Da situacija u Njemačkoj nije zadovoljavajuća pokazuju i podaci o povratku radnika u Bosnu i Hercegovinu.
Njemačka već odavno kaska za ostatkom evrozone, a posljednje najave o zatvaranju fabrika u automobilskoj industriji dodatno su pogoršale situaciju. Na sve to, oni koji se vraćaju iz Njemačke kažu da ono što ih je u velikoj mjeri i otjeralo iz BiH, a to je politička nestabilnost, sada ih tjera i iz Njemačke.
Iako BiH i dalje bilježi veliki odliv radne snage, nedavne informacije o povratku porodica u Tuzlanski kanton daju tračak nade da bi u narednom periodu ovaj trend mogao usporiti. Prema procjenama, BiH je u periodu od 2013. do 2023. napustilo oko 600.000 ljudi. U posljednjih pet godina, prema podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, u BiH se vratilo oko 15.000 ljudi.
Da se radnici vraćaju iz Njemačke, za Bloomberg Adriju potvrđuje Irnes H., 31-godišnji visokokvalificirani licencirani električar, koji više od 10 godina živi i radi u ovoj zemlji. Kako kaže, dosta njegovih prijatelja i poznanika se u posljednje vrijeme vratilo, a veliki broj ih je predalo zahtjeve za prekid radnog odnosa te se u narednom periodu planira vratiti u BiH.
Nedovoljne plate
“Trenutno su u Njemačkoj ostale dvije grupe ljudi, kada je riječ o onima koji su u Njemačku došli prije npr. pet ili šest godina. Prvi su oni koji su podigli visoke kredite koje moraju vraćati, a nemaju konkretan plan da to brže otplate. Druga grupa su ljudi koji su pokrenuli neke svoje biznise, kao i visokokvalificirane zanatlije i fakultetski obrazovani radnici, koji s trenutnim platama sebi mogu priuštiti lijep život”, kaže naš sagovornik, piše ba.bloombergadria.com.
Dodaje da oni koji su došli da rade u brzim dostavama ili uslužnom sektoru, bez dobrog poznavanja njemačkog jezika i jakih kvalifikacija nisu uspjeli opstati. Također, kako kaže, osoba koja kao samac dođe u Njemačku lakše će se snaći u većim sredinama gdje ima dosta ljudi iz BiH, koji se međusobno podržavaju i pomažu jedni dugima u pronalasku povoljnijih stanova i boljih poslova.
I sam je u jednom momentu razmišljao o povratku u BiH. Nekoliko godina radio je na minhenskoj podzemnoj željeznici, međutim nakon ruske invazije na Ukrajinu, energetske krize i rasta inflacije, plata koju je tu primao nije bila dovoljna da pokrije osnovne troškove, zbog čega je prešao u privatni sektor. Na sve to, početkom ove godine je pokrenuo i svoj obrt.
“Inflacija je pojela plate. Troškovi su skočili za 30-40 posto. Prije pet godina s današnjim platama moglo se živjeti i više nego lagodno. Danas to nije tako. Iskren da budem, da nemam privatni obrt, i ja bih se vratio, jer bi mi bilo lakše da živim u BiH u svojoj kući, da ne plaćam kiriju, troškovi su znatno niži, a uz svoje zanimanje mogao bih i u BiH dobro zarađivati”, kaže Irnes H.
I za kraj dodaje da je trenutna politička situacija u Njemačkoj nestabilna te da sve ono što je nekada privlačilo ljude iz BiH danas više ne postoji.
Dominik Raškaj, marketing i PR menadžer portala boljiposao.com, za Bloomberg Adriju kaže da je dobar primjer Tuzlanski kanton, gdje se ove godine u osnovne i srednje škole upisalo oko devedesetero djece koja su se vratila iz Evropske unije.
Kako kaže, na nedavno održanim Gračaničkim poslovnim susretima na panelima su se mogle čuti razne pozitivne priče mladih koji su otišli studije završiti u nekoj od zemalja EU ili na neko radno mjesto, ali su se odlučili vratiti, pokrenuti vlastiti biznis ili nastaviti raditi u nekoj od uspješnih kompanija u Tuzlanskom kantonu.
