U mnogim kulturama uobičajeno je praznovjerje da ljudi kucaju o drvo
da bi prizvali sreću ili odbili nesreću. Ipak, dok je izraz ”kucati o
drvo” poznat od 19. vijeka, čini se da nema univerzalnog dogovora o tome
kako je nastao.
Još jedna teorija jeste da su ljudi kucali o drvo da bi izbjegli zle
duhove ili ih spriječili da slušaju kad su se hvalili zbog svoje sreće,
čime se sprečavao preokret njihove sreće u nesreću, prenosi Avaz.ba.
U prošlosti su paganski narodi vjerovali da duhovi žive u drveću, a
da kucanjem po drvetu ljudi mogu zatražiti pomoć dobrih duhova ili da će
tom gestom otjerati zle duhove.
Neki istoričari i istraživači smatraju da je kucanje o drvo noviji
fenomen. U svojoj knjizi ”Zov igrališta” (The Lore of the Playground)
britanski folklorista Stiv Roud (Steve) prati istorijski razvoj dječije
igre iz 19. Vijeka pod nazivom “Tiggy Touchwood”, vrstu igre u kojoj su
igrači imuni od toga da su uhvaćeni kad god dodirnu komad drva poput
vrata ili stabla.
– Budući da je igra bila zamišljena da pruži ”zaštitu” igračima,
gotovo je sigurno da je ona izvor savremene praznovjerne prakse kucanja o
drvo – objašnjava Roud.