Goran Pivašević, diplomirani inženjer arhitekture i (nezavisni)
član Savjeta Mjesne zajednice Centar 2, poznati je aktivista u Banjaluci. On je
jedan od pokretača Inicijative građana „Rekreativna zona Banjaluka“, a
svakodnevno radi na terenu, ukazujući na probleme u gradu. Mnogi bi rekli da sa
njim nema šale, a kada uoči problem, detaljno ga analizira i nastoji doći do
njegovog rješenja.
Goran Pivašević kaže da je ukazivanje na određene probleme u
gradu nastalo sasvim spontano, kroz druženje sa ljudima koji na sličan način
razmišljaju i aktivno djeluju na promjenama.
“To je u početku, negdje 2006. godine, bila oblast biciklističkog
saobraćaja u gradu, gdje smo već tada pokušavali skrenuti pažnju Gradskoj
upravi na potrebu kvalitetnog razvijanja biciklističkog saobraćaja. Tada nas je
Grad ignorisao, pa smo dobili ‘biciklističke staze’ koje ni djeca ne bi
napravila. Ista grupa ljudi je, nakon najave Grada o puštanju saobraćaja na
Banj brdu, pokrenula i Inicijativu građana ‘Rekreativna zona Banjaluka’. Mislim
da smo se kao društvo mnogo opustili i sve prepustili slučaju i pojedincima
koji ne znaju svoj posao. U svakom segmentu života imamo rapidno nazadovanje,
što rezultuje sve lošijim kvalitetom života. Aktivizmom pokušavam zajedno sa
svojim kolegama skrenuti pažnju na te greške i pokušati ih popraviti”, rekao je
u razgovoru za BUKU Pivašević.
On ističe da je u oblast mjesnih zajednica ušao sasvim
slučajno prošle godine, tako što je čuo da se određeni građani prijavljuju za
kandidate na predstojećim izborima, na kojima su se birali predstavnici Savjeta
mjesnih zajednica. Iz znatiželje se raspitao na koji način može postati
kandidat, kako bi lično osjetio na koji način sve to funkcioniše, jer ga je to
zanimalo.
“Skupio sam 80 potpisa za kandidaturu, sve procedure prošao i
postao nezavisni kandidat na izborima u MZ Centar 2. I pored dvije stranke,
dobio sam ukupno 35% glasova, od ukupne izlaznosti, koja je bila katastrofalna
– 6% od 6500 građana koji imaju pravo glasati u MZ Centar 2. Na medijima su ti
izbori i rezultati prikazani kao veliki uspjeh. Ako je za centar grada uspjeh
da vam na izbore izađe 6% građana i da se sa tom statistikom hvalimo, onda smo
u jako lošoj poziciji”, ističe Pivašević i dodaje da mu je prioritet
uspostaviti komunikaciju sa građanima i pokušati ih vratiti mjesnim
zajednicama.
Mjesna zajednica, prema njegovim riječima, treba da bude prvo
mjesto na koje građani treba da dolaze sa svojim prijedlozima, pitanjima i
problemima. Takođe, građani moraju naučiti na koji način se mogu obratiti
Gradskoj upravi i koja su njihova prava.
Na FB stranici “MZ Centar 2 Banjaluka” pokušava prikazati sve
probleme koje građani te mjesne zajednice pošalju. Pokušava ih lično naučiti da
nekada i sami prijave problem određenom Odjeljenju i da nauče osnovnu
korespodenciju sa Gradskom upravom, jer Goran kaže da samo na taj način može biti
više ljudi koji žele nešto da promijene.
Građani se, ističe Goran, uvijek žale na ono što se vizuelno
primijeti i što im direktno smeta. Najviše prijava dolazi u vezi sa problemima
saobraćajne infrastrukture i komunalnim problemima, pa pretpostavlja da su ta
odjeljenja i najopterećenija u Gradskoj upravi.
“Ono što bih takođe istakao je i to da mnogo problema građani
sami sebi naprave, bolje reći svojim komšijama. Veliki je problem u gradu
nelegalno odlaganje krupnog otpada pored kontejnera, koje rade pojedinci i na
taj način stvaraju deponiju u svom naselju. Iskoristio bih ovu priliku i
poručio građanima da ne smiju odlagati svoje dijelove krupnog otpada:
namještaja, prozora, šuta i sl. pored kontejnera koji služe isključivo za
komunalni otpad. Takvo odlaganje je kažnjivo i sebi pravite deponiju koja se
neće očistiti sve dok Čistoća ne dobije nalog da se to počisti! Ostale građane
koji to ne rade pozivam da prijave svog komšiju i konkretno krenu u
rješavanje tog problema”, rekao je Pivašević.
