“Dragi prijatelji ima jedna slika od prije dvi godine. Zima, Oliverova kuća. Prva vrata i prvi susid je – ribarnica. S druge strane jedna konoba, zove se Ribar. I ništa prirodnije nego to di mu je misto. I gledan ga kako se veže, zima strašna, škura bura. Veže se i on i sinovi, ukočen i smrznut s onom svojom kapom, i nosi kesu s ribom šta su uvatili. To je ta slika koju san želio podilit s vama jer na toj slici je sve”, rekao je Gibonni na početku svog obraćanja uzvanicima.
“Njegovo misto, njegova kuća, njegova familija, njegovo more. Tu je i muzika. Tu su i Galeb i ja, i Stine i Nokturno. Tu je i Moj lipi anđele, u kući šta kuva obid i zove me da ostanen. To je Oliver, priko mula ide smrznut.”
“Kad je Oliveru pozlilo prije 10 godina i kada je upao u more, ljudi su rekli: “Oli čuvaj se što nam to radiš”. Jedan čovjek je reka: “Ako nam odeš ti i užga nam se Marjan, onda smo propali”. Meni je ova vijest bila ka da se užga Marjan”, rekao je. “Oliver je… sve smo rekli ništa nismo rekli.”
“Rekao je da je on na svome brodu i kapetan i sluga. Svi koji smo mu prijatelji znamo da je to istina. Takav je bio i u muzici i u društvu. Prvi, a za sebe uvijek zadnji. Htio bi reći svome kapetanu da je sve kako triba i da je svo ovo more samo za te”, rekao je Gibonni.