Klasična definicija mobbinga predstavlja oblik ponašanja na radnom
mjestu kojim jedna osoba ili više njih sustavno psihički zlostavlja i
ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezinog ugleda, časti,
ljudskog dostojanstva i integriteta, pa sve do eliminiranja s radnog
mjesta.
Žrtve mobbinga najčešće su mlade osobe, tek zaposlene, starije osobe
pred mirovinom, osobe koje traže više samostalnosti u radu ili bolje
uvjete rada, osobe različite seksualne orijentacije, pripadnici
manjinskih grupa, različite religije, vrlo kreativne osobe, ekscentrične
osobe, bolesne osobe, osobe s invaliditetom, ali i ‘poštenjaci’,
odnosno oni koji uoče i prijave nepravilnosti u radu.
– Mobbing u našoj zemlji je ogroman problem, a stvar je utoliko
ozbiljnija ima li se u vidu to da je, prema nedavno obznanjenim
statističkim podacima, ova pojava najraširenija u organima državne
uprave, školstvu, zdravstvu, te kulturi i obrazovanju. Dakle, upravo u
onim ustanovama i institucijama koje bi trebale predstavljati društvenu
preventivu ovakvim pojavama – izjavila je za Fenu Anica Ramić,
predsjednica Udruge za pomoć osobama zlostavljanim na radnom mjestu
“Stop mobbing”, prve udruge te vrste u BiH.
Po njezinim riječima, na udaru mobbinga su i muškarci i žene i u
pravilu su to uvijek savjesne, odgovorne i vrijedne osobe, one koje vole
i znaju raditi svoj posao.
Kada su u pitanju žene, Ramić napominje kako žene obično sebe ne
doživljavaju kao žrtvu u takvim situacijama, nego kao metu koja treba da
savije kičmu i postane ljupka poslušna žena koju svako može da
ponižava, vrijeđa kad mu se prohtije da bi izliječio/izliječila svoje
komplekse ili što god.
Ugrožene su žene raznih zanimanja – od čistačica do profesorica na
fakultetima, iz državnih i privatnih firmi, iz vojnih, policijskih i
zdravstvenih ustanova, a istraživanja su pokazala da je kod mladih žena
najčešće prisutno psihičko zlostavljanje povezano i sa seksualnim
zlostavljanjem.
– Uznemiravanje obuhvaća dobacivanje i vulgarne komentare,
seksističke viceve i šale na radnom mjestu, ali i ucjene koje
podrazumijevaju prisilu da se izvrše određene seksualne radnje, u cilju
ostanka na poslu, napredovanja, itd. Nerijetko, događaju se i silovanja.
Međutim, seksualno nasilje ne uključuje nužno fizički kontakt, ali ženu
uvijek dovodi u neugodnu situaciju, ponižavajući je i izazivajući
osjećaj srama i krivice – ustvrdila je.
Upitana zašto zaposlenici u BiH ne prijavljuju mobbing, Ramić kaže
kako se u posljednje vrijeme često priča o tom problemu, ali kako naše
društvo još uvijek nije razvilo svijest, a ni mehanizme za sprječavanje.
– Sve se svodi na to koliko je pojedinac spreman sam se
suprotstaviti tom suptilnom teroru, koji se obično događa u četiri oka
ili u masi koja gleda svoja posla ili se smije. Ne zna se što je gore,
biti sam ili u masi s nasilnikom. Takvo nam je društvo, ‘šuti i trpi’, i
još budi sretan što si tu i imaš posao. To je začarani krug ucjena i
poniženja, a zbog straha od poslodavaca većina ljudi, pa čak i po cijenu
zdravlja, ne želi uopće da priča o ovom obliku pritiska strahujući za
posao kojeg je u BiH veoma teško dobiti – kazala je.
Sindrom “poslušnih crva” i stranački klanovi
Po njezinim riječima, navedeni sindrom “poslušnih crva”, i još
ponešto, učinili su da naša zemlja postane jedan od svjetskih rekordera
po učestalosti pojave koja se identificira terminom mobbinga. Ili,
jednostavnije rečeno, kaznenim djelom zlostavljanja, šikaniranja,
napastvovanja, prijetnji ili, bilo fizičkih ili psihičkih, maltretiranja
na radnom mjestu.
Ramić je naglasila kako je tranzicija, tijekom koje je u BiH došlo
do velikih društvenih i socijalnih previranja, stvorila pogodan teren za
sve vrste zloupotreba, i to najčešće u međuljudskim odnosima, a
nedovoljan broj radnih mjesta i masa nezaposlenih doveli su do surove
borbe za posao u kojoj se ne biraju sredstva. Masovna otpuštanja i
centralizirana moć pojedinaca stvorili su mogućnost manipuliranja pri
čemu je ljudsko dostojanstvo obezvrijeđeno.
