Dok se industrija poljomehanizacije nadmeće ko će proizvesti savremeniju mašinu sa, za ovo podneblje skoro nezamislivim karakteristikama, u malo kakanjsko selo Semetiš koje, prema popisu stanovništva iz 2013. godine, broji oko 100 mještana, prvi put od kad postoji stigao je kombajn.
Za to je zaslužan jedini ozbiljniji poljoprivredni proizvođač u selu, Mirnel Hadrović, koji je kako sam kroz šalu kaže “ispisao seosku istoriju”.
U razgovoru za “Agroklub”, farmer Hadrović, je kazao da se u Semetišu skoro niko ne bavi stočarstvom, a pšenicu se nije godinama sijala. Nekada ranije radila se žetva srpovima, a otkako je “politika otjerala ljude sa sela”, i tradicija je zamrla.
“Selo je na 800 metara nadmorske visine. Ovdje se nikada nije ni radila žetva, nekada za vrijeme rata ljudi su ručno sijali, srpovima i vršalicama radili. Ja sam na jesen posijao, a žetvu je izvršio moj prijatelj iz Kaknja koji inače radi usluge u poljoprivredi”, kaže Hadrović.
Geografski je visoko i brdovito mjesto, ali je lijepo kad se popne, dodaje ovaj domaćin, pojasnivši i da ranije kombajn fizički nije bilo moguće dovući zbog loše infrastrukture. Ali, kako je put popravljen, odlučio je da proba.
“Ja sam ranije sijao, ali za sjenažu”, ističe ovaj proizvođač mlijeka, koji u štali ima 25 grla, muznih krava i junica.
Pšenicu je posijao na pola hektara i nije se, priča on, previše nadao, jer osim stajnjaka u vrijeme oranja i malo prihrane, ništa nije primjenjivao.
“Nije to ni nahranjeno ni prskano, skoro da je eko proizvodnja, ali pšenica je ekstra. Prezadovoljan sam, bilo je oko dvije tone. Nije bilo ni korova, samo na jednom mjestu”, priča Hadrović.
Iako je “istorijski momenat”, euforija u selu je izostala, jer se nema ko ni radovati.
Prema riječima ovog farmera, osim njegove farme ovdje imaju još dvije krave. Omladina mahom odlazi i ne vraća se. Ipak, nada se da će komšije sada, kada su vidjeli kombajn u selu, malo više sijati.