Pavle iz Beograda je odlučio da podijeli
svoju ispovijest da bi, kako je naveo, “ovi mlađi mogli da pročitaju i
nauče nešto iz njegovog iskustva koje ga je koštalo veze, ali i
prijateljstva” Njegovu ispovijest Kurir prenosi u cjelosti.
“Pre dvije godine prvi put riješim da idem s djevojkom na more, ali kako
sam godinama išao s istim drugarima, koji su mi i najbolji prijatelji,
odlučim da i dalje idem sa njima, ali će sa nama krenuti i moja Nađa, pa
ćemo mi uzeti sobu za nas, pored njihove. U mojoj glavi sve je
djelovalo odlično, i očekivao sam najbolje more ikad – tu mi je draga,
ali su mi tu i ortaci.
Skupila se ekipa, putujemo nas šestoro u troje kola, pravac crnogorsko
primorje. Jedan od nas u Budvi ima rođake, pa smo kod njih uzeli sobe
dosta povoljnije, a i gledaju nas kao svoje. Moja četiri drugara u jedan
apartman, ja i Nađa u drugi, odmah pored. Sve je djelovalo baš kako
treba, dok…
Par mjeseci prije mora vidim da me drugari, sve kao u šali, peckaju za
Nađu, pa da li je vjerna, pa kako mogu da budem siguran, pa kao svašta
se priča po kraju… Ja, naivan, naravno ne kapiram da mi oni govore
istinu, već mislim namjerno me zezaju, pošto sam jedini u društvu koji
ima malo ozbiljniju vezu – tada smo Nađa i ja već dvije godine zajedno.
U Budvi, naravno, više zezanja nego kupanja, na plaži smo češće noću oko
vatre, nego danju na ležaljkama, a stalno neke djevojke sa nama bleje.
Kako nas je uvijek puno na gomili, primijetim ja, malo, malo, pa Nađa
nestane. Ok, mislim ja, zezanje, popije se malo više pa se po plaži
trezni, zadržala se u razgovoru.
Inače, već neko vrijeme od kad smo došli, moj najbolji drug Aleksa
počinje sve više da mi nabacuje varijantu da me Nađa vara. Ja, naravno,
odbijam i da pričam na tu temu. Ali taj dan, pridruže se u priči i još
dva ortaka iz društva, i oni nastave da me ubjeđuju. Maltene se posvađah
sa njima, demonstrativno sam napustio njihov apartman. Nisam ništa htio
Nađi ni da pričam, da se ne zamjera sa njima, poslije će ljetovanje da
mi propadne.
Ali, kako je život uvijek najbolji scenarista, dođe da bude u apartmanu
sa ortacima i brat od strica iz Beča, jednog od njih. Znamo ga svi,
pošto je često u Beogradu, pa se zezamo zajedno, tako da je postao dio
naše ekipe. Filip, kako se zvao, uvijek je bio privlačan djevojkama,
iako nije neki frajer, ima para, vozi mečku, a svi u društvu znamo da
ima baš velikog. Zato smo navikli na sve te djevojke koje mu prolaze
kroz krevet.
Par dana pošto je došao Filip, moji ortaci mi kažu da moraju da pričaju
sa mnom nasamo, pa kad mogu, da dođem do njih u sobu. Kad smo, uveče
krenuli da se spremamo za izlazak, i Nađa ode u kupatilo, ja se iskradem
do ortaka. A tamo, odmah vidim da se nešto dešava. Njih petorica sjede
za stolom, telefoni ispred njih, i svi, kao, ozbiljni.
Sjednem ja, pitam šta se dešava, kad oni upališe telefone, pa prvo Filip
kreće da mi pušta nešto. Nije video, nego samo audio, pa ja nisam odmah
čuo o čemu je riječ, ali ubrzo prepoznam glas moje Nađe…
Nastavak teksta čitajte OVDJE.