– U atmosferi stalne i nemilosrdne borbe za moć i novac, mobbing je
postao osnovni način za uklanjanje ‘nepoželjnih’. Situaciju u BiH
dodatno komplicira šarolikost stranački prihvatljivih kadrova. Stranački
klanovi često isključuju ili sabotiraju svoje političke
neistomišljenike, što je jedan od osnovnih oblika mobbinga. Živeći u
društvu u kojem manjka baš svega, od ljudskog dostojanstva do životnih
namirnica, primorani smo da prihvatimo stanje kakvo jeste, iz prostog
razloga, da bi smo preživjeli – ustvrdila je Ramić.
Dok ti izganjaš pravdu, “krepat” će ti djeca od gladi
Jedna od žrtava mobbinga je i D.Š., samohrana majka četvero djece
koja se obratila Udruzi “Stop mobbing”. Nakon više od 26 godina rada u
jednom poduzeću s odgovarajućom strukom, ravnateljica ju je rasporedila
na niže radno mjesto te joj prijeti otkazom.
Izjave ravnateljice – “Dok ti izganjaš pravdu krepat će ti djeca od
gladi” i “Bliža je potkošulja od košulje”, sve govore. – Znači, ja se
mogu obraćati svim nadležnim institucijama, ona ima vezu i poznanstvo i
nitko joj ništa ne može – prenosi Ramić riječi samohrane majke.
Udruzi se obratila i B.S. koja također trpi mobbing od poslodavca.
Ona je nakon otkaza, sudskim putem vraćena na posao, da bi po povratku
bila raspoređena na poslove i radne zadatke koji ne odgovaraju njezinoj
stručnoj spremi.
B.S. je navela da ju je sve pretrpljeno dovelo do oboljena od
leukopenije i kožne bolesti, zbog čega je češće na bolovanju nego na
radnom mjestu. Međutim, njoj to bolovanje poslodavac ne priznaje tako da
je, iako je na bolovanju, pokrenuo postupak za otkaz ugovora o radu.
Nevladin sektor ne može sam u borbu protiv mobbinga
Udruga “Stop mobbing”, prva udruga takve vrste u BiH, osnovana je
2008. godine u Trebinju s ciljem znanstvenog i stručnog djelovanja na
otkrivanju i pružanju pomoći žrtvama mobbinga, a predsjednica te udruge
kaže kako nevladin sektor ne može preuzeti na sebe kompletnu borbu
protiv ovog oblika diskriminacije te da ostalo ipak mora uraditi država i
njezine zakonodavne i izvršne institucije koje, po njezinim riječima,
za sada po tom pitanju ne rade baš ništa.
Napomenula je kako se, primjerice u Hrvatskoj, pitanjem mobbinga
bave i sindikati, s obzirom da mobbing predstavlja kršenje prava vezanih
za rad, te je pozvala i naše sindikate da na listu svojih prioriteta
stave pitanje mobbinga.
Po njezinim riječima, tradicija sindikata i najvažnija aktivnost je
radno pravna zaštita zaposlenih. Kako je mobbing grubo kršenje prava
vezanih za rad, obveza je sindikata da tu pojavu razotkrije i pomogne
svakom pojedincu koji trpi mobbing. Dobro razgranata mreža sindikalnih
organizacija, kvalitetni stručni suradnici i ogromno iskustvo osnova su
za planiranje daljnjih aktivnosti na sprečavanju pojave mobbinga.
– Da biste se suprotstavili zlostavljaču i pomogli žrtvi morate
imati određenu sigurnost i morate imati izbor. Mi smo osnovali stručni
tim u koji su uključeni pravnici, psiholozi i ljekari, tako da
pokušavamo pokriti sve oblasti problema s kojima se naši članovi
suočavaju. U svakom slučaju pristupamo individualno. Ponekad je dovoljan
samo razgovor da bi se problem prevazišao, a nekada se moramo boriti
pravnim sredstvima – istaknula je.
Nesposobni šefovi i “dikatori”
U Udruzi ističu da se mobbing najčešće događa u loše organiziranim
poduzećima (ustanovama) i u slučajevima nezainteresiranosti i
bespomoćnosti menadžmenta, a prema istraživanjima, mobbing čak u 88
posto slučajeva nastaje zbog nesposobnih šefova.
Istraživanja također pokazuju da u poduzećima (ustanovama) gdje
upravljaju “diktatori”, zaposleni pokazuju dvije vrste reakcija – jedni
padaju kao žrtve mobbinga, a drugi razvijaju određene oblike
dodvoravanja kao neku vrstu obrambenog mehanizma. I jedni i drugi imaju
zdravstvene poremećaje. U takvoj atmosferi gubi se na učinku (opada
produktivnost) i na kreativnosti (sposobni i zaposleni s novim idejama
su meta mobbera).