“Stoga, okvirno od pet do deset posto više je povratka naših građana u odnosu na prošlu godinu”, dodaje Raškaj.
Iako i dalje u BiH vlada percepcija o Njemačkoj kao idealnoj zemlji i vlada želja za ostvarenjem ‘njemačkog sna’, oni koji su otišli i vratili se razbijaju ovu percepciju i san. Njemačka je u centru pažnje ekonomista nakon što je počela kaskati za drugim zemljama eurozone – uglavnom zbog pada proizvodnje koji traje već neko vrijeme. Iako je za pad dijelom kriva i mala potražnja na glavnim izvoznim tržištima, zemlja se također bori sa strukturnim problemima među kojima su visoki troškovi energije, loša demografska slika i rast konkurentnosti Kine.
“Osnovni razlog za povratak radnika je ekonomska kriza koja sve više i više kuca na vrata Njemačke kao članice EU i pokretača ekonomije starog kontinenta. To vidimo i kroz najave Volkswagena, pa i Audija, koji će smanjiti proizvodne kapacitete, što pokreće domino-efekt, dakle, ugrožava one tvrtke kooperante koje su proizvođači nekih dijelova”, kaže Raškaj.
Dodaje da na sve to imamo i radnu snagu koja je ipak pomislila “ma idemo tamo brzo i jednostavno zaraditi”.
“A ja bih tu dodao – ‘Nije Njemačka što i polje preći’, pa su se tako zaletjeli, vidjeli da se gore konstantno radi i da nema zabušavanja, a i oni samci koji su otišli, zbog rasta cijena nekretnina morali su raditi još dodatnih poslova”, pojašnjava Raškaj.
U BiH se uglavnom vraćaju radnici iz oblasti građevine, tekstilne i drvne industrije, a uskoro se može očekivati i povratak radnika iz autoindustrije. Međutim, postavlja se pitanje koliko je realno očekivati da će ti radnici i njihove porodice zaista i ostati u BiH.
“Nama je svaki školarac, svaka mlada, zdrava, sposobna, kvalificirana osoba potrebna i jako bitna. Osobe koje se vraćaju iz EU dolaze i s dodatnim iskustvom i edukacijom i upravo takve osobe mogu prenijeti i iskustva i educirati ne samo naše mlade nego i radnike iz trećih zemalja, a koji su nam naravno potrebni”, kaže Raškaj.
Neke procjene govore da u BiH trenutno nedostaje više od 70.000 radnika u svim sektorima. Raškaj naglašava da, ako je Volkswagen stao, ne znači da će i naše kompanije stati.
“Nalazimo se trenutno, zajedno sa Srbijom, a i Hrvatskom, u veoma povoljnom položaju, i mogu slobodno reći neutralnom, gdje su nam otvorena i druga tržišta osim EU. Dakle, naša proizvodnja ne posustaje i naše potrebe svake godine rastu kako rastu i naše uspješne kompanije”, dodaje.
Navodi da danas nema više dugih redova ispred ambasada kao što je to bilo prethodnih godina. Vidljiv je znatan pad odlazaka naših građana, s obzirom na to da je sada samo pitanje vremena kada će zvanično biti proglašena kriza u Njemačkoj, a svakodnevne vijesti koje dolaze ne samo iz Njemačke nego i drugih zemalja EU nisu bajne i obećavajuće.
“Uz to postoji ozbiljan strah kod određenog broja ljudi od mogućeg rata Rusije i NATO-a u tim zemljama, stoga dosta njih ipak odlučuje ostati kod nas. Prognoze za BiH i region su povoljne za razliku od zemalja Zapada. Na javnom i privatnom sektoru je da za naše građane osiguraju povoljno i kvalitetno i dobro plaćeno radno okruženje uz maksimalno poštivanje prava svih radnika”, zaključuje Raškaj.