Naime, zastupnik stranke SNAGA Goran Aleksić je u
nekoliko svojih objava na Facebooku prenio iskustva hrvatskih iseljenika
u ovoj državi koja broji oko 310.000 stanovnika, a koja se od teške
financijske krize 2008./2009 godine rapidno oporavila te slovi za vrlo
prosperitetnu državu (na listi Svjetske banke za 2016. godinu nalaze se
na 11. mjestu mjereno BDP-om po glavi stanovnika, koji iznosi malo preko
51.000 dolara).
Nakon prvog statusa u kojem se javio prilično
oduševljeni iseljenik, u drugom se javio nešto manje zadovoljni Hrvat
koji sreću na Islandu pronašao nije. Aleksić je sada objavio i treći
status s iskustvom još jednog Hrvata s Islanda.
On se na sjever odselio prije tri godine, a Aleksić, koji je
pojasnio da sve ovo ne objavljuje ‘zato da idemo van, nego zato da se
popravimo kao država i kao narod u cjelini’, kaže da mu njegovo
svjedočanstvo djeluje vrlo realno i bez imalo peuveličavanja.
U nastavku prenosimo i njegovu ispovijest u obliku u kojem je objavljena na Aleksićevom profilu.
“Pozdrav
Gorane, Vidim da se u zadnje vrijeme prenose objave i osobna iskustva
rada i života na Islandu, te sam ih čitao, isto kao komentare ljudi. Ono
kaj mi je zapelo za oko, kaj me isto potaknulo da ti se javim, je
iskustvo osobe koja je to opisala “moj 9. Krug pakla”, te je isto
demantirao prethodnu osobu, koja je imala puno bolje iskustvo rada i
života. Iako i jedan i drugi u objavama imaju puno subjektivnih mišljena
umjesto činjenica (što je potpuno u redu, naravno), ja vam mogu bez
dileme potvrdit da je prva osoba puno bolje opisala pravu situaciju na
Islandu nego osoba koja ga je išla demantirat.
Isto tako ću s vama podijelit svoju priču i iskustvo s Islanda:
Plaće u dućanima
– 3 tisuće eura plaće je ništa neobično za starije i iskusnije radnike.
Naravno, to isto ovisi i o puno raznih faktora (odrađeni radni sati,
prekovremeni, odrađeni vikendi, praznici, bonusi, koji lanac dućana,
lokacija…), ali tolika plaća se može dobiti tamo, iako ne mogu
potvrdit za sve dućane i radnike isto. Klinci od 16 god isto rade tamo, i
to jako puno njih, ali oni rade na drugačije ugovore, te oni ne
zarađuju tolike cifre.
Usluga i tretman u bankama
– Nisam nikad išao u velike banke posto sam živio i radio u malom
gradiću od cca 1600 ljudi te ne mogu reći da su mene servirali kavom,
ali je vrlo moguće za neke banke. Sto se tiče tretmana klijenata, jako
su profesionalni, smireni, ugodni i tu nikad nisam imao problema. A kaj
se tiče namrgođenog i hladnog karaktera koji je čovjek tamo doživio,
Islanđani su karakterno takvi, bar prema strancima i turistima, te su na
prvi dojam “unfriendly” u usporedbi s nama, ali kad ih upoznate i
počnete provodit malo vremena s njima, oni će se otvorit prema vama, bar
malo. Ovisi kako kliknete s kojom osobom.
Izdavanja platnih lista
– na svim poslovima koje sam radio su meni poslodavci isprintavali
platnu listu, a ako imate islandski e-banking račun, onda tamo dobivate
elektronsku platnu listu koju možete isprintat ako treba, te ćete ju
uvijek tamo imati u arhivi i uvijek će vas tamo čekati ako vam zatreba.
Islanđani alkoholičari
– apsolutna istina, te su puno manje “unfriendly” i možete se super
provest s njima (Kaj mislite kako sam upoznavao Islandanke??)