Ovim putem Goran kaže da bi pohvalio veoma dobar rad
Komunalne policije po ovom pitanju, bar u MZ “Centar 2”. Odjeljenje
komunalne policije na elektronsku poštu uvijek brzo odgovore, izađu na teren i
sve što je u njihovoj nadležnosti vrlo brzo urade i nakon toga pošalju
obavještenje.
“Ako postoji nagrada u Gradskoj upravi bilo bi dobro da se ti
ljudi nagrade, posebno komunalni policajac u MZ ‘Centar 2’ Damir Prpić. Ne
poznajem ga lično (nije plaćena reklama), ali vidim da je jako kvalitetan i
odgovoran u svom radu”, ističe Pivašević.
NAJVEĆI PROBLEMI U
GRADU
Kada su u pitanju najveći problemi u gradu, Goran kaže da namjerno ne govori
o konkretnim stvarima, već ističe generalni problem Banjaluke, a to je rad Grada,
Skupštine, odbornika i mjesne zajednice.
“Generalno, nemamo nikakvog dugoročnog plana i cilja. Većina
stvari se radi neplanski, bez analize, strategije, jasnog perioda realizacije.
Rješavanje malih, običnih stvari se putem društvenih mreža prikazuje kao veliko
i spektakularno, dok su velike izgleda i veliki zalogaj, pa se na njih za sada
manje vremena troši. Evo jedan primjer
Gradske uprave – sasvim je dovoljno da se od strane Grada prikazalo, jednom ili
dva puta, kako se određeno dječije
igralište napravilo u gradu, uz konstataciju da će i druga naselja u toku ove i
naredne godine dobiti nova igrališta. Jer to jeste bio uspjeh, pokrenuti novu
priču i napraviti djeci igralište. Ali
prikazivanjem izgradnje svih narednih novih igrališta ispada da se u gradu samo
grade igrališta. To se radi zbog marketinga, jer građani uvijek pozitivno
reaguju na takve fotografije i sve što je vezano za djecu. Ali mislim da se
trebamo izdići iznad tih marketinških alata”, ističe Pivašević.
On kaže da već duže vrijeme prati rad odbornika i većina njihovog
rada se svodi na to da se određen broja građana njima javlja sa svojim
sitnim problemima, da bi oni to dalje prebacili na Odjeljenja, koja zatim rješavaju ili
ne rješavaju taj problem.
“To se prikaže na društvenim mrežama, pa zbog obične
zakrpljene rupe, koja bi trebala da se krpi na vrijeme i bez angažovanja
odbornika, vlada veliko oduševljenje
među pojedinim građanima i prijateljima tih odbornika. I tako odbornik radi
samo 3% onoga što bi inače trebao i mogao. Lijepo je i to što se radi, ali
treba postaviti stvari tako da odbornik to ne radi. Glavni posao odbornika ne
bi trebao da bude slikanje rupa u gradu i skupljanje žalbi građana preko
društvenih mreža. To možda treba da bude usputna aktivnost, ali se kod nas
svodi na nešto spektakularno, isto kao što Grad spektakularnim prikazuje sva
nova igrališta koja se prave. Ovdje ne govorim da Grad i odbornici nisu nešto i
uradili konkretno, već o onome šta bi trebalo promijeniti, a što najviše
primjećujem”, pojašnjava naš sagovornik.
On kaže da odbornik treba da utiče na rad mjesne zajednice,
prvo one u kojoj i sam živi, pa i ostale, a Mjesne zajednice treba da rade
ono što odbornici danas rade – da skupljaju od građana sve probleme i dalje
delegiraju Odjeljenjima.
