Crni septembar se ne zaboravlja u selu Moravac kod Aleksinca gdje je prije tri godine penzionisani vatrogasac Goran Džonić ubio bratanicu Lidiju (25), brata Gorana (57) i snajku Gordanu Đokić (56) zbog koristoljublja.
On ih je ubio pištoljem na mjestu Dudine bare, a potom pokušao da ih zapali.
Nakon istrage, dokazano je da je Goran Džonić na svom placu u Moravcu, ali i u kući, skrivao ukupno 43.000 evra. Taj novac potiče, kako je forenzika dokazala na sudu, iz automobila Gorana Đokića. On je, za nesreću, često nosio velike svote novca u vozilu jer se bavio mjenjačkim poslovima.
Kada se prođe kroz Moravac ovih dana, na oglasnim tablama i banderama, čitulje nedužno ubijenih Đokića podsjećaju na monstruozan zločin koji se dogodio u noći između 26. i 27. septembra 2021. godine.
Goran Džonić je pravosnažno osuđen u Višem sudu u Nišu na doživotni zatvor jer je tokom suđenja dokazano da je pucano iz njegovog pištolja, nađeni su njegovi DNK tragovi na novcu koji je iskopan na njegovom placu, na pištolju je nađen DNK Lidije Đokić koji je vjerovatno ostavila dok se branila, a još niz činjenica upućuju na to da je smišljeno isplanirao zločin zbog para.
Tokom suđenja nije dokazano, ali je u sudnici pomenuto da je Džonić bio pun ljubomore i mržnje prema bratu od tetke.
Verica Đokić, snaja ubijenog Gorana, kaže da rane ne zacjeljuju, da to nikako ne može da se zaboravi.
– Živimo kako živimo… Baka Stojanki, majci ubijenog Gorana, je teško, nekada otplače svoju muku. Odlazimo na groblje redovno da budemo sa svojima. Ne znam šta da kažem poslije svega, to je jedna velika tuga – rekla je Verica Đokić.
Ubica i dalje negira zločin, ne pokazuje kajanje
Goran Džonić je ranije negirao da je sam izvršio ovo najteže krivično djelo. Čak je prilikom izricanja presude izazvao scenu u sudnici, pokušavajući da dokaže svoju nevinost, ali na brojna pitanja sudije Mirka Draškovića nije znao da pruži odgovore. On trenutno robija u Požarevcu, a i supruga je prestala da ga obilazi.
Da, dokazano je šta je dokazano i tu nema drugog puta. Prestala sam da ga obilazim. Ne znam šta da kažem u vezi s tim. I sama sam izgubila živce. Ne znam, živim sa tim strašnim stvarima. Žalim za svim što se dogodilo – rekla je Suzana Džonić.
Džonići su prije strašnih događaja u Moravcu imali život kakav se samo poželjeti može. Važili su za normalnu, poštenu porodicu čiji se članovi nikada nisu ogriješili o zakon. A onda je Džonićeva pohlepa sve to “bacila u vodu”.
Goran Džonić je poslije hapšenja, u oprečnim izjavama uvukao i svoje sinove od kojih je jedan u vrijeme zločina bio u Nišu na poslu, a drugi u Kopnenoj zoni bezbjednosti prema Vranju. Oni su dugo bili u istražnom zatvoru u Nišu da bi nakon toga bili pušteni.
Tokom suđenja je dokazano da je Goran Džonić 26. septembra oko ponoći sačekao Đokiće da izađu od baka Stojanke kod koje su bili na ručku. Sačekao ih je na jednoj od raskrsnica u selu. Goran Đokić se zaustavio kada je vidio brata u to gluvo doba noći želeći da ga poveze, a onda je Goran Džonić troje rođaka, kako je dokazano, natjerao da kolima odu do Morave, odnosno separacije pjeska gdje ih je mučki ubio i zapalio.
Poslije toga seo je u njihov “pasat” i odvezao se desetak kilometara dalje prema selu Tešica, gdje je zapalio vozilo i odjeću u kojoj je bio, pokušavajući tako da sakrije DNK tragove. Međutim, u svom zločinačkom naumu nije uspio, brzo je identifikovan, uhapšen, a potom i osuđen na doživotnu robiju!