Nepoštivanje radnika
– svaka država i mjesta će uvijek imati neke sefove koji neće biti
dobri prema svojim radnicima te naravno dobro dođe malo sreće i s time
da se to izbjegne kada tražite posao, ali ja nikad nisam imao tih
problema. Overall, DALEKO manje u usporedbi s HR, i tamo imate puno veća
prava kao radnik u slučaju mobbinga i drugih problema. Trebate uvijek
biti informirani o detaljima i o mogućnostima u kaj se upuštate da
minimizirate potencijalne probleme. Zato iz poreza plaćate jedan od 3
sindikata, koji su efikasni, rade svoj posao i poslodavac se ne može
samo tako izvući u slučaju ako Vas bude tlačio.
Smještaj
– ovo je definitivno najveća bol u guzici za strane radnike kad se
dogovara posao (pogotovo kroz ljetne sezone). Osim sto je jako skupo,
zna biti i skoro pa nemoguće naći smještaj ako ne počnete tražiti na
vrijeme. Ali puno toga ovdje varira, nije isto u Reykjaviku di je cca
100 tisuća ljudi i u npr. Egilsstaðiru di je 4 tisuće ljudi, tu je
razlika u cijenama za rentanje prostora (Reykjavik je daleko najskuplji i
financijski je puno bolje otići negdje u mali gradić), neke firme i
poslovi svojim radnicima nalaze male jeftinije sobice, kaj je po mom
mišljenju najbolja opcija, ako idete bez obitelji. Uglavnom, s traženjem
smještaja ćete se najvjerojatnije najviše namučiti ako idete radit
tamo, iako su neki ljudi koje znam prilično brzo i lako sebi našli. Ali
to se sve može isfinancirat i uz to se da pristojno uštedit sa strane,
AKO ste financijski disciplinirani.
Kaže onaj čovjek – “SAVJETUJEM
LJUDIMA DA IDU NA ISLAND SAMO AKO IMAJU NEKOG KOJI JE PROVEO 10 GODINA
NA ISLANDU I TI VRLO BLISKOG INAČE SE NEČE DOBRO PROVESTI POZDRAV” – Ako
imate nekog tamo da vam pomogne i da vas pogura, to je uvijek velika
prednost koja će vam pomoći, u to nema sumnje. Tu se s čovjekom slažem.
Ustvari, tako sam ja započeo tamo. Ali sam upoznao nekoliko balkanaca
koji su došli na Island sami i bez pomoći od poznanika i danas imaju
ispunjene živote tamo, isto kao i bankovne račune. Ne treba vam nužno
poznanstvo ili veza da uspijete na Islandu (nije to Hrvatska). No, kao
što sam na početku rekao, osoba je tu navela puno subjektivnih mišljena
umjesto činjenica, pomiješano s vise frustracijskog opisivanja nego
objektivnog opisivanja, kojom je previše izokrenuo pravu istinu Islanda.
Isto
tako, osoba nije rekla detalje svog života tamo, di je radila, kako je
došlo do problema, kako se rješavao svaki problem, jel osoba sama
odgovorna za svoja loša iskustva ili netko drugi., itd, te ja osobno ne
vidim neke dobre argumente u njegovoj priči. Island nije savršen, visok
je porez, skup je smještaj, alkohol i cigarete da ne pričam, mentalitet
ljudi je hladniji, ljeti skoro pa ni nema mraka (treba spavat u 0-1
navečer dok je vani sunčano) a zimi skoro nema dana (Island ima visoku
stopu depresije zbog puno mraka), vjetrovi i kiše znaju biti strašno
naporni ako pješke idete na posao ili negdje, drugačiji je lifestyle…
No,
kada se sve zbroji i oduzme, ISLAND JE SVJETLOSNIM GODINAMA ISPRED
HRVATSKE i ja vam osobno preporučam da ako vam se ukaže prilika i ako
ste zainteresirani, bar mu dajte priliku na koji mjesec. Uvijek će biti
šanse da ćete naletiti na krivu osobu, krivi posao, krivo vrijeme kao i
neki ljudi, ali i meni je to bio rizik.
