Dragan Serdar rođen je 1971. godine u Banjaluci, gdje je završio srednju ekonomsku školu, a potom diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Banjaluci. Veliki dio profesionalne karijere, proveo je u bankarstvu, na poslovima kreditiranja privrede, a od 2004. godine zaposlen je u Agenciji za bankarstvo Republike Srpske. U periodu od 2011. do 2017. godine obavljao je i funkciju zamjenika direktora u ovoj instituciji. Na predstojećim izborima, Serdar se kandidovao za odbornika u Skupštini grada Banjaluka, a njegovo ime nalazi se na listi Za pravdu i red – Nebojše Vukanovića.
BUKA: Ovo je prvi put da ste se politički angažovali, zašto baš sada?
Serdar: Ovo je prvi put da aktivno učestvujem u izborima u smislu kandidovanja za neko od odborničkih ili poslaničkih mjesta, a motivacija je proizašla iz proste potrebe da se izađe iz zone konformizma i bar nešto pokuša učiniti kako bi se zaustavilo sveprisutno sistemsko razaranje društva i principa na kojima ono egzistira. Naše društvo i zajednica kojoj pripadamo je, prema mnogim pokazateljima, u dubokoj krizi, koja je prije svega posljedica neodgovornog i destruktivnog ponašanja vlasti u proteklim godinama. Pravna država je gotovo nestala, a državne institucije su postale poluge za enormno bogaćenje malog broja privilegovanih bliskih vlastima na svim nivoima. Negativne pojave poput korupcije, poltronizma, samocenzure, odsustva odgovornosti i negativna selekcija su postale prihvatljivi modeli ponašanja i funkcionisanja i po svojoj prirodi su nepromostiva prepreka razvoja i napretka društva i države. Prestanak pljačkanja vlastite države, uvođenje pravde i reda, te oslobađanje institucija od nekompetentnosti i političkog uticaja, prvi su koraci koji se moraju preduzeti ukoliko se želi dati šansa ovom društvu i njegovom razvoju. Borba za pravednije i funkcionalnije društvo, u kome će naša mladost željeti ostati i razvijati svoje potencijale, i gdje će principi pravde i reda istinski zaživjeti, veoma je jak motiv za aktivno političko angažovanje za mnoge ljude, pa tako i za mene. Za pravdu i red, lista Nebojše Vukanovića, ispred koje sam kandidovan, zasigurno je najglasniji i najistrajniji promoter i zagovornik principa koji karakterišu prosperitetna, pravedna, socijalno osjetljiva i humana društva, te je moj izbor da im se pridružim bio lak i logičan.
BUKA: Koji su najveći izazovi sa kojima se građani Banjaluke trenutno suočavaju?
Serdar: Osnovni problemi u funkcionisanju grada Banjaluke su, čini mi se, dobro poznati svim stanovnicima, jer se svakodnevno susreću sa istima, a tiču se sljedećeg: otežano vodosnabdijevanje pojedinih dijelova grada tokom ljetnih mjeseci, nepostojanje kolektora i kanalizacione mreže u svim većim naseljima i dijelovima grada, nekontrolisana gradnja i često mijenjanje regulacionih planova, uz skrnavljenje urbanog jezgra grada i uništavanje spomenika kulture, ograničenost kapaciteta predškolskih ustanova, nedovoljan protok postojeće saobraćajne infrastrukture, manjak parkinga za automobile i drugo. Još jedan problem koji je eskalirao u posljednje vrijeme, a koji se posebno odnosi na mlade ljude, jeste neopravdan rast cijena stanova, što je dovelo do toga da je kupovina, čak i manjeg stana, postala nemoguća misija za mnoge. Za jedan dio ovih problema, odnosno rješavanja istih, potrebna su značajna novčana sredstva, koja je, uvjeren sam, moguće obezbijediti, dok je za rješavanje ostalih problema potrebna samo bolja organizacija i pravilno i pravedno postavljanje prioriteta u njihovom rješavanju. Tako, na primjer, apsurdno je i krajnje neprihvatljivo da se u jednom dijelu grada rade čisto estetski zahvati, dok ostali dijelovi grada i naselja nemaju uredno vodosnabdijevanje, ili da nema dovoljno mjesta u vrtićima.
BUKA: Živite u predgrađu, da li se dovoljno pažnje posvjećuje razvoju šireg područja grada, u smislu infrastrukture, komunalnih usluga, dostupnosti obrazovanja, sportskih i drugih sadržaja za djecu i slično?