Nastanku mobbinga na radnom mjestu doprinosi i nedovoljno
transparentna atmosfera, jaka hijerarhija, nedostaci u internom
informiranju, neadekvatnom ponašanju rukovodstva, nedovoljno
razgraničena nadležnost i podjela zadataka, nedostaci u rukovođenju
personalom, potiskivanje svađa i konflikata.
Veoma važan uzrok pojave mobbinga u nekoj radnoj sredini je svakako i
veoma loša radna klima u kojoj vlada zavist, zloba, neprijateljstvo i
pritisci. Neispunjene ambicije samo jednog člana radne grupe, mogu biti
razlog da on otpočne mobbing, ne bi li time nekog (ili više njih)
ponizio i diskreditirao u cilju isticanja svojih “sposobnosti”.
Dugotrajno izlaganje mobbingu uvijek dovodi do ozbiljnih
zdravstvenih posljedica, uključujući pojačan rizik razvoja tjelesnih i
mentalnih bolesti. Iz Udruge navode kako mobbing nije medicinska
dijagnoza, ali može dovesti do brojnih psihosomatskih poremećaja.
Kada osoba postane svjesna da je postala žrtva mobbinga, Ramić
poručuje da se ne smije predati, donositi nagle odluke i nipošto
napustiti radno mjesto – jer time čini uslugu mobberu. Jedan od koraka
je da prikupi određene akte ili druge pisane tragove u vidu
korespondencije, koji bi mogli poslužiti kao materijalni dokaz, u
slučaju eventualnog pokretanja sudskog postupka.
– Svakako da bi pokretanju sudskog postupka trebao prethoditi jedan
od izvansudskih postupaka zaštite od radnopravne diskriminacije,
podnošenje zahtjeva za zaštitu prava poslodavcu i podnošenje predstavke
inspekciji rada – napomenula je.
– Najvažnije je da se prepozna i shvati situacija, i da se mobberu
ne dozvoli da vas uvuče u mrežu patogenih odnosa. Ono što svima
savjetujemo to je da pronađu grupu istomišljenika, da se socijaliziraju i
da pronađu snage da se izbore za svoja prava. Ako stvorimo tim – tim je
uvijek jači. Ako mobber vidi da žrtva nije usamljena uvijek će se
povući. Ako mobber vidi da žrtva nije usamljena odnos snaga je drugačiji
– zaključila je Ramić.
Institucija Ombudsmena zaprimila 37 žalbi
Prema Zakonu o zabrani diskriminacije u BiH, Ombudsmen za ljudska
prava BiH središnja je institucija za zaštitu od diskriminacije.
Donošenje preporuke Ombudsmena, po prethodno podnesenoj pojedinačnoj ili
grupnoj žalbi žrtve ili žrtava diskriminacije, u njihovu korist,
također može pozitivno utjecati na suzbijanje svih oblika
diskriminacije. Pored toga, preporuka Ombudsmena može poslužiti i kao
dokazni materijal na sudu.
Institucija Ombudsmena u 2017. godini zaprimila je 37 žalbi koje se
odnose na mobbing, što predstavlja smanjenje u odnosu na prethodnu
godinu kada je registrirano 55 takvih žalbi.
Međutim, napominju, kako broj zaprimljenih žalbi i dalje nije stvarni pokazatelj stanja na terenu.
– Do ovakvog zaključka dolazi se na osnovu svjedočenja stranaka i
medijskih natpisa kada najčešće na svjetlo izlaze najteže posljedice
mobbinga. Činjenica je da ima puno građana koji su danas izloženi
mobbingu, ali se ne obraćaju Instituciji niti traže sudsku zaštitu iz
straha da bi u tom slučaju mogli ostati bez posla – kazali su za Fenu iz
te institucije.
Naglasili su kako je mobbing, kao vid diskriminacije, zabranjen na
cijeloj teritoriji BiH donošenjem Zakona o zabrani diskriminacije, a
njegova definicija, osim u spomenutom zakonu, može se naći i u
entitetskim zakonima o radu.
Iako zakonodavac ne precizira vremensko razdoblje u smislu trajanja
mobbinga, pravna struka je zauzela stajalište da ono ne može biti kraće
od šest mjeseci, nakon čega se može pokrenuti postupak zaštite žrtve.
Na upit koliko je do sada u BiH doneseno sudskih presuda u korist
žrtve mobbinga, iz Institucije Ombudsmena su odgovorili kako ne
raspolažu takvim podacima, ali zaposlenicima koji smatraju da su žrtve
mobbinga poručuju da ime se obrate za pomoć.
– Postupak je besplatan, a žalba izjavljena Ombudsmenima ne smije
prouzročiti disciplinske ili druge sankcije. Čak i ako se ne odlučite
uložiti žalbu, dobit ćete adekvatnu uputu što učiniti kako što
efikasnije riješiti svoj problem – kazali su iz te institucije.