– Poznanica je “potkupila” jednog doktora, dala mu je 100 evra da
bolje paze na njenog oca, pošto su ga zanemarili na Univerzitetskom
kliničkom centru u Banjaluci.
Priča počinje na hodniku, gdje je srela, do tad njoj nepoznatog
doktora, a kojem se požalila na uslove liječenja i stanje u kojem se
nalazi njen otac.
On je nju uljudno saslušao i ohrabrivao, rekao da lično vodi brigu o
njenom ocu, nakon čega mu je dala kovertu sa novcem. Doktor joj je još
jednom pružio riječi utjehe i ohrabrenja, te zamolio za strpljenje i
strpao kovertu u džep.
Nakon obavljenog razgovora ušla je u sobu gdje leži njen otac i
kazala mu da je upravo završila razgovor sa njegovim doktorom, da ništa
ne brine i da će ga od sad bolje njegovati. Baš zato što ga je
“počastila” sa 100 evra. Otac ju je gledao zbunjeno i rekao: “Draga, ali
mene vodi doktorica (imenovao je), a taj čovjek je jednom ili dva puta
bio u ovoj sobi i to dok je dežurao. Taj čovjek nema gotovo nikakve veze
sa mnom” te se požalio na loše higijenske uslove, neudoban krevet, loše
grijanje i na to da nema neophodan mir za odmor i san. Pošto su sobe
prenatrpane i stalno se u njegovoj neposrednoj blizini dešava neka
“frka”.
Ona se osećala namagarčeno, razočarano i osjećala je ljutnju. U
afektu je otišla da traži tog određenog doktora, kojeg je ubrzo i
pronašla u njegovoj radnoj sobi. Razgovarao je sa svojim pacijentom.
Upala je u razgovor, rekla mu je sve što joj je na duši (piiii) i
zatražila nazad novac koji mu je dala. On je postiđen, pošto se sva ta
situacija odigravala pred jednim drugim pacijentom, gospodin srednjih
godina, bez riječi zavukao ruku u džep i dao joj kovertu.
Nakon što se vratila kući, emotivno iscrpljena, otvorila je kovertu i
umjesto 100 evra pronašla je 1000KM (500€). Ni manje ni više. U toj
gužvi i brzini dao joj je pogrešnu kovertu, koju je vjerovatno dobio od
čovjeka koji je baš tad i sjedio kod njega.
Da sam normalan poludio bih. I ova priča, da se razumijemo, nema neku
posebnu poruku. Ona čak ne prikazuje ni apsurd našeg društva, zato što
je i taj apsurd postao pravilo. Zapravo to sad slobodno možemo nazvati
pravilom apsurda, termin svojstven našim prostorima. Nažalost. Laku noć
Bosno i Hercegovino, a ko posljednji izađe neka ugasi ulična svjetla –
naveo je ovaj mladić na svom Fejsbuk profilu.
Iako zdravstvo građani smatraju izuzetno korumpiranim, rijetko odlučuju i da prijavljuju ovakve slučajeve.
Činjenica je da su ljudi najranjiviji kada su bolesni, pa je
zdravstvo jedna od oblasti gdje korisnici i sami nude mito vjerujući da
će na taj način obezbijediti bolji medicinski tretman, međutim, velika
je razlika između nekog slatkiša i bombonjere i koverte sa stotinama
evra.
Korupcija je teška bolest koja hara zdravstvenim ustanovama na
prostorima bivše Jugoslavije. Koliko je ta bolest opako zarazna po
domaćina, pokazuje džep i savjest ljekara, aktera slučaja koji je opisao
ovaj mladić.
(Euro Blic)