Više od polovine penzionera u našoj zemlji, prema ranijim procjenama, živi na granici socijalnog minimuma. Kada plate račune za osnovne namirnice, režije i lijekove, u vrlo kratkom roku, njihovi novčanici ostaju prazni. Bojkot kupovine, zbog vrtoglavih cijena, penzionerima u Bosni i Hercegovine zato i nije nepoznat. Na to su prinuđeni gotovo svakodnevno, objavljuje BHRT.
Ejub Husić koji ima težih zdravstvenih problema, već sedamnaest godina živi sa minimalnom penzijom. Uz poteškoće koje ima svakodnevno, zajedno sa suprugom koja ima minimalnu platu, kaže da se mnogi problemi nižu iz mjeseca u mjesec, zbog prevelikih poskupljenja. Iako ima veliku pomoć svoje djece, navodi da je penzionerima odavno luksuz ono što je drugima normalno.
EJUB HUSIĆ, penzioner
“Poslije dvadesetog nema para. Gotovo. Znači, opet treba petnaest dana do penzije izdržati, pozajmicu napravimo, pa vraćamo, na sve moguće načine. Ono što osnovno moramo plaćati – to su obaveze, struja, voda, smeće, lijekovi, to je osnovno. Tako da nama ne može ostati”.
Kaže da su mnogi penzioneri primorani kupovati nekvalitetnu hranu koja je isto skupa, a o kvalitetnoj i ne razmišljaju. Mnogi žive od pomoći svoje djece i dijaspore, koja pomaže ugroženim kategorijama treće životne dobi. No, velika poskupljenja postaju problem i za one koji imaju prosječna primanja.
EJUB HUSIĆ, penzioner
“Ovdje jedino što dijaspora najviše pomogne, i komšijama i prijateljima, rodbini pogotovo, ali i oni sve manje imaju sredstava za pomoć, mi to već osjetimo. S tim da to sve, odgovornost je gore – Federalni zavod penzionera i Vlada. Oni nas niti vide samo pričaju, ali za nas osjećaj nemaju nikakav”.
Ejub i supruga dijele sudbinu mnogih penzionera i građana s minimalnim primanjima, koji se teško nose sa životnim troškovima koji su odavno prerasli njihov kućni budžet.
Na području Unsko-sanskog kantona, prema podacima Udruženja penzionera ovog kantona, registrovano je oko 22.000 penzionera, a oko 60 posto njih ima minimalnu penziju koja iznosi 574 konvertibilne marke.
Zbog toga ne čudi što su se mnogi penzioneri pridružili inicijativi bojkota kupovine u trgovinama. Nadaju se da će pokrenute akcije uroditi plodom i ograničiti divljanje cijena.
MIRSAD TERZIĆ, predsjednik Saveza udruženja penzionera USK
“Mi to bojkotujemo već nekoliko godina. Mi nemamo sredstava, penzioneri sa minimalnom penzijom pogotovo i oni koji imaju još manja primanja. Nema sredstava za život mjesec dana. Oni bojkotuju od petnaestog u mjesecu do petog, do nove penzije. Mi smo se naučili na to”.
Nadu bude i najave iz Federalne vlade o značajnom izdavanju sredstava iz federalnog budžeta za penzionere, i barem donekle usklađivanju njihovih primanja sa životnim troškovima.