“Mjesne zajednice trebaju biti prvi servis građana, a ne
odbornici. Odbornici trebaju biti veza mjesnih zajednica i da nadziru rad
Odjeljenja i vide da li se ti problemi koje im mjesne zajednice delegiraju,
rješavaju u dogovorenom roku. Ako se ne rješavaju, naći odgovor zašto se ne
rješavaju i dalje u Skupštini naći način da se rješavaju. Mjesne zajednice su
te koje se među građanima trebaju hvaliti novim igralištima za djecu,
zakrpljenim rupama, novim drvoredima i sličnim stvarima, koje bi uz saradnju sa
Gradom realizovali zajedno. Ali tu slatku marketinšku alatku su preuzeli
odbornici i Gradska uprava. Otkako sam član Savjeta Mjesne zajednice Centar 2,
do danas nijedan odbornik iz Skupštine Grada nije došao u mjesnu zajednicu i
pitao: ‘Dobar dan, kako ste, kako ide? Da li vam nešto treba kako bi bolje
išlo? Kakav vam je plan? Kada ćemo se ponovo vidjeti?’. Nijedan odbornik nam
nije poslao mejl, a i da želi neće uspjeti, jer mi u mjesnoj zajednici koja je
u centru grada, nemamo mejl ni internet. Mi nemamo obično poštansko sanduče u
koje bi poštar ubacio pismo, pa pisma građana, ne znam kako, dođu na kraju u
moje privatno sanduče, jer živim u istoj zgradi gdje su prostorije mjesne
zajednice”, ističe Pivašević.
On kaže da svi trebamo biti iskreni i postaviti pitanje:
“Čemu nam služi mjesna zajednica?”, “Čemu služe odbornici”, “Čemu služe
Odjeljenja u Gradskoj upravi” – kako trebaju da se uvežu ti dijelovi, ko treba
i kako treba da radi svoj posao.
“Da me Gradska uprava, odbornici i građani ne shvate kako
sam protiv izgradnje igrališta, kako sam protiv urađenog od strane
odbornika i Grada, moram reći da nisam. Trenutno stanje Gradske uprave se mnogo
popravilo od stanja koje je bilo prije njih. Ali ono stanje prije njih je bilo
katastrofalno, tako da ne bi trebalo da se porede sa njima. Mislim da bismo
trebali preći na jedan mnogo viši nivo rada, ako uopšte želimo ozbiljan grad”,
kaže Goran P.
ARGUMENTOVANA KRITIKA
Gorana smo pitali kako do sada nije odustao od aktivizma i
šta ga tjera da se i dalje bori i radi.
“Kada smo 2013. godine započeli IG ‘Rekreativna zona Banjaluka’, u
tom periodu nas je jedan odbornik, koji
se najglasnije zalagao za puštanje saobraćaja na Banj brdu, preko zvaničnog
dopisa koji je od strane svog udruženja građana uputio prema TOBL. U tom
dopisu, između ostalog, nazvao nas je miševima koji samo preko tastature pišu, umjesto
nešto korisno da urade na Banj brdu, sa njim na čelu. To je bio moment kada sam
sebi rekao, sada idemo do kraja, da vidimo da li možda mi sa svojim zahtjevom
griješimo. Vrijeme je pokazalo odgovor. Što se tiče aktivizma, aktivizam je,
logično, sve suprotno od pasivnosti. Građani su mnogo pasivni, plaše se
autoriteta ljudi koji ne zaslužuju da imaju autoritet, plaše se iznositi svoje
stručno mišljenje, jer se boje reakcije i kritike javnosti. To svi trebamo da
mijenjamo kod sebe”, kaže Pivašević.
On kaže da je ovih dana pokrenuta još jedna Građanska
inicijativa u gradu, a ona se bavi afirmacijom biciklističkog saobraćaja u
Banjaluci. U pitanju je “Banjalučka kritična masa” (BKM), a Pivašević je
njen dio.
Goran Pivašević kaže da do sada nije imao pritisaka zbog svog
javnog rada i angažmana, imao je samo pozitivna iskustva kada je riječ o javnom
iznošenju svog mišljenja.
“Uvijek pazim da kritiku argumentovano obrazložim i da ne vrijeđam nikoga na ličnom
nivou. To što neko ne zna uraditi kvalitetno svoj posao je do njega, a ne do
mene. Ako nisam u pravu, priznaću da nisam, ali očekujem od druge strane da mi
da kvalitetan argument za to. Sve dok nema tog konkretnog argumenta, guraću
svoju priču i pri tom ću biti veoma uporan i dosadan”, ističe Pivašević.
On kaže da bi građani trebali shvatiti da su Grad i Budžet
grada njihovi, a ne vlasništvo gradonačelnika, načelnika Odjeljenja ili odbornika.
