Ispred svoje male, trošne kuće na padinama Majevice, Slobodan Jovanović stoji i gleda prema zelenim prostranstvima koja su godinama bila njegov dom. „Ovo je moje imanje. Moja zemlja. Ni po koju cijenu neću da dam“, kaže za BUKU, dok pogledom prelazi preko svakog dijela zemlje koju je uzgajao, brinuo se o njoj i kojoj je posvetio cijeli život.
„Neću dozvoliti da ovdje kopaju litijum, da unište sve što sam stvorio. Ako bude trebalo, braniću ovu zemlju do posljednje kapi krvi“, priča za BUKU Slobodan. Njegove riječi nisu samo odraz lične borbe, već i glas cijele zajednice koja je mjesecima na nogama u borbi protiv rudarskih planova kompanije Arcore.
Zaštita Majevica: Borba za opstanak
Ove riječi Slobodana Jovanovića ujedno su i moto cijele zajednice. Stanovnici Lopara nisu samo protiv rudarenja – to je borba za opstanak, za očuvanje onoga što su generacije gradile. Mještani žele sačuvati prirodu, zdravlje, tradiciju, rijeke, čistu zemlju i zrak koji su njihovi preci ostavili kao naslijeđe. Na svim stranama postoji odlučnost: Majevica se ne smije uništiti.
„Ovo je naš dom. Niko od nas ne želi da vidi pljačku prirode koja nas hrani. Majevica je naš život, ona je simbol svega što mi jesmo“, kaže Andrijana Pekić-Tešanović, aktivistkinja iz udruženja “Čuvari Majevice”. „Ovdje su naši preci ostavili tragove, i mi ih moramo sačuvati za buduće generacije.“
Pomicanje rokova izaziva sumnje
Dok borba na terenu postaje sve žustrija, političke odluke koje odgađaju konačne odgovore samo podgrijavaju sumnje. Naime, ministar industrije, energetike i rudarstva Republike Srpske, Petar Đokić, još u martu izjavio je da kompanija Arcore nije podnijela zahtjev za koncesiju, ali nova dokumentacija pokazuje da je rok za podnošenje zahtjeva pomjeren. Umjesto kraja jula 2024, Ministarstvo je produžilo rok na 17. februar 2025. godine, bez jasnog obrazloženja. Ova promjena samo povećava sumnje među mještanima, aktivistima i pravnicima.
Načelnik opštine Lopare, Rado Savić, ističe za BUKU da ni on ne zna zašto je rok pomjeren, ali dodaje: “Podnijet je zahtjev za koncesiju. Mi smo preventivno djelovali. Potpisali smo peticije, poslali smo dopise, organizovali proteste u Loparama i Bijeljini. Naša poruka je jasna – tražimo da se koncesija za rudarenje litijuma ne odobri. Ukoliko Vlada RS-a odbije koncesiju, neće biti štete po Republiku Srpsku. Ali, ako odobre koncesiju, a mi mještani ne dozvolimo rudarenje, neko će morati da obešteti ljude. Mi, po cijenu života, nećemo dozvoliti da Majevica bude uništena“, izjavio je Savić za BUKU.
Građanska inicijativa: Zaštita Majevice kao park prirode
Građani Lopara, Bijeljine, Ugljevika i Zvornika već mjesecima organiziraju proteste, potpisuju peticije i šalju dopise vlastima, tražeći zaštitu Majevica. Peticija koju je potpisalo više od 3.700 građana, upućena je Narodnoj skupštini RS. Za mještane, cilj je jasan – proglašenje Majevice parkom prirode, status koji bi potpuno onemogućio bilo kakve rudarske aktivnosti na ovom području.
„Mi nismo protiv razvoja, ali ne po cijenu uništavanja svega što imamo. Majevica mora postati park prirode. Ako vlasti to ne prepoznaju, mi ćemo se boriti“, poručuju iz inicijative “Čuvari Majevice”.
Zajedništvo i odlučnost – borba za budućnost
Za stanovnike Lopara, borba nije samo protiv rudarenja litijuma. To je borba za očuvanje identiteta, zdravlja i budućnosti. „Ovdje smo odrasli, ovdje ćemo i umrijeti. Ova zemlja je sve što imamo. Ne želimo da se naša djeca suočavaju sa posljedicama zagađenja koje bi donijelo rudarenje. Nećemo dozvoliti da nas neko gura u propast“, kaže za BUKU Mladen Jovanović, mještanin Lopara.
Majevica je, za sve njih, više od planine – ona je simbol zajedništva, borbe i nade. I dok vlasti Republike Srpske kasne s odlukama, mještani Lopara, Bijeljine, Zvornika i Ugljevika ostaju čvrsti u svojoj odlučnosti da zaštite ovu prirodnu ljepotu. I dok se čeka ishod, jedno je sigurno – ljudi s Majevice neće mirno gledati kako neko drugi odlučuje o njihovom pravu da ostanu na svojoj zemlji.