Ovih se dana
organizuju razni sastanci i događaji nacionalnih stranaka koji obespravljenim i
potlačenim radnicima i radnicama Bosne i Hercegovine ne najavljuju nikakvo dobro.
Bošnjački član Predsjedništva Bakir Izetbegović je u zgradi Predsjedništva
ugostio Islamsku zajednicu i vrh SDA. U Mostaru je Dragan Čović organizovao
privredni sajam na kojem su glavne zvijezde pored njega Milorad Dodik i Aleksandar
Vučić. Prije nekoliko dana je u Sarajevu održan sastanak probosanskih, a
zapravo probošnjačkih, političkih snaga kojima se priklonila i ljevica SDP i DF
grupišući se sa nacionalističkom SBB i SDA.
Na scenu stupa već
viđeno. Politika zastrašivanja, kao načina osvajanja vlasti, pokrećući energiju
ratnika, promičući ratnički duh patriotizma, domoljublja, konzervativne religije,
da bi elita ostvarila svoje klasne interese.
A u pozadini grmi
klasni rat!
Jer, ni ovaj put na izborima
nećemo vidjeti politički sadržaj koji radničkoj klasi nudi viziju i rješenja za
njihovu mizernu i potlačenu poziciju. Ni ovaj put nema obračuna sa
eksploatatorskim kapitalizmom koji već skoro tri decenije proizvodi socijalnu
nepravdu, siromaštvo i tjera ljude iz zemlje koji odlaze «trbuhom za kruhom».
Odlaze iz zemlje i Srbi, i Bošnjaci, i Hrvati jer ovdje ne mogu sebi osigurati
materijalnu egzistenciju, jer nemaju glasa u svojoj vlastitoj zemlji! A njihovi
tvz. nacionalistički predstavnici se izdaju za zaštitnike njihovih interesa, njihove
svece pred kojima se pada ničice, a koji im u svom posredovanju prema bogu
donose samo bijedu, patnju i beznadežnost. Tretiraju ih kao robu i robove!
Rezultat i stanje
stvari u zemlji govori sve. U BiH vlada masovna nezaposlenost, a ogroman je
broj neformalnih radnika koji rade potpuno nezaštićeni van sistema. 580 000
penzionera živi na mizernim penzijama. Imamo veoma visoku stopu ekonomski
neaktivnih, posebno žena, što ukazuje na rasprostranjenu neformalnu ekonomiju i
rad na crno. Veliki problem su i dugoročna nezaposlenost, visoka nezaposlenost
mladih, nezaposlenost osoba sa invaliditetom, onih iznad 50 itd. Formalno
zaposleni radnici rade za niske plate i pod lošim uslovima rada. Osim niskih
plata radnicima se često kradu plate kroz neplaćanje prekovremenog rada,
neisplaćivanje plata i drugih beneficija zagarantovnim zakonom i kolektivnim
ugovorima, nazakonitim odbicima od plate itd.
Radna mjesta u BiH su štetna, depresivna i bolesna, a radnici se
razbolijevaju, koriste duga bolovanja, prerano idu u penziju ili prerano umiru.
Glavni uzrok tome su loši uslovi na radu, ali i
činjenica da mnogi radnici žive u ekstremnom siromaštvu, siromaštvu ili na rubu
siromaštva. Radnici u privatnom sektoru su uglavnom sindikalno neorganizovani i
nemaju niti politički niti sindikalni glas koji bih zastupao i štitio njihove
interese. Ekonomska politika je osmišljena da zastupa interese kapitala u
sprezi sa nacionalističkom političkom elitom, uključujući i poresku politiku,
te resurse javnog sektora. Radnička plata je daleko ispod prosječene, oko 550
KM, što je četiri puta manje od minimalne sindikalne potrošačke korpe. Čak 25% zaposlenih radnika živi u radničkom
siromaštvu tj. ispod apsolutne linije siromaštva od 271 KM mjesečno. Radnička
klasa živi i radi u stanju nesigurnosti, i takva budućnost sa ovom politikom
čeka i njihovu djecu.
Rezultat i stanje
stvari u zemlji govori sve. Ali, dopire li do svijesti ljudi? Da li ljudi vide
šta se dešava? Da li vide da elita vrlo dobro zna svoje interese i štiti i jača
ih koristeći upravo njih, radnike kao ratnike, da vojnički ostvaruju ciljeve bogate
i moćne političke i ekonomske oligarhije.
Pa zašto onda radnici
ne počnu da štite i jačaju svoje klasne interese?
Vrijeme je da se ljudi
oslobode straha koji već decenijama upravlja njima u korist nacionalističke
političke i ekonomske elite.
Vrijeme je da ljudi
naprave fundamentalni izbor i odluče da li žele naredne decenije provesti u
siromaštvu, mizeriji i potlačenosti i to sve ostaviti u naslijeđe svojoj djeci,
ili se žele boriti za progresivnu politiku orijentisanu prema interesima
radnika.
Vrijeme je da radnici
prestanu biti ratnici i okrenu se svojim klasnim interesima zajedno bez obzira
na vjerske, nacionalne, rodne i svake druge identitete.
Neka počne politička revolucija za interese radničke klase u BiH!
Emina Abrahamsdotter