U Jadransko more prodire flora i fauna iz toplih mora, a neke vrste koje smatramo zavičajnima zbog nepovoljnih klimatskih uslova napuštaju prebivališta i osvajaju druge prostore. Globalni rat već traje, a objavila ga je priroda ljudskom rodu i, po svemu sudeći, izaći će kao pobjednik ako se ne urazumimo, upozorava biolog Aljoša Duplić iz Zavoda za zaštitu prirodne sredine, jer ekosistem zbog zagrijavanja sve više ugrožavaju opasne invazivne vrste.
Posljedice tog sukoba već decenijama su očigledne i na području Hrvatske, posebno u moru i primorju gdje se očigledno mijenja ekosistem.
Predatori s juga dolaze u Jadran
Duplić kaže da trenutna situacija posebno pogoduje širenju tropskih i suptropskih vrsta. Na Sredozemlju imamo kontinuiran ulazak vrsta iz Crvenog mora od trenutka kad je probijen Sueski kanal. Njih nazivamo lesepsijskim migrantima, po francuskom inženjeru Ferdinandu de Lesepsu koji je planirao i nadgledao gradnju Sueskoga kanala.
Lesepsijske vrste u početku su se zadržavale oko Izraela, odnosno južnog Sredozemlja no, kako se posljednjih decenija počelo zagrijavati cijelo Sredozemlje, tako su velikom brzinom počele da se šire cijelim Mediteranom, pa su neke od njih uočene i u Jadranu. Najpoznatija je takva vrsta vatrenjača ili riba lav. Danas je se može vidjeti kod Zadra, a očekuje se da će narednih godina migrirati prema sjeveru. To je predator koji prijeti domaćim vrstama, izrazito je prilagodljiva riba koja predstavlja veliku prijetnju škarpinama i glavočima.
Sreća je što je vatrenjača jestiva i ima izrazito kvalitetno meso, ali obložena je čvrstim otrovnim bodljama, što iziskuje oprez prilikom rukovanja. Na Kipru takve riblje vrste danas čine čak 60 odsto ribarskog ulova, što govori kakav dar-mar mogu učiniti i našoj populaciji riba, upozorava Duplić. Takođe, odnedavno se u vodama pojavila riba fuga, koja se smatra posebnim gurmanskim specijalitetom u Japanu, ali toliko je otrovna da je u Zemlji izlazećeg sunca spremaju za to posebno obučeni kuvari, prenosi “Večernji”.
S obzirom na to da sadrži toksin 100 puta jači od cijanida, nije rijetkost da u japanskim restoranima dolazi do trovanja sa smrtnim posljedicama. Osim toga, njen je otrov otporan na termičku obradu. U Jadranu se za sada ulovi tek nekoliko primjeraka godišnje, ali postoji opravdan strah od njenog širenja. Iako se morski ekosistem, uslijed globalnog zagrijavanja, mijenja dramatičnije u odnosu na kopneni, i na području kontinentalne Hrvatske zabilježeno je više od 900 stranih vrsta.
Komarci donose egzotične bolesti
Na primjer, u šumama je izrazito pogođena smreka tako da je pitanje kako će šume izgledati za 20 do 50 godina. Primjećuju se promjene u sastavu travnjaka, pogotovo planinskih koji su prilagođeni hladnijim temperaturama, pa izostanak snijega dovodi do podizanja nizinskih biljnih vrsta prema planinskim vrhovima.
Oprašivači su posebna priča, ističe Duplić, jer bumbari ne podnose izrazito visoke temperature kakve su bile ovoga ljeta. Dugi toplotni talasi na kontinentu izazivaće velike stresove kod bumbara pa možemo strahovati od nestanka oprašivača koji imaju značajnu ekološku funkciju.
Takođe, kao primjer navodi tigrastog i japanskog komarca, nekad egzotične vrste koje su našle stanište i u Hrvatskoj. Tigrasti komarac je brodovima iz Azije svojevremeno uvezen u Luku Bar u starim automobilskim gumama. Takve vrste nam donose i egzotične bolesti poput denge, zika groznice i drugo.
Drugi primjer je azijski stršljen, koji je velika prijetnja medonosnoj pčeli, kaže Duplić, jer desetak njih u nekoliko sati može ubiti zajednicu pčela od 10.000 jedinki. Odnedavno se u Njemačkoj pojavila populacija sjevernoafričkih mrava, koji predstavljaju ozbiljnu prijetnju tamošnjoj infrastrukturi jer pod zemljom stvaraju velike mravinjake.
Sjevernoafrički mravi mogli bi se uskoro pojaviti i u Hrvatskoj, tim prije jer su se dobro prilagodili evropskim klimatskim uvslovima, a dodatni je problem što formiraju super kolonije koje mogu istisnuti naše vrste mrava, koje su važne za kvalitet tla, prenošenje sjemenki i ostalo.
Priroda će opstati, a ljudi?
Zbog nesavjesnog djelovanja, ljudi zasad gube bitke s “majkom Zemljom”, koja se već suočavala s brojnim promjenama i opstala je jer se priroda uvijek adaptira na nove okolnosti. Struka smatra kako je jedni način zaštite bioraznolikosti ugroženih dijelova Jadrana zaustavljanje gotovo svakog ljudskog djelovanja, od ribolova i ukidanja pojedinih morskih putova do smanjenja turističkih aktivnosti.
Cilj je da se do 2030. godine zaštiti 30 odsto Jadranskog mora, a od toga bi trećina trebala biti pod režimom stroge zaštite. U toj politici moraće učestvovati sve zemlje s izlazom na Jadran.
“Priroda će svakako opstati, a na nama ljudima je da promijenimo sadašnji način života ako želimo da civilizacija preživi” poručuje Duplić