Serdar: Mora se priznati da je proteklom periodu bilo ulaganja u prigradska i seoska naselja, prije svega u putnu infrastrukturu, jer je ona najvidljivija i sigurno donosi glasove na izborima, dok su ostale stvari bile manje u fokusu interesovanja gradskih vlasti. Nedovoljno finansiranje sportskih klubova i nedostatak sportske infrastrukture je jedna od stvari koje donekle otežavaju život u prigradskim i seoskim naseljima, posebno roditeljima djece manjeg uzrasta usljed povećanih troškova prevoza, ali i utrošenog vremena. Problem vodosnabdijevanja se neopravdano sporo rješava, a prisutni su i problemi u snabdijevanju električnom energijom, usljed dotrajale prenosne mreže i nedovoljnih kapaciteta, pa su česti nestanci struje, posebno u zimskim uslovima kada je potrošnja najveća. Rekreativni sadržaji takođe mogu značajno uticati na kvalitet života ljudi u prigradskim i seoskim mjestima, a zanimljiva je jedna činjenica da se istovremeno kada se u gradu Banjaluci gradska administracija ponosi izgradnjom šetališta i plaža uz Vrbas, uz prećutnu saglasnost te iste administracije, dešava se tiha ‘privatizacija’ Vrbasa u naselju u kome ja živim, na način da više ne postoji niti jedna plaža i kupalište kojima je moguće slobodno prići usljed izgradnje vikendica u samom koritu Vrbasa ili dodjeljivanja koncesija, pa je po ovom pitanju opravdano prisutan osjećaj zanemarenosti.
BUKA: Kako, kao ekonomista, ocjenjujete dosadašnje upravljanje gradskim budžetom?
Serdar: Budžet je ogledalo ekonomske politike koju vlast sprovodi. Kako je on uvijek ograničen i obično nedostatan za sve potrebe i izdatke koji se iz njega finansiraju, veoma je važno pridržavati se opšteprihvaćenih pravila upravljanja budžetom. Pored ovih pravila, bitno je uspostaviti prioritete na koje će se budžetska sredstva trošiti, kao i princip pravednosti u njegovoj raspodjeli. Šta ovo praktično znači? To znači da će se budžetom prioritetno finansirati one aktivnosti i projekti koji su neophodni za nesmetano funkcionisanje grada i njegovih službi, zatim oni projekti koji će donijeti najveću dobrobit za stanovnike grada. Svaki iole značajniji projekat u smislu budžetskih izdvajanja mora proći studiju izvodljivosti, mora se znati tačna cijena izgradnje, kao i koristi koje donosi. Zbunjena silnim aferama sa milionskim iznosima i njihovom relativizacijom od strane vlasti, čini se da je šira javnost preuzela moto vlasti, ‘važno je da se izgradi, nije važno koliko košta’, što je odlika neodgovornog i nedomaćinskog ponašanja. Isto tako, budžet ne bi trebao služiti vlastima za sprovođenje populističkih mjera kojima smo svjedočili u prošlom periodu. Bez obzira na socijalni status i visine primanja, svima se dijeli isto, a primjeri su brojni: besplatne karte za prevoz svim penzionerima, besplatni udžbenici za sve učenike, besplatne fasade zgrada u centru čiji su stanovi u privatnom vlasništvu, donacije ili pomoći gradskoj Toplani i slično. Zapažanja koja su navedena jasno sugerišu da upravljanje gradskim budžetom nije bilo u saglasnosti sa osnovnim načelima, prije svega principom pravednosti i da ne može dobiti prolaznu ocjenu.
BUKA: Koje konkretne mjere biste predložili za ekonomski razvoj grada?
Serdar: Jedna od glavnih zamjerki svim prošlim gradskim administracijama je da nisu uspjele obezbjediti dolazak značajnijih stranih investitora koji bi zaposlili veći broj radnika i osigurali prijeko potreban prenos tehnologije i znanja. Treba biti iskren i priznati da gradska administracija nema presudan uticaj na priliv stranih investicija, nego je to prije svega opšta investiciona klima koja se stvara na nivou jedne zemlje ili čak regiona. Pravna i politička nesigurnost koja je permanetno prisutna u našoj zemlji, odsustvo pravne države i enormna korupcija, sigurno otežavaju priliv stranih investicija, ali je i dobar demotivišući faktor za investiciona ulaganja domaćih privrednika. Model slobodnih zona na pogodnim područjima grada i davanja određenih pogodnosti onima koji se odluče za investiranje se pokazao kao dobar put i način stimulisanja investicionih ulaganja, ali se mora više raditi na promociji slobodnih zona i podizanju njihove konkuretnosti, posebno u odnosu na slične zone zemalja regiona. Ono što gradska administracija može sigurno uraditi jeste izdvajanje više sredstava za podršku realizacijii poslovnih ideja mladih ljudi i povećanje sredstava podrške malim biznisima i zanatlijama, ukjučujuči i seoska poljoprivredna domaćinstva. Izgradnja dobre infrastrukture za podršku ovim malim biznisima, kroz savjetodavne službe i potrebne labaratorije za davanje neophodnih certifikata o kvalitetu i porijeklu proizvoda, dobar su način da se stvori snažna osnova za razvoj i rast ovih biznisa i neophodno povezivanje i udruživanje radi zajedničkog nastupa na domaćim i stranim tržištima.
