Sakriven u brdima iznad Stoca, manje od sat vremena vožnje od Mostara, leži jedan od najstarijih i najimpresivnijih arheoloških lokaliteta Bosne i Hercegovine — Daorson. Tajanstveni grad naroda Daorsa, koji je između 300. i 50. godine prije nove ere cvjetao u dolini Neretve, i danas skriva mnoge tajne. Njegovi masivni kiklopski blokovi stoje kao svjedoci društva koje je trgovalo, imalo svoj novac i živjelo na raskršću rimskih i helenističkih uticaja.
Iako je Daorson proglašen nacionalnim spomenikom, javnost o ovom značajnom narodu zna iznenađujuće malo. Zašto se ovaj lokalitet, uprkos svojoj važnosti, rijetko pominje i još rjeđe istražuje? Odgovore donosi mladi istoričar Djani Behram. Svoj magistarski rad na Univerzitetu u Bergenu u Norveškoj posvetio je upravo Daorsima.
Njegova naučna monografija “Historija antičkih Daorsa na istočnom Jadranu od 2. stoljeća prije nove ere do 2. stoljeća nove” baca novo svjetlo na ovaj narod. Daorsi nisu bili samo puko „ilirsko pleme“, već složena društveno-politička zajednica sa značajnom ulogom u istoriji istočnog Jadrana.
Na početku razgovora, Behram otkriva da je inspiraciju za istraživanje pronašao u pričama preminulog prijatelja. On ga je 2008. i 2014. godine vodio na Ošanjiće kod Stoca, centar Daorsa.
Tada nije ni slutio da će upravo taj lokalitet i taj drevni narod postati fokus njegovog akademskog puta. „Kada sam pitao mentora na univerzitetu da li mogu istraživati antički istočni Jadran, dobio sam zeleno svjetlo. I tako sam počeo da pišem svoj magistarski rad o Daorsima. Nakon toga nastavio sam istraživati temu i počeo pisati knjigu o njima“, prisjeća se Behram.
Daorsi nisu bili samo pleme
Jedna od najvažnijih teza koje Behram u knjizi razrađuje jeste da Daorsi nisu bili pleme, već organizovana društveno-politička jedinica koja je u prvoj polovini 2. vijeka prije nove ere uspostavila dominaciju u donjoj Neretvi, stvarajući savez Daorsa.
„Nakon 150-ih godina prije nove ere, savez se raspada, ali sama jedinica ostaje sve do rimskog osvajanja. Nakon razaranja središta na Ošanjićima, društveno-politička jedinica Daorsa nastavlja postojati. Premjestila je svoje sjedište u današnji Stolac. O tom periodu, nažalost, znamo vrlo malo. Rimljani ih kasnije transformišu u civitas peregrina Daorsi, a potom u municipium Diluntum. Ime Daorsi tada polako nestaje iz upotrebe“, pojašnjava Behram.
Kao posrednici u trgovini između Jadrana i unutrašnjosti, Daorsi su igrali ključnu ulogu u regionalnoj ekonomiji. Njihov glavni lokalitet, Ošanjići, jedan je od najbolje istraženih arheoloških nalazišta na ovom prostoru.
Više teorije, manje nagađanja
Istraživanje ovog naroda nije bilo jednostavno. Nedostatak pisanih izvora i oslanjanje domaće arheologije na zastarjele metodologije predstavljali su ozbiljne prepreke.
„Veoma je malo antičkih pisaca koji uopšte pominju Daorse. Moguće je da ih je bilo više, ali njihovi tekstovi nisu sačuvani. Zato sam morao proučavati kako su antički autori opisivali druge slične saveze i na osnovu toga pokušati rekonstruisati organizaciju Daorsa“, kaže nam Behram.
Dodatni izazov bila je činjenica da arheolozi na Balkanu uglavnom koriste tzv. kulturno-arheološku teoriju, razvijenu još krajem 19. vijeka. Behram je, umjesto toga, primijenio savremene pristupe poput procesualne i post-procesualne arheologije, koji omogućavaju dublje i kontekstualno razumijevanje materijalne kulture.
„Da se više lokaliteta sistematski iskopavalo, znali bismo mnogo više o antičkoj donjoj Neretvi“, dodaje.
Vino iz Visa i mješavina običaja
Na pitanje o uticajima helenističke i rimske kulture, Behram kaže da su Daorsi integrisali strane elemente u svoju kulturu, ali su zadržali lokalni identitet.
„Najbolji primjer je grčko vino koje su uvozili sa ostrva Vis (Issa), a pili su ga u grčko-italskim amforama. To pokazuje otvorenost, ali i sposobnost da se sačuva sopstveno. Slično kao današnji Norvežani — jedu lokalnu ribu, ali idu i na sushi ili kebab“, objašnjava on.
Najviše ga je, kaže, iznenadilo kada je počeo primjenjivati savremene teorije razvijene za keltska društva u Zapadnoj Evropi na prostor istočnog Jadrana.
„Knjige Manuela Fernandez-Gotza i Nico Roymansa promijenile su moj pogled na stvar. Tada su mi se zaista otvorile oči i razvio sam teorijski okvir koji se može primjenjivati na sve društveno-političke jedinice ovog prostora“, kaže Behram.
Zanimljivo je da su Daorsi pomenuti i u jednoj antičkoj genealogiji. Pisac Apijan ih navodi kao dio „ilirskog rodoslova“. No, Behram odbacuje to kao čistu fikciju.
„Termin ‘Iliri’ je izum grčkih pisaca, kasnije preuzet od Rimljana. Nemamo dokaze da su ljudi na istočnom Jadranu sami sebe tako zvali. Možda su taj naziv preuzeli kasnije, ali to još nije dokazano“, zaključuje Behram.
Hitni poziv na zaštitu lokaliteta
Behram nam kaže da je danas stanje lokaliteta Daorson na Ošanjićima veoma loše. Lokalitet gotovo da nije zaštićen, a brojni pljačkaši koriste metalne detektore kako bi iskopavali i otuđivali arheološke predmete:
„Prilikom moje posjete u aprilu ove godine vidio sam mnogo rupa po cijelom lokalitetu nastalih upravo takvim nezakonitim aktivnostima. Borba protiv takvih krađa je otežana jer Bosna i Hercegovina nema dovoljno snažne institucije, a korupcija dodatno oslabljuje njihovu funkcionalnost. Smatram da Općina Stolac, Federacija BiH i država moraju znatno bolje zaštititi ovaj lokalitet. Neprihvatljivo je da se političari voze skupim automobilima i helikopterima dok se istovremeno uništavaju važna arheološka nalazišta, a veliki broj ljudi u državi jedva preživljava.“
FOTO: Behram
Zaštita lokaliteta treba da uključi postavljanje sigurnosnih kamera, uređenje prostora za posjetioce i razvoj turizma kao izvora prihoda za očuvanje naslijeđa. Takođe, dodaje, bilo bi veoma značajno otvoriti muzej antike u Stocu u kojem bi se izložili arheološki predmeti pronađeni na Ošanjićima i okolini. Digitalizacija svih pronađenih predmeta dodatno bi omogućila dostupnost i istraživanje ove baštine ljudima širom svijeta.
Dok čekamo na konkretne korake nadležnih, a iskreno se nadamo da će ih biti, ostaje nam knjiga u kojoj drevni Daorsi nisu samo fusnota u istoriji Bosne i Hercegovine, već postaju složen i značajan akter antičkog Jadrana, dostojan pažnje savremenih istraživača i šire javnosti.
Elektronsku verziju knjige potpuno BESPLATNO možete preuzeti na OVOM linku