“Oni su tu jer su se kandidovali na izborima, gdje su
izabrani od strane građana kako bi RADILI ZA NAS i da za taj svoj rad dobiju
nadoknadu u vidu plata. Mi smo u suštini njihovi poslodavci! Ali građani to ne
vide tako i ne doživljavaju grad kao nešto što je lično njihovo, već
doživljavaju da je to nečije stečeno na izborima i da tu vlada određeni
autoritet. Zato smatram da se građani mnogo ozbiljnije trebaju odnositi prema
svom gradu.Mnogo je važno uključivanje građana, ali većina ljudi to uključivanje
shvata neozbiljno”, ističe Pivašević.
On kaže da nije dovoljno okupiti određen broj ljudi oko
određenog problema i tražiti njegovo rješenje.
“Potrebno je imati plan kako doći do rješenja problema i
pripremiti se na dugogodišnje zalaganje, ako već planirate nešto ozbiljno da
poduzmete. IG ‘Rekreativna zona Banjaluka’ radi, volonterski, već 4 godine! Mi
radimo one stvari za koje neko, ko je zaposlen u Gradskoj upravi, dobija novac
iz buždeta grada. Mnogi građani nas danas shvataju u tom smislu da smo mi nešto
dužni uraditi za Banj brdo. Ne, nismo mi ništa dužni, mi to radimo samo zato
što želimo. Dužni da rade svoj posao su oni koji su plaćeni budžetom”,
pojašnjava Pivašević.
On kaže da sa masama ljudi treba znati raditi i treba paziti
na to da građanin, kao pojedinac, može biti izuzetno pametna osoba, ali među
velikim brojem pametnih osoba na jednom mjestu oni su samo masa ljudi, koja,
ako ne znamo šta ćemo i kako ćemo sa njom, može samo napraviti problem.
SASTANAK SA
GRADONAČELNIKOM
Pivašević kaže da su Inicijative građana jedini i najbolji način učešća građana u
određenim odlukama Grada.
“U Statutu Grada je to učešće i propisano, a ostaje samo da
se građani aktiviraju i da se bukvalno nametnu Gradskoj upravi. To ‘nametanje’
može potrajati duži vremenski period, ali kada se uporno radi, na kraju i
rezultati dolaze. Prije nekoliko mjeseci IG ‘Rekreativna zona Banjaluka’ imala
je i prvi zvanični sastanak sa Gradskom upravom. Pojedinci su to shvatili ,
kako se to kod nas odmah povezuje u narodu, da smo se ‘prodali’. Meni je
potpuno jasno zašto pojedinci tako misle, a to je zato što su neinformisani.
Mi smo ovaj sastanak dogovorili prije samih izbora za gradonačelnika, gdje smo
svim kandidatima poslali ista pitanja u vezi Rekreativne zone Banjaluke, ideje
i ličnog razmišljanja kandidata o toj ideji. Jedno od pitanja je bilo: ‘Da li
ćete se odazvati na sastanak koji budemo planirali, ako postanete
gradonačelnik Banjaluke’. Ukoliko neko
ne vjeruje, možemo mu, argumentovano, dostaviti ta pitanja, a mogu i lično
pitati sve tadašnje kandidate”, kaže naš sagovornik.
On napominje da prije aktiviranja bilo koje inicijative,
građani moraju naučiti mnogo stvari. Prva i osnovna je šta je IG i gdje je ona
tačno spomenuta u Statutu Grada. Takođe treba naučiti koja Odjeljenja postoje u
Gradskoj upravi, koja su njegova ovlaštenja, kako bi znali kome treba da se
obrate dopisom.
“Moraju znati šta je dopis, kako se šalje i da im soba br. 16
bude kao najdraža kafana koju svakodnevno posjećuju. Ima tu mnogo stvari koje
prosječnom čovjeku izgledaju veoma dosadno, ali bez tih stvari sigurno nema
uspjeha. Zato nekada imamo pogrešno vođene inicijative, koje se pojave
skupljajući potpise za određenu peticiju i već u startu naprave proceduralnu
grešku. Svi moraju shvatiti da su peticije posljednje ‘oružje’ koje ne smijete
pogrešno upotrijebiti, jer dva puta ‘dići’ ljude da vam potpišu peticiju nećete
uspjeti u Banjaluci, tj. građanima koji nisu skloni baš često raditi te
stvari”, pojašnjava Pivašević.
Takođe, Goran kaže da Gradska uprava na tu peticiju može reći
da je pogrešno urađena, tako da je ta inicijativa već u startu završila svoju
priču.
