Kada su Simon i Julie Irgens dobili svoje prvo dijete,
Henning, oboje su uzeli nekoliko mjeseci roditeljskog odsustva da bi bili kod
kuće sa svojom bebom, jedan dio vremena skupa, a jedan naizmjenično. Isto su
uradili i dvije godine kasnije kada se rodila Henningova mlađa sestra Inez, a
zatim i kada se rodio Axel, koji sada ima dvije godine.
Porodica Irgens uživala je u ukupno tri godine plaćenog roditeljskog
odsustva.
“Bilo mi je izuzetno važno da provedem to vrijeme sa djecom
od samog početka. Svima nama je bilo važno,” kazao je Simon, danski arhitekta
koji se preselio u domovinu svoje supruge Julie, Norvešku, 2011. godine. “To mi
je dalo priliku da se povežem sa njima od početka; to nas je učinilo ravnopravnijim
roditeljima od rane faze njihovog života.”
Supružnici Irgens su u intenzivnom periodu svog života, žongliraju
između stalnih poslova i odgoja djece, ali kažu da imaju podršku na poslu.
“Na našem random mjestu postoji zajedničko razumijevanje da
su djeca i porodica na prvom mjestu. U 15:30, ostavljam sve i odlazim s posla
da preuzmem djecu,” kaže Julie, koja je pisac, i dodaje “Mislim da firme ne bi
privukle najtalentovanije ljude kada ne bi nudili tu vrstu fleksibilnosti.”
“Rado plaćam porez,” kaže Simon. “Toliko toga dobijamo
zauzvrat. Zaista imamo osjećaj da norveško društvo ulaže u nas.”
Jaka socijalna zaštita u Norveškoj, što uključuje velikodušnu
politiku roditeljskog odsustva, ključni je razlog zbog kojeg ova država sa samo
5 miliona stanovnika redovno ocijenjena kao jedno od najboljih mjesta za život.
Norveška je bila na vrhu UN-ovog Izvještaja o sreći za 2017.
godinu, sa visokim ocjenama kada su u pitanju pokazatelji kao što su “njega, sloboda,
velikodušnost, iskrenost, zdravlje, prihodi i dobro upravljanje.” Takođe je
zauzela visoko mjesto na Indeksu prosperiteta za 2017. godinu instituta Legatum
Institute, a 2016. godine ocijenjena je kao najbolja demokratija na svijetu
šesti put uzastopno od strane konsultantske firme iz Londona Economist
Intelligence Unit.
“Većina ljudi osjeća da su dio demokratije i imaju osjećaj
zajedništva u društvu,” kazao je Karl Ove Moene, professor ekonomije i vođa istraživačkog
time na Univerzitetu u Oslu. “Norvežani doživljavaju svoje političare kao
obične ljude, a ne kao neku vrstu elite.”
Unazad 10 godina, Moene se bavi istraživanjem nordijskog
modela – ekonomskog okvira zajedničkog za Norvešku, Dansku, Švedsku, Finsku i
Island koji zagovara socijalnu jednakost. “Rana intervencija u brizi o djetetu
je veoma važna za učešće ženske radne snage,” kaže on. “Vrijednost njihovog
učešća je slična vrijednosti naše nafte. A to ne bi nikada bilo moguće bez
subvencionisane brige o djeci.”
Politika koja je naklonjena roditeljstvu samo je jedan dio
norveške države blagostanja. Svi su pokriveni javnim zdravstvenim osiguranjem ―
što znači da imaju besplatnu zdravstvenu zaštitu u prijemnoj ambulanti ― država
nudi besplatne javne škole kao i visoko obrazovanje, a radnička prava i
sindikati su jaki. Ako izgubite posao ili se razbolite, socijalni sistem će vas
zaštititi, a vlada će vam pružati finansijsku podršku i duže od godinu dana u
nekim slučajevima.
Jedna trećina državnog budžeta ― 468 milijardi kruna ― izdvaja
se za pomoć nezaposlenima, plaćena bolovanja, penzije, dječje dodatke i tuđu
njegu.
Naravno, ovakva politika je skupa. Norveška posjeduje
ogromno bogatstvo (1 trilion američkih dolara) koje je stekla od zarade na
nafti. Takođe, porezi u ovoj državi su visoki: Prosječan porez na prihod za
samca bez djece je 27.9 odsto, prema podacima OECD-a, dok se najviša primanja
oporezuju po stopi od 39 odsto. Porez na dodatnu vrijednost od 25 odsto na
većinu robe i usluga čini Norvešku jednom od najskupljih zemalja za život.
