Pismo je objavio portal “Roditelji Srbija“,
a tema je odluka GAK-a da ukine dohranu i time mnoge porodilje dovede u
mučnu situaciju ukoliko nisu u stanju ili pak ne žele da doje svoju
decu. Njene reči prenosimo u celosti.
“Nalazim se u porodilištu GAK Narodni Front od ponedeljka kad sam
rodila svoju bebu. Treće dete po redu. Čekam otpust. Bebu dojim od
nultog dana i to veoma uspešno. Podržavam svaku majku, ženu koja se
porodila, u svom izboru ili mogućnosti… da li će da doji ili ne, da li
želi ili jednostavno ne želi, a možda i ne može, ne potekne svima odmah
mleko.
Od srede popodne u ovom porodilištu je ukinuta dohrana, ne znam iz
kog razloga ali pedijatrijske sestre tvrde da su to neki novi standardi
koji moraju da se prate i da oni podržavaju najbolju ishranu za bebe, a
to je majčino mleko. Taj stav nije daleko od istine, ali prvog drugog
dana po porođaju jednostavno nemaju svi mogućnost da doje iako imaju
želju.
Ovde je trenutno takva situacija da majke nemaju izbora, i
isključivo MORAJU da doje svoje bebe. Dohrane NEMA. Dohranu mogu da
dobiju samo bebe po nalogu pedijatra i to kad se utvrdi (ne znam koliko
sati ili dana nakon porođaja) da majka zaista nema ni kap mleka. Tada
pedijatar potpiše i pečatira izveštaj o dohrani.
Noć je bila jako teška i tužna. Bebe neiscrpno plaču, ja bih rekla
ridaju, po pola sata, nekad i više bez prestanka. Majke pogrbljene nad
svojim tek rođenim bebama pokušavaju da nahrane svoje bebe, dojkama u
kojima u 70 posto slučajeva nema mleka ili ima tek pomalo da nakapaju
bebama u usta. Nedovoljno. Plač je nesnosan, pretužan, užasno ga je
slušati… A majke, premorene, blede, neispavane sede ili šetaju kao neki
zombiji u bezizlaznoj situaciji. Ja ne znam ni kako u takvom stanju
majkama može da krene mleko. Izbora nemaju, jednostavno moraju da doje,
jer non stop im ponavljaju „Dohrane nema, vaše mleko je najbolje za vaše
bebe!“. Neke majke ćute i mire se sa sudbinom, jedva čekaju da krenu
svojim kućama, neke daju svojim bebama vodu kako bi ih umirile, neke
urlaju i deru se, neke plaču zajedno sa svojim bebicama… ko kako
podnese.
Pedijatrijske sestre obilaze sobe, proveravaju da li doje,
stiskaju svima bolne bradavice, ubeđuju da je to dovoljno i tako to teče
od srede popodne. Ponašaju se kao neki generali, a ne medicinski
radnici koji su dužni da brinu i vode računa o porodiljama i tek rođenim
bebama.
Celokupna situacija je jako potresna, bez preterivanja, mučenje za
majke, mučenje za tek rođene bebe. Pregladne su. Ja sam plakala… ne
mogu da verujem svojim očima i ušima… kao da smo u nekom logoru, a ne u
porodilištu gde smo na svet doneli najveću ljubav i sreću.
Imam nenormalnu potrebu da vam se obratim i obavestim o situaciji
kojoj sam svedok, jer mora da postoje odgovori. Mora da postoji način da
se tome stane na put. Nehumano je mnogo toga na ovom svetu, ali držati
pregladne bebe i preiscrpljene majke prelazi granice i nehumanosti.
Horor film… LOGOR!
Iako nisam osetila na svojoj koži, osetila sam ogromnu bol koja će zaista teško proći a zaboraviti znam da neće.
Veliki pozdrav Ena.”
Izvor:
roditeljisrbija.com