Ovo je moje iskustvo
Prije
3 god sam došao tamo na račun roditelja s 21 god, bio sam u “manjim
dugovima”, neiskusan mlad, prištav, sam sam živio prvi puta, i to u
stranoj državi, s visokim pritiskom na svojim leđima i mentalitetom
“don't f*ck it up” kao čistač u hotelu. Danas sam nakon 3. pdrađene
ljetne sezone na Cipru na odmoru, pušim na terasi, sunčam se i
razmišljam kako ću svoj dio kuće obnovit kad se za koji dan vratim u
Zagreb, te su mi već za sljedeće ljeto ponovno ponudili posao u
informacijskom centru na recepciji u nacionalnom parku. (A još uvijek ne
mogu ni 10 rečenica islandskog sastavit).
Nekoliko primjera
povlastica mog posla – plaćeni putni troškovi po Islandu, uključujući
moj dolazak i odlazak na Island/s Islanda besplatni glečer tourovi,
snowmobiling kayaking… (poslovno), radni dani i vikendi po dogovoru s
kolegama tko kad želi radit ili slobodni dan, vozikanje i istraživanje
islandske prirode te ostalih zanimljivih mjesta ponekad (poslovno),
poneko okupljanje i druženje s ostalim radnicima iz firme,
izrabljivanje, nepoštivanje i diskriminacija je nepoznat pojam na mom
poslu, službeno pravo 3 pauze dnevno, itd…
Nije tako svima,
svaka osoba ima drugačije stanje, probleme, prednosti i mane u svom
životu, isto tako i na Islandu. Ali za uspjeh i napredak, svaka osoba
treba žrtvovat neke stvari i riskirati u životu i nadat se najboljem. Ja
jesam, sam sam se izborio za svoju trenutnu situaciju, radio sam na
sebi, kad god bi se ukazala prilika za napredak, ne da sam ju prihvatio,
nego sam ju zgrabio za mu*a i potegnuo u svom smjeru sto sam jače
mogao, učio sam sve potrebne detalje poslova, čitao knjige koje su me
formirale na bolje, nisam ljenčario i sve sam pošteno zaslužio (iako je
bilo tu i sreće nekad, mora se priznat), i dan danas još uvijek ne
vjerujem kako mi se život preokrenuo.
Ne govorim ovo zato jer se
želim hvaliti okolo, nego vam želim dat do znanja u detalje kaj je
moguće ostvariti na Islandu ako se potrudite, radite na sebi, uvijek
zahtijevate napredak i ako napravite neke žrtve i rizik. Kako bi mi tek
bilo da nisam sezonski radnik nego stalni? Moj izbor i da, svi mi govore
da sam lud kaj ne ostanem za stalno, ali eto, volim doć u HR di se
istrošimo, uživam, vidim sa svojima, i uživam u svojoj mladosti dok je
još imam.
Ne može svaki čovjek na Islandu imat ovakav život,
rijetko tko može ovako kao ja, ali tamo se nećete brinuti za ovršne
postupe, hoćete li dobit cipelu na poslu, hoće li vam placa stići na
vrijeme, tj. hoće li vam uopće bit isplaćena. I kao sto je čovjek prije
mene rekao, ako vam se frižider il štednjak pokvari, samo odeš i kupiš,
samo trebaš prvo stat na noge
To je to uglavnom, da mene netko
pita “jel bio dobar potez otići tamo?”, moj odgovor je “Da” . Nadam se
da i ostali mogu reć “Da”, ljudi koji su bili tamo, koji su sad tamo i
koji planiraju ići tamo. Ja vam ne mogu garantirat da ćete dobro proći
ko ja, niti da ćete biti najsretniji tamo jer je drugačiji život,
kultura, klima, ljudi itd., ali vrijedi probat.
Ako će biti
zainteresiranih, mogu vam poslat neke savjete i pomoć sa bitnim
stvarima, koji posao da tražite, gdje, smještaj, plaće i troškove,
internet stranice koje će Vam bit korisne itd., ali ja vam ne mogu
sredit posao niti biti nekakva veza.
Ako se pitate zašto bi ja
vama pomagao i koji su mi motivi, radim to zato jer se jako dobro sjećam
kakav je moj život bio prije 3 godine, i znam kako je ljudima, te bi
volio pomoći ljudima koji traže izlaz van i koji su spremni ulagati i
raditi na sebi za bolje sutra i bolji život. Lijep pozdrav i sretno!”