Međutim, Norveška ima jednu od najvećih prosječnih plata na
svijetu, a ima i dobre ocjene kada su u pitanju jednake plate za žene i
muškarce.
“Kada razgovaram sa američkim ekonomistima i kažem im kako
imamo jake sindikate i udruženja poslodavaca, velikodušnu socijalnu državu … oni
misle da je to recept za makroekonomsku katastrofu,” kaže Moene. “Ali činjenica
je da su ove stvari komplementarne kapitalističkoj dinamici. Ekonomski rast od
1930. godine je veći u Norveškoj nego u Americi, po glavi stanovnika, čak i ako
izuzmemo naftu. Socijalni sistem je recept za bogatu zemlju.”
Ali Norveška nije utopija, i ona ima svojih socijalnih i
ekoloških problema.
Hvaljena zbog svojih ekoloških dostignuća – 98 odsto
električne energije u Norveškoj dolazi iz obnovljivih izvora (uglavnom
hidrocentrale), svjetski je lider kada su u pitanju električni automobili, a
Centralna banka Norveške savjetuje vladi da odustanu od ulaganja u naftu i gas ―
ipak, Norveška je sedmi najveći izvoznik štetnih emisija, prema izvještaju
organizacije Oil Change International. Vlada takođe otvara norveški Arktik za
traženje nafte, uprkos protivljenju ekologa.
Broj ljudi koji žive u siromaštvu takođe je u porastu u
Norveškoj, sa 7.7 odsto u 2011. godini na 9.3 odsto u 2015. godini, prema
nedavnoj studiji koju je provela Norveška administracija za rad i socijalnu
zaštitu -NAV. “Razlike u primanjima su porasle proteklih godina,” kazao je
Yngvar Åsholt, direktor Odsjeka za istraživanja i analize u NAV-u.
“Bogati postaju bogatiji, dok u populaciji sa niskim
primanjima rast stagnira,” dodaje Åsholt. “To je zbog većeg broja useljenika,
zbog migracije radnika i većeg priliva izbjeglica. Ove populacije imaju slabiju
poziciju na tržištu rada od rođenih Norvežana.”
Takođe je poraslo i antiimigrantsko raspoloženje u proteklih
nekoliko godina. Na izborima 2017. godine antiimigrantska populistička Partija
progresa dobila je više od 15 odsto glasova da bi ostala u koaliciji sa konzervativnom
partijom premijerke Erne Solberg.
Ova država bogata naftom takođe je pogođena padom cijena
nafte. Zbog toga je teže zadržati nivo socijalne zaštite među populacijom sa
niskim primanjima,” kaže Åsholt. “Ekonomski to je štetno za naciju. Nedostatak
poslova i niska primanja dovode do zdravstvenih problema, što može oslabiti temelje
našeg velikodušnog socijalnog sistema ― koji je bio važna osnova za ekonomski
rast u Norveškoj dugi niz godina.”
Moene je zabrinut da bi socijalni sistem mogao postati žrtva
vlastitog uspjeha. “Čini se da ovaj model stvara brojnu višu klasu, a ova grupa
često ima veliki politički uticaj,” kaže on. “Mnogi u višoj klasi kritikuju
socijalna davanja iako su upravo ove socijalne demokratske institucije možda
postavile temelje za njihovo bogatstvo.”
U kući porodice Irgens, subotnje je poslijepodne, kuća je ispunjena
porodicom, prijateljima i djecom. Vatra je naložena, neki igraju monopol, dok
neki prave đumbirov kruh.
Ovo je uobičajena karakteristika skandinavskog načina
života: druženje sa porodicom i prijateljima, uz vatricu. Postoji i riječ za to
― “hygge” ― koja se može prevesti kao “udobnost, prijatnost, toplina,
zajedništvo, opuštenost.” Ova skandinavska riječ našla se u Oxfordovom rječniku
engleskog jezika prošle godine.
Činjenice o Norveškoj:
Stanovništvo: 5.25 miliona
BDP po glavi stanovnika: $70,812
Roditeljsko odsustvo: 49 sedmica na 100 odsto plate, ili 59 sedmica
na 80 odsto.
Porez kao postotak BDP-a: 19.7 odsto
Izvor: Huffington Post
Prevod: Buka/M.P.