Praktično, tako ne bi zavisili samo od penzije koju su ”zaradili”. To je jedna opcija. Druga je preko poslodavca.
“Takozvani penzijski plan, koji se potpiše od strane poslodavca i od
strane sindikata ako ga ima, odnosno od strane predstavnika zaposlenih.
Oni se dogovore o svim uslovima penzijskog plana, to se utvrdi na
Ministarstvu rada, a onda na kraju svako, svaki pojedinac, ima svoju
volju koju može da izrazi potpisom pristupne izjave – da li će ući, ili
neće ući”, rekao je Tomaž Završnik, direktor Evropskog dobrovoljnog
penzijskog fonda u Banjaluci.
Ideja je dobra, kaže ministar finansija. Ipak, treba sačekati da sistem zaživi i da se osjete koristi ovog projekta.
” Pravi efekti formiranja ovakvog Fonda će se vidjeti tek za osam do
deset godina, kada će se pojaviti fond koji će imati značajna
finansijska sredstva, koja će plasirati na tržište Republike Srpske”,
rekao je Zoran Tegeltija, ministar finansija Republike Srpske.
Devet, javnih i privatnih, kompanija iz Srpske će biti prve koje će
ponuditi dodatnu penziju svojim zaposlenima. Među njima su Autoputevi
RS, Elektroprivreda i Šume Srpske, ali i “Euroexpress”, firma koja se
bavi brzom dostavom pošte.
” Mi kao privatni poduzetnici smo dio ovog društva i smatramo da bi
trebali doprinijeti tome da ljudi počnu vjerovati u budućnost, i ovim
našim doprinosom želimo da svojim zaposlenim damo sigurnost za svoju
budućnost”, kazao je Marinko Tomić, generalni direktor preduzeća
“Euroexpress”.
Uplaćeni novac uvijek ide na privatni račun, tako da je i u slučaju
otkaza – na sigurnom. O efikasnosti sistema dobrovoljnih penzija
dovoljno govori to da u regionu, uspješno, funkcioniše već godinama. Da
građane dodatno uvjere u ozbiljnost priče, vlasništvo u Evropskom
dobrovoljnom penzijskom fondu je podijeljeno na ravne časti, i to između
Skupne pokojninske družbe iz Ljubljane, Evropske banke za obnovu i
razvoj i Penzijskog rezervnog fonda Republike Srpske.