“Sve to ljudi gledaju od političkih partija koje isto tako
‘skupljaju potpise i peticije’ koje realno ničemu ne služe (čast izuzecima i
dobrim peticijama) osim da zavaraju narod koji ništa ne provjerava. Sjetite se peticije koju je skupljala određena
politička partija, kako se ne bi dozvolilo uklanjanje rampe na Banj brdu. Mnogi
građani su je potpisali i više nikada nisu pitali gdje su ti potpisi završili.
U smeću, naravno, ali je na internetu ostalo zabilježeno uspješno skupljanje
glasova za peticiju. IG ‘Za Borik’ i IG ‘Rekreativna zona Banjaluka’ su jedine
dvije inicijative koje su do sada pravilno vodile inicijativu. Zato, ako
pokrećete inicijativu, pitajte one koji su to već prošli”, predlaže Pivašević.
Sa stanovišta struke, Pivašević, kao diplomirani inženjer
arhitekture, kaže da je kod nas najproblematičnije to što se ništa ne radi planski i što živimo ‘od danas
do sutra’.
“Evo sada imamo problem Zelenog mosta. Taj problem nije od
ljetos, kada su svi vidjeli da je most u lošem stanju. Problem Zelenog mosta je
svih 20 godina unazad, kada se uopšte nije razmišljalo o njemu i izgradnji
novog mosta. Takođe, imamo i građane koji
pitaju: ‘Zašto ne gradite Zeleni most, a gradite nešto drugo…?’ Građani misle
da projekat, papirologija i novac za most stoji u jednoj ladici i da se on samo
izvuče i stavi u realizaciju. Vrijeme je
najbitnija stavka koju ne poštujemo i koju konstantno gubimo. Da se razmišljalo
na vrijeme, u 20 godina bi se i bez kredita uštedio novac, imali bismo spreman
projekat i most bi već bio izgrađen”, kaže Pivašević i dodaje da mi ne učimo na
greškama iz prošlosti.
“Siguran sam da mnogi još nisu pročitali knjigu Arčibalda
Rajsa ‘Čujte Srbi’. Čovjek nam je slikovito objasnio koje probleme imamo (u
svojim glavama) i šta konkretno trebamo da promijenimo kod sebe da bismo bili
mnogo bolji, a prije toga nas je i pohvalio. Kada pročitate to malo štivo,
shvatićete da se od Prvog svjetskog rata, kada nam je i posvetio tu knjigu,
suštinski ništa nije promijenilo. Već tada je, između ostalog, spominjao poplave
o kojim ne razmišljamo, kao što nismo razmišaljali ni prije 2014. godine. A i ta 2014.
je pokazala koja je snaga vode koju ne kontrolišete, ali isto tako kolika je
snaga građana koji se udruže oko istog
cilja”, kaže Pivašević.
GRAD MIKI MAUS
A “ozbiljnost i
planski pristup” Grada ogleda se i u tome da od 1990. godine Grad Banjaluka
nema Urbanistički plan. Posljednji se radio 1975. godine!
“Razumijem da nas je rat omeo da o tome razmišljamo do 1995. Razumijem
da nas je postratno stanje omelo da o tome razmišljamo do 2000. Ali stvarno ne
razumijem šta smo radili od 2000. do danas! Šta su radili svi ti silni
političari? Šta su radili svi ti silni profesori sa fakulteta i silna struka?
Gdje nam je Urbanistički plan? Bez Urbanističkog plana, planiranje grada je
Miki Maus”, kaže Pivašević.
Kada je riječ o arhitekturi u Banjaluci, o pozitivnim stvarima
Goran kaže da neće da priča dok Grad ne dobije Urbanistički plan i dok se ne
riješimo Miki Mausa.
“Negativno, što je upravo posljedica nedostatka Urbanističkog
plana, a što mi prvo pada na pamet: srušen Stadion sprotskih igara ‘Mali borčev’,- simbol banjalučkog sporta, uništen Park Petar
Kočić, – danas imamo nešto što ne služi
ničemu, uništeno Vojno igralište,- danas
se pokušava vratiti izgubljeno, nedovršen dio ‘Hotela Palas’, – ‘Đekna još nije
umrla, a ne zna se kad će’, srušena zgrada Radija Republike Srpske (pod
zaštitom),- kao da se ništa nije desilo…
Mogao bih ovako dugo…”, kaže na kraju razgovora za BUKU Goran Pivašević,
diplomirani inženjer arhitekture, (nezavisni) član Savjeta Mjesne zajednice
Centar 2 i aktivista iz Banjaluke.