To je vidljivo na primer u slučaju Meksičkog zaliva. Nova studija je
pokazala da je razorna snaga uragana u tom delu sveta smanjena baš
zahvaljujući prašini iz Sahare.
U studiji objavljenoj u Journal
of Climate, grupa istraživača uporedila je uticaj peska i prašine iz
Sahare na temperature okeana i ponašanje vremena. Saharska prašina već
rutinski duva preko Atlantskog okeana i velika većina završava u
Meksičkom zalivu. I na snimcima NASE prašina se može videti.
Sem što završava na obalama plaže, ta pustinjska prašina blokira sunčevu
svetlost i prilično rashlađuje okean. Hladniji okeani znače i manje
‘energije’ za njihove struje, što dovodi do slabijih uragana. Čestice te
prašine, one koje sprečavaju sunčevu svetlost da prođe u okean,
zagrevaju se i dovode do toplije atmosfere i blažih vremenskih obrazaca.
Dobre su to vesti za stanovnike Meksičkog zaliva koji se još
oporavljaju od prošlogodišnje razarajuće sezone uragana. Ova otkrića
mogla bi da ponude i rešenje za smanjenje uticaja uragana u budućnosti.
Ljudi su godinama predlagali proces “atmospheric seeding” i sada je tu
dokaz da je uspešan. Osnovna ideja tog procesa je napuniti atmosferu
česticama sličnima prirodnim česticama peska iz Sahare kako bi se
ohladila atmosfera i moderirala uragana i ostale oluje.
Međutim, ranija istraživanja su pokazala da bi taj plan mogao da ima
neželjene nuspojave. Isto kao što uslovi u pustinji u Sahari mogu da
utiču na uragane u Meksičkom zalivu, istraživači su otkrili da Zaliv
može da podstaknei sušu u pustinji.
To je još jedna potvrda da
vreme nije lokalni fenomen i da mala promena u jednom delu sveta može da
ima puno veći uticaj na hiljadama kilometara udaljena područja.