Prije 17 godina, brazilski rudari su u šljunku plitke rijeke u oblasti Mato Grosso naišli na neugledan smeđi dijamant. Iako bezvrijedan u draguljarskom smislu, ovaj kamenčić donio je revolucionarne spoznaje o unutrašnjosti naše planete. Naučnici su otkrili da sadrži rijedak mineral ringvudit, koji može zarobiti vodu u svojoj strukturi.
Ovo otkriće je 2014. godine objavio tim istraživača sa Univerziteta Alberta u Kanadi, predvođen profesorom Grahamom Pearsonom, u uglednom časopisu Nature. Analizom dijamanta, naučnici su utvrdili da ringvudit može sadržavati oko 1,5% vode po težini. Iako se čini kao mali procenat, ako bi se ovo proširilo na čitavu tranzicionu zonu omotača Zemlje – sloj između 410 i 660 kilometara dubine – količina zarobljene vode mogla bi biti i tri puta veća od svih svjetskih okeana zajedno.
Još jedno značajno istraživanje, koje je 2014. godine sproveo tim sa Univerziteta Northwestern u SAD-u, predvođen geofizičarem Stivenom Džejkobsenom (Steven Jacobsen), dodatno je potvrdilo ovu teoriju. Analizom seizmičkih talasa otkrili su anomalije koje ukazuju na prisustvo vode duboko ispod površine Zemlje, zarobljene u stijenama bogatim ringvuditom.
Ovo otkriće moglo bi promijeniti teorije o poreklu vode na Zemlji. Do sada se smatralo da su komete i asteroidi donijeli vodu na planetu, ali ako se voda nalazila unutar Zemlje od njenog formiranja, to znači da je planetarni vodeni ciklus daleko kompleksniji nego što se ranije mislilo.
Pored toga, skriveni rezervoar vode u unutrašnjosti Zemlje mogao bi imati ključnu ulogu u dugoročnim klimatskim promjenama, tektonskim aktivnostima i formiranju okeana. Ako voda cirkuliše između površine i dubine kroz procese poput subdukcije i vulkanske aktivnosti, to bi moglo objasniti geološke promjene na globalnom nivou.
Ovo fascinantno otkriće otvara mnoga nova pitanja: koliko još skrivenih slojeva i struktura krije unutrašnjost naše planete? Kako tačno funkcioniše ovaj duboki vodeni ciklus? I što je najvažnije – može li se ova podzemna voda nekako iskoristiti u budućnosti? Naučnici širom svijeta nastavljaju istraživanja, a budući rezultati mogli bi dodatno promijeniti način na koji posmatramo našu planetu.