Ova vredna devojka, koja istovremeno radi i u Ministarstvu
privrede Livanjskog kantona, podseća da je Drvar tradicionalno poznat po
drenjinama, kao i proizvodima od ovog šumskog voća.
– Preradu drenjina negujemo stotinama godina unazad, što je
specifično isključivo za ovo područje. Moja porodica je odlučila da
nastavi tu tradiciju i usavrši je. Već više godina bavimo se
proizvodnjom, preradom i plasmanom domaćih proizvoda od drenjina. Lane
sam magistrirala iz oblasti preduzetničke ekonomije na temu
„Proizvodnja, prerada i plasman proizvoda od drenjina“. Tokom
istraživanja sam otkrila rastuću tržišnu priliku za organskom
proizvodnjom hrane i pića, te dodataka na bazi drena, pa sam započela
sa inovacijama naše proizvodnje. Razvili smo i vlastiti brend „Budi
zdrav ko dren“, a pre dve godine osnovali smo istoimenu kooperativu –
priča Jovanka.
Porodica Sabljić pravi rakiju, liker, sirup i pekmez od
drenjine, i to isključivo po tradicionalnoj recepturi, sa svežim
plodovima.
– Drenjine takođe kupimo ručno. Počeli smo sa jednom tonom,
pa dogurali do tri tone sirovine koju preradimo u toku godine. Lane smo
dostigli prodaju od preko 1.000 malih teglica domaćeg pekmeza od
drenjina i 500 litara soka, što je prodato deset zemalja. Teglica
pekmeza od 0,37 kilograma košta šest KM, pola litra rakije 15, a pola
litra