“U HDZ-u su se prilično podijelili oko toga treba li Hrvatska
ratificirati Istanbulsku konvenciju ili ne. Naime suština te konvencije
Vijeća Europe jest borba protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.
Tako su se nedavno podijelili i zastupnici HDZ-a u Europskom parlamentu
pa su jedni glasali za konvenciju a drugi protiv konvencije čiji je
jedini smisao, ponavljam, borba protiv nasilja nad ženama i nasilja u
obitelji”, započeo je Šprajc.
“Ali obitelj HDZ-a je prilično velika i takva podijeljenost vrha
stranke ne treba čuditi. Ona samo oslikava situaciju na terenu. Neki
HDZ-ovi muževi svoje žene vole, a neki svoje žene vole mlatiti.
Vrh stranke naravno mora uvažavati i jedne i druge jer su svi muževi
ravnopravni – i oni koji žene vole i oni koji žene vole mlatiti.
Ravnopravnost je došla do te razine da i jedni i drugi muževi mogu
ravnopravno obnašati visoke funkcije u stranci, mogu napredovati do
šefova u policiji, mogu biti župani, dožupani, gradonačelnici, HDZ ne
zna za diskriminaciju.
Kao svijetli primjer takve mužjačke tolerancije svakako se izdvaja Požega.
Ondje svoje žene mlate i župan i dožupan, bivši gradonačelnik… Ako
nema žena dobri su i novinari, po tom pitanju dakle ondje nema čak ni
kod nas uobičajene spolne ili rodne diskriminacije. A ako se neka žena,
recimo mailom, požali središnjici da joj tolika ravnopravnost baš i ne
odgovara, središnjica joj na to isto ne odgovara i sve ok”, poentirao je
Šprajc.