BUKA: Osim ekonomskog razvoja, u kom pravcu ćete djelovati za bolji kvalitet života u našem gradu?
Serdar: Ovovremenski neimari gotovo nikad ne propuste priliku da kažu da Banjaluka postaje evropski moderan grad usljed postavljanja novog spomenika, novog kamena temeljca za izgradnju velelepnih hotela i poslovnih zgrada, otvaranja kružnog toka ili šta već, a pri tom zaboravljaju da građevinski i infrastrukturni objekti, bez obzira koliko bili lijepi i funkcionalni, ne mogu biti opredjeljujuća odrednica za kvalifikovanje nekog grada kao evropski, moderan i slično. Veće i izdašnije ulaganje u kulturu i umjetnost i njihova jača promocija i popularizacija, posebno među mladima, jeste nasušna potreba ukoliko želimo da sačuvamo duh ovog grada i njegovu tradiciju, ali i ostanak mladih i kreativnih ljudi u njemu. Činjenica da postepeno gubimo publiku za kulturne događaje mora biti alarm za sve, ali i naznaka da se moraju izdvojiti veća materijalna sredstva za ove potrebe, jer umjetnost, kultura i tradicija jesu duh i biće jednog naroda, pa tako i grada. Siguran sam da će promovisanje umjetnosti i kulture i veće materijalno ulaganje u njih obogatiti i doprinijeti boljem i kvalitetnijem životu naših sugrađana.
Takođe, ekologija postaje sve dominantnija tema u svakodnevnom životu, jer klimatske promjene imaju sve veći uticaj na naše živote, ali i na privredu. Prioritet svih prioriteta, kada je u pitanju ekologija, mora biti potpuna zaštita Vrbasa od odpadnih i kanalizacionih voda, a činjenica da su za rješavanje ovog problema potrebna značajna finansijska sredstva ne može biti izgovor za stalna odlaganja rješavanje ovog problema, posebno u svijetlu naše težnje da budemo evropski i moderni. Izgradnja novih kilometara bicikličkih staza i veoma snažna promocija na primjer korištenje bicikla u svakodnevnim potrebama transporta građana je još jedan prioritet koji će dovesti do smanjenja saobraćajnih gužvi i manjeg zagađenja grada.
BUKA: Da li smatrate da građani i stručna javnost treba više da se angažuju u odlučivanju o pitanjima od javnog interesa?
Serdar: Neaktivnost i indolentan stav šire javnosti, ali i stručne i intelektualne elite prema važnim pitanjima od opšteg interesa, poprimilo je pandemijske razmjere u našem društvu i veoma rijetko se čuje stav stručnih i umnih ljudi o pojednim pitanjima, a kojih mi na sreću još uvijek imamo. Za to ima više razloga, ali čini mi se da je najdominantnije to što se kritički stav ili neslaganje sa vladajućim narativom odmah karakteriše kao izdajničko i otpadničko, sa svim posljedicama koje takvi epiteti nose. Svaki čovjek mora sebi i svojoj porodici obezbijediti egzistenciju, te pragmatizam, a ponekad i strah prevladaju i uguše slobodu govora i djelanja. ‘U ćutanju je sigurnost’, kako je spoznao još vezir Jusuf u čuvenoj Andrićevoj pripovijetki ‘Most na Žepi’, postaje i dominantan način razmišljanja i naše stručne i intelektualne elite.
Učešće građanja i stručne javnosti u raspravama i odlučivanju o pitanjima od javnog interesa je veoma važno i značajno za svaku društvenu zajednicu, jer se na taj način obezbjeđuju najbolja i najkorisnija rješenja, a često i najjeftinija, ali služe i kao svojevrsni korektor vlasti i odluka koje ona donosi. Zbog toga je veoma važno da se promoviše društveni aktivizam kao korisna i neophodna aktivnost svakog pojedinca, te da se uspostavi kultura dijaloga koja će isključiti etiketiranje različitog i kritičkog mišljenja. Takođe, veoma je važno za svako društvo i zajednicu da dobronamjerni i stručni ljudi sa integritetom imaju slobodu da iskažu svoje mišljenje o svim pitanjima koja su značajna, te da zbog toga ne trpe bilo kakve negativne posljedice. Sloboda misli i govora je neophodan preduslov za pojavu kvalitetnih i kreativnih ideja koje opet kreiraju i započinju progresivne procese u društvu i zato se za slobodu vrijedi boriti. Sloboda nije ekonomska kategorija koja iziskuje bilo kakve kalkulacije, nego opšteljudska, i društvo koje ne baštini slobodu ne može imati dobru ekonomiju, kao ni kulturu, umjetnost, i dugoročno je osuđeno na propast.