Specijalistica pedijatrijske gastroenterologije Orjena Žaja kazala je
za Fenu kako su takvi poremećaji jedna od učestalijih hroničnih bolesti
adolescenata, i to odmah nakon debljine i astme. Ti poremećaji pogađaju
sve društvene slojeve, bez rasne ili geografske barijere, a javljaju se
u sve ranijoj životnoj dobi. Najčešće se, ipak, javljaju kod mladih
životne dobi između 15 i 24 godine.
Nezadovoljstvo izgledom tijela i sklonost dijetama danas poprimaju
epidemijske razmjere te je skoro nemoguće naći 18-godišnjakinju koja
nije isprobala neku vrstu dijete.
Pokazalo se da su upravo dijete važan faktor održavanja kompulzivnog
prejedanja. Držanje dijete povećava psihološku žudnju za hranom i dovodi
do pojave intenzivnog osjećaja gladi što potiče osobu na ponovno
prejedanje. Nakon prejedanja osoba ponovno kreće na dijetu i tako se
održava začarani krug prejedanja i uskraćivanja hrane.
Anoreksija u sve mlađoj dobi
Posljednje desetljeće posebnu pažnju privlači i pojava anoreksije u
sve mlađim dobnim skupinama, u ranoj adolescenciji, prije menarhe ili
čak prije puberteta, ocjenjuje Žaja.
Anoreksija je, kaže dr. Žaja, bolest duha i tijela kod koje oboljeli
svojevoljno odbijaju hranu. Pothranjenost je glavni klinički znak
anoreksije, s pridruženim komplikacijama gotovo svih organa, a neki od
najčešćih vanjskih simptoma u okviru anoreksije su gubitak težine ili
stagnacija težine u periodu kada se normalno bilježi napredak, gubitak
menstruacije ili odgoda pojave menarhe (prve menstruacije), hladni
ekstremiteti, pojačana dlakavost, usporen rad srca te gubitak svijesti.
Može se javiti u bilo kojoj životnoj dobi – djetinjstvu
(predpubertetska, vrlo rana), adolescenciji (peripubertetska i
postpubertetska) te u odraslih (kasna).
Bulimija se, pak, ogleda u ciklusima pretjeranog uzimanja i namjernog
izbacivanja hrane. Simptomi bulimije su manje očiti s obzirom da ovaj
oblik poremećaja nije praćen gubitkom težine, stoga se učestalo
povraćanje može dugo provoditi prikriveno. No, neki od vanjskih znakova
su: otok žlijezda slinovnica, oštećenje cakline i ožiljci na koži šaka,
pojašnjava dr. Žaja.
Podtipovi bulimije su “purging oblik” (izazivanje povraćanja,
korištenje laksativa, diuretika) te “non-purging oblik” (gladovanje,
pretjerana tjelovježba).
“Purging” ili način kontrole težine čišćenjem uključuje povraćanje
(samo 30 posto oboljelih od bulimije povraća), žvakanje, bljuckanje i
ruminaciju (prožvakana hrana se proguta, vrati u usta i potom opet
guta), uzimanje diuretika, laksativa, klizme i pripravaka za
mršavljenje, što utječe na rad hormona štitnjače.
Djevojčice do deset puta ugroženije
Anoreksija i bulimija su u osnovi psihoemocionalni poremećaj u kojem
je najočitiji gubitak samopouzdanja, pa osoba traži smisao i uspostavu
kontrole u svom životu. Djevojčice odbijaju odrasti, a moguće je i da se
u njihovim postupcima odražava haotičnost porodičnog života kad su u
pitanju zajednički obroci. Zato je važnost zajedničkih obroka izuzetno
velika, pojašnjava dr. Žaja.
Gledano po spolovima, dr. Žaja ističe kako pet do deset puta manje
dječaka bude pogođeno tim poremećajima u odnosu na djevojčice.
– Korijene tako značajnih spolnih razlika možemo pronaći u činjenici
kako se već djevojčicama nameće težina pojma “biti žena” koje danas
podrazumijeva suvremeno društvo, a to znači da žena istodobno mora biti
majka, kućanica, profesionalno uspješna, lijepa i dotjerana. S druge
strane, dječaci su teže izlječivi i čak polovica oboljelih ima poremećaj
muškog identiteta – naglašava specijalistica pedijatrijske
gastroenterologije.
Borba s poremećajima prehrane dugotrajna i zahtjevna
Novija istraživanja ukazuju kako se u europskim razmjerima uspješan
oporavak postiže u 68 posto anorektičnih pacijentica s mortalitetom od
5,1 posto tijekom pet godina praćenja.
Međutim, strategije liječenja koje su pedijatrijski orijentirane
postižu uspjeh u čak 86 posto oboljele djece i adolescenata i
mortalitetom manjim od 5 posto, kaže dr. Žaja.
– Sam tok liječenja zahtijeva multidisciplinarni pristup koji se
sastoji od prepoznavanja i liječenja tjelesnih i metaboličkih posljedica
bolesti, realimentacije (enteralnog hranjenja), promjena u obrascu
hranjenja te psihijatrijskog liječenja.
Borba s poremećajima u jedenju, prema podacima svjetske literature, traje prosječno pet do šest godina.
Moguće ozbiljne i dugotrajne posljedice po zdravlje
Posljedice koje ovi poremećaji ostavljaju na organizam su mnogobrojne.
Pothranjenost je neovisno o trenutku kada se poremećaj javi glavni
klinički znak anoreksije, s pridruženim komplikacijama gotovo svih
organa. Koža je suha, pojačana je dlakavost, kora mozga atrofična, srce
je smanjene mase klijetki te su uočljive promjene na srčanim zaliscima.
Zbog svega je moguća i nagla smrt.
Smanjena je funkcija gotovo svih žlijezda s unutarnjim lučenjem, rad
jetre i crijeva je opasno poremećen, može se javiti upala gušterače,
ruptura jednjaka ili želuca te žučni kamenci. Česti su i poremećaji
bubrežne funkcije s posljedičnim poremećajem ravnoteže elektrolita,
pojavom edema ili kamenaca, prisutna je anemija ili leukopenija,
smanjuje se gustoća kostiju. Stvarna je opasnost razvoja brojnih
poremećaja elektrolita.
Amenoreja ili odgoda menarhe je odgovor tijela na gubitak masnog
tkiva i pothranjenost, ali i odraz poremećenog unosa makro i
mikronutrijenata, iscrpljujućeg vježbanja, anksioznosti i stresa
općenito. Iz razloga koji nisu poznati, oko 20 posto pacijentica s
anoreksijom razvije amenoreju prije značajnijeg gubitka na težini, 50
posto njih razvije amenoreju tijekom dijete, a kod 30 posto menzes
izostane tek kod znatnog gubitka tjelesne mase.
Štoviše, amenoreja može perzistirati i kod potpunog tjelesnog
oporavka, što je frustrirajuće za mladu osobu koju se ranije uvjeravalo
kako će doći normalizacije menstrualnih ciklusa s oporavkom težine.
Većina navedenih metaboličkih poremećaja su kod pravovremenog
liječenja prolazne prirode, no neki od njih mogu dovesti do nepovratnih
oštećenja, pogotovo ukoliko se kasno započne s liječenjem.
Na prvom mjestu postoji rizik od razvoja osteoporoze, poremećaja
rasta i u konačnici fertiliteta. Ukoliko se bolest razvija u vrijeme
očekivanog zamaha rasta sredinom puberteta, za očekivati je da će
izgladnjivanje dovesti do usporenja ili potpunog zastoja rasta.
Kod bulimije najveća opasnost prijeti od poremećaja elektrolita,
dehidracije i oštećenja jednjaka koji u najtežim slučajevima mogu
dovesti i do rupture. Uporaba laksativa u svrhu čišćenje u djevojaka s
bulimijom može dovesti do metaboličkih poremećaja koji predisponiraju
razvoju bubrežnih kamenaca. Uz nagli prekid upotrebe laksativa postoji
rizik zadržavanja vode.
Od najranijeg doba graditi zdrav odnos djeteta prema jelu
Zbog “začaranog kruga” prejedanja i uskraćivanja hrane, liječenje od
kompulzivnog prejedanja ne uključuje držanje dijete već rad na
emocijama, samopoštovanju i suočavanju s problemima te uspostavljanje
zdravog životnog stila.
Govoreći o tome šta roditelji mogu učiniti kako bi spriječili pojavu
poremećaja u jedenju kod djece, dr. Žaja je naglasila kako od najranije
dobi treba graditi zdrav odnos djeteta prema jelu i izgledu tijela te
njegovati tradiciju zajedničkih obroka.
– Upoznajte svoju djecu, razgovarajte i prepoznajte znakove koje
šalju. Opterećenost izgledom, gubitak samopouzdanja, iskrivljen
doživljaj izgleda tijela, strahovi, socijalna izolacija i izbjegavanje
obroka su pokazatelji da nešto nije u redu. Njegujte tradiciju
zajedničkih obroka koji će držati porodicu na okupu – poručuje
gastroenterologinja.
Ukoliko primijete bilo koji od simptoma koji bude sumnju na ove poremećaje roditelji bi se trebali obratiti ljekaru.
Važno je, kaže dr. Žaja, naglasiti činjenicu kako su rezultati liječenja bolji ukoliko se pomoć potraži na vrijeme.
Šteta koja može nastati ako stvari izmaknu kontroli je nepovratna, upozorava dr. Žaja.