji još nismo prepoznali. Ali dok ne isključimo sve mogućnosti, nastavljamo da tražimo odgovore”, rekao je Visel.