U Federaciji Bosne i Hercegovine danas je neradni dan. Obilježava se Dan državnosti Bosne i Hercegovine. U Republici Srpskoj danas je običan radni dan. 17 nacionalnih manjina i tri konstitutivna naroda (Srbi, Hrvati, Bošnjaci) tako decenijama nemaju usuglašen stav o datumu koji treba obilježavati kao dan državnosti BiH.
U Federaciji Bosne i Hercegovine kantoni s hrvatskom većinom uglavnom ne obilježavaju ovaj dan niti je zvanična politika predstavnika Hrvata orjentisana ka afirmaciji 25. novembra kao dana državnosti, a slično je i u Republici Srpskoj gdje je sva pažnja usmjerena ka afirmaciji 9. januara kao Dana Republike Srpske.
Sve ovo otvara pitanja da li narodi u Bosni i Hercegovini mogu da se dogovore o zajedničkom danu državnosti.
Alija Behram, novinar iz Mostara za Buku kaže da bi se narodi mogli dogovoriti pod uslovom da pripadnici svih naroda pozitivno odgovore na pitanje – da li je Bosna i Hercegovina njihova država.
„To je za mene suštinsko pitanje. Ja živim u Mostaru u kojem u zapadnom dijelu i zapadnoj Hercegovini niko ne slavi dan državnosti. Slavi se Herceg-Bosna, slavi se datum osnivanja Herceg-Bosne, a mediji u BiH u izvještajima sa tih skupova, na kojima se obilježava godišnjica osnivanja HRHB, to prezentiraju kao da je riječ o najboljem kulturno-umjetničkom društvu, pa su to hvalospjevi bez spominjanja vrlo značajnih i relevantnih činjenica da je Herceg-Bosna presuđena u Hagu, da je taj projekat bio presuđen kao udruženi zločinački poduhvat, toga nemamo“, rekao je Behram za Buku.
Kaže da bi se narodi u BiH možda i mogli dogovoriti, ali da u njihovo ime govore političke elite.
„Nije čak problem postaviti tri datuma o kojima bi mogla da se pokrene debata. Problem je da li svi želimo da obilježavamo najvažnije datume naše zajedničke države jer ja živeći u Mostaru vidim da jedni staju uz BiH jer nemaju drugog izbora, nemaju rezervne države, neki žele reinkarnaciju Herceg-Bosne s intencijom da se ta tvorenima pripoji Hrvatskoj“, govori Behram.
Politička analitičarka iz Banje Luke Tanja Topić za Buku kaže da bi se možda narodi i građani mogli dogovoriti o jednom datumu za Dan državnosti, ali kako ih politike decenijama manipulišu i indoktriniraju, teško je povjerovati da mogu.
“I kada bi se usaglasili o jednom datumu našao bi se neko iz političke vrhuške koji bi preuzeo glas naroda i pravo da donese odluku u njegovo ime. Iz te perspektive rekla bih da govorimo o nemogućoj misiji”, kaže Topić.
Dodaje da su građani pod stalnom emotivnom i političkom tenzijom, pod povišenom političkom temperaturom, i to je akutno stanje svijesti koje im ne dopušta da se usaglase ni oko stvari koje život znače.
“Podsjetiću da je njihovim političkim izabranicima nedopustivo da imamo isti broj za pozivanje i alarmiranje u pomoć, koji je jedinstven u cijelom svijetu. Politicari će radije žrtvovati naše živote nego prenijeti nadležnosti, i tu se svaki razuman razgovor završava. Naše politike su duboko zacementirane u sopstvenim rovovima da je njima najmanji zajednički imenitelj noćna mora, koja ugrožava njihovo vladanje. Da, moguće je doći do prihvatljivog datuma za sve građane, ali ne sa ovakvim političarima”, mišljenja je Topić.
Profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Asim Mujkić u komentaru za Buku kaže da se narodi u BiH mogu dogovoriti i da su uvijek takvi dogovori u istoriji bili mogući.
„Ono o čemu bi se mogli dogovoriti, a mogao bi upravo da bude ovaj 25. novembar, ne onako kako se ideološki interpretira često ili falsificira, nego stoga što je 25. novembar upravo datum koji je proistekao iz dogovora. Ljudi koji su se te daleke 1943. godine složili da žele da izgrade bratsku zajednicu su pred sobom imali ne samo jednu tešku borbu protiv agresora i okupatora nego su i bili jasni u opredjeljenju da odbace nepravedni predatorsko-kapitalistički režim koji su imali do tada i htjeli su da izgrade pravedniji svijet“, rekao je Mujkić.
Govori kako je na zasjedanju AVNOJ-a u Bihaću korištena parola „nema povratka na staro“, te da je taj socijalni momenat bio platforma za takav dogovor, te da bi to moglo da se primijeni i danas, ali nažalost nemamo političke snage koje bi imale tu viziju da ujedinjuju i integrijaju.
„Budući da smo i danas kao i krajem 30-ih godina prošlog vijeka žrtve predatorskog kapitalizma, ogromnih imovinskih razlika, da se zbog sve većih pojava autoritarnosti naša prava i slobode kao pojedinca maksimalno reduciraju, mislim da to mora doći do neke tačke pucanja kada naprosto u cilju preživljavanja i stvaranja poretka koji bi bio pravedniji ako ne za nas onda za našu djecu. Mislim da dolazimo do tog trenutka. Doduše, ako se prije toga ne iselimo“, smatra Mujkić.
U društvu se, kao ni među akademskom zajednicom, ne može osjetiti optimizam da ćemo u trenutnom okruženju uspjeti da pronađemo datum na koji bi se svi narodi u Bosni i Hercegovini, uz podršku političkih struktura, donekle ujedinili. Zbog toga, još jedan Dan državnosti BiH dočekujemo samo u dijelu države i s često pogrešnim interpretacijama ovog istorijski važnog dana. U konačnici, umjesto zajedničkog dogovora s ciljem ljepše i rasterećenije budućnosti, što su između ostalog i težnje i ostavština ZAVNOBiH-a, mi ćemo u budućnosti ruminativno živjeti tronacionalno opterećenu sadašnjost.