Dosad zaštićena od desnog ekstremizma i populizma, najmoćnija zemlja
Europske unije s ovim je parlamentarnim izborima pokazala da ipak nije,
niti može ostati, otok stabilnosti u svijetu koji se dramatično mijenja.
Unatoč maloj nezaposlenosti, unatoč stalnom gospodarskom rastu, unatoč
proračunskim viškovima, unatoč skoro pa iritantnoj stabilnosti i
suglasju vladajuće velike koalicije demokršćana i socijaldemokrata na
čelu s vječnom kancelarkom Angelom Merkel, Njemačka je danas postala još
jedna od mnogih zemalja Europske unije u kojima desni ekstremisti sjede
u parlamentu.
Glavna vijest izbora za Bundestag je 13 posto glasova, koliko je
osvojila Alternativa za Njemačku (AfD), stranka koja je uspjela između
ostaloga privući više od milijun glasača demokršćana na svoju stranu,
koristeći se prvenstveno antiuseljeničkom, antiizbjegličkom i
antiislamskom politikom. Za AfD se odlično zna protiv čega su, no tek će
se kroz njihov opozicijski rad u Bundestagu saznati za što su.
Primjerice, kako će AfD glasati oko reforme mirovinskog sustava, s
obzirom na to da stranka nema jedinstven stav o toj temi, kako je u
kampanji priznao njihov glavni kandidat Alexander Gauland.
U Bundestag ulazi hrpa revizionista
Bit će zanimljivo vidjeti hoće li parlamentarna svakodnevica pripitomiti
AfD i njihovih osamdesetak zastupnika u Bundestagu, među kojima se
nalaze i notorni revizionisti i slabo zamaskirani neonacisti, ili će
nastaviti svoj uspješni pohod korjenite promjene njemačke političke
scene. Gauland je večeras bio jasan i najavio da je njihova glavna
zadaća u Bundestagu “nastaviti lov na nju”, misleći pritom na Angelu
Merkel.
Njemačka kancelarka je pak uspjela izgubiti između 8 i 9 posto glasova u
odnosu na prethodne izbore, ali i dalje ostaje na vlasti. Merkel je
očito oslabljena, ali i dalje nezaobilazna. Slijedi joj prilično težak
zadatak sastavljanja vladajuće koalicije, za koju – po trenutnim
najavama – ne može računati na socijaldemokrate, koji su s 20 posto
osvojenih glasova doživjeli povijesni debakl i odmah najavili odlazak u
opoziciju. To je dobro i za njih i za njemačku demokraciju jer je
Njemačkom od 2005. u dva mandata vladala velika koalicija crnih i
crvenih, što očito nije bilo dobro za njemačku demokraciju te je i
otvorilo prostor za uspon i uspjeh AfD-a.
Merkel je katastrofalno oslabljena
Angela Merkel će, dakle, morati ići u koaliciju s liberalnim FDP-om i
Zelenima, koji su oboje dobili više glasova na ovim izborima nego prije
četiri godine, te će zasigurno imati i velike apetite. Takva se
konstelacija u Njemačkoj naziva “Jamajka koalicija”, po bojama zastave
ovo otočne države (crna-žuta-zelena), koje su ujedno i službene boje
demokršćana, liberala i Zelenih. Svi već najavljuju komplicirane i duge
koalicijske pregovore.
Prvi refleks CDU-a, a napose sestrinske bavarske stranke CSU (koja je s
49 pala na 38 posto glasova), jest skrenuti politički desno i pokušati
povratiti glasače koje su izgubili u pravcu AfD-a, no FDP i Zeleni neće
dozvoliti osmišljavanje koalicijskog programa koji je konzervativan. Baš
suprotno, obje stranke u nizu područja inzistiraju na korjenitim
promjenama i novim politikama, pa bi se moglo dogoditi da Merkel u
svojem četvrtom mandatu bude paradna kancelarka, dok će njezina dva
manja koalicijska partnera određivati agendu.
Sve to, naravno, pod uvjetom da FDP i Zeleni budu mogli raditi zajedno
jer njihova je međusobna netrpeljivost na njemačkoj političkoj sceni
legendarna. Zasad je koalicija CDU-FDP-Zeleni sklopljena tek nedavno u
pokrajini Schleswig-Holstein i to teškom mukom.
Koalicijski pregovori bit će napetiji od predizborne kampanje
O nesretnim socijaldemokratima se nema što posebno za reći, osim da će
im opozicija dobro doći da se pokušaju spasiti od potpunog pada u
irelevantnost, tzv. pasokizacije. Lijevi centar očito nije pozicija koja
može socijaldemokrate u današnjoj EU dovesti na vlast ili do dobrih
izbornih rezultata, te bi Martinu Schulzu i drugovima bilo pametno
proučiti politiku laburista Corbyna i portugalskog socijalističkog
premijera Antonija Coste.
Sve u svemu, nakon prilično dosadne predizborne kampanje slijedi iznimno
uzbudljivo postizborno razdoblje u kojemu će se Merkel dobro oznojiti
da sastavi vladajuću većinu, a AfD će zauzeti centralnu poziciju
njemačke politike i javnosti jer će se svi morati očitovati o svakom
potezu desnih ekstremista (koje mnogi na ljevici otvoreno kvalificiraju
kao naciste, primjerice aktualni njemački inoministar Sigmar Gabriel),
koji su od večeras treća frakcija po veličini u Bundestagu.
Ovo je tek početak, prava drama – ili horor – tek sada zaozbiljno počinje.