Foto: TajanaDedić-Starović Ostić
Pjesme u knjizi „Moj
otac umire u poeziji” raspoređene su u tri ciklusa i čitaocima nude jedan
iskren i dirljiv portret gubitka, ali istovremeno i portret svega onoga što
stoji nasuprot tom gubitku, što mu prethodi i što ima snagu da ga nadživi, bilo
u sjećanju, bilo u malim radostima svakodnevice.
„Autorka kroz knjigu
opisuje etape procesa prihvatanja smrti bliske osobe, ali kako se govor o smrti oca nastavlja kroz pjesme, dječiji ton
postaje sve dominantniji nad odraslim. Postoji, dakako, razlog za tu inflaciju
infantilnosti u stihovima. Kako govoriti o smrti oca nego kao njegovo dijete?
Odraslost stvara knedlu u grlu, koju autorka često pominje u stihovima, a ta
knedla ukida mogućnost govora. Knjiga
„Moj otac umire u poeziji” sadrži puno pjesama sa kojima se lako saživjeti. Ton
je neposredan, blizak i autorka je našla način da čitaoca vješto i nježno
provede kroz bolne i teške teme. Ovo je knjiga o umiranju i o odrastanju kroz
pristizanje svijesti o smrti, ali u jednakoj mjeri ovo je i knjiga o
djetinjstvu koje nastavlja da živi s nama kroz cijeli naš život“, navela je
urednica knjige Tanja Stupar Trifunović.
***
Milanka Blagojević
rođena je u Banjaluci 1982. godine. Diplomirala je na Filološkom fakultetu u
Banjaluci na Odsjeku za srpski jezik i književnost. Piše pjesme i kratke priče,
koje je objavljivala u zajedničkim zbirkama mladih autora, književnim
časopisima i na internet portalima. Majka je Andrije, Arsena i Aljoše. Godine
2018. u izdanju Imprimatura izlazi zbirka priča „Mandarinske patke”, za koju
osvaja nagradu „Čučkova knjiga” za najbolju prvu knjigu, a 2020. zbirka priča
„Nervus vagus i druge priče”. Ovo je njena treća knjiga i prva zbirka poezije.
IZBOR IZ ZBIRKE
MOJ OTAC UMIRE U POEZIJI
Juče sam saznala otac je umro
ta vijest do mene putuje
četiri godine
Moj otac umire u poeziji
nije bilo vremena
da se sagnem
umijem lice
počešljam kosu
pogledam u ogledalo
da saopštim sebi
otac ti je umro
Budi jaka
govorili su i gurali
knedlu u grlo
Plakala sam u hodniku iz
vratnih žila
i skupljala suze
od toliko soli
nagrizena mi je ključna
kost
Vremena je malo
mrtvi ne govore
piju čaj od nane i ćute
pomno nas slušaju
Sa živima nikada načisto
govore
odlaze
i zaboravljaju riječi
u njima ništa ne ostaje
Moj otac umro je prije
četiri godine
vijest sam primila juče
čučala je u meni i čekala
da se umijem
počešljam
pomilujem lice
saopštim
otac ti je umro
Mislim da stoji na onoj
kapiji
i čeka me
toliko neizgovorenih
riječi
prosipam ih po ulici
kao pepeo
samo sjedi
ćuti
pije čaj od nane
Mrtvi ne govore
pomno nas slušaju
sa živima nikada načisto
govore
odlaze
u njima ništa ne ostaje
Ni ti ni tvoji dugi prsti
CIRKUSKA PLESAČICA
Jednom sam bila cirkuska plesačica
hodala po žici
s jedne na drugu stranu
padala
ustajala
stajala uza zid
dočekivala noževe
Nekada su mi probijali
stomak
puno sam krvarila
padala
ustajala
Onda sam bila zvijezda
večeri
jahala slona
padala
ustajala
Publika je aplaudirala
sve je to predstava
šou
ti padovi
krvarenja
Zašto se to uopšte broji
ako čovjek naposljetku
ustane
nastavi
To što ponekad u sebi
pada
raspada se
to publika ne vidi
i niko ne aplaudira
To se ne broji
SAN JE KUKAVICA
Ne treba spavati često
danju
san je kukavica
san je smrt
samo noću
ako se baš mora kratko i
čvrsto
Danju ako zaspiš oko šest
ili sedam
zimi čak i oko četiri
i uhvati te onaj mrak
znaj da si umro
Taj mrak je drugi svijet
čuješ kako neko diše kraj
tebe
taj neko je s onog svijeta
može se desiti da se i ne
snađeš a umreš
u to predvečerje kad se pitaš
jesu li izdaje oprostive
imaš li još snage za
početke
Sve se to desi u taj zao
čas kad te prevari san
i umreš
buđenja nakon te smrti
nisu više ista
i sad ne znaš šta bi sa
ostatkom života koji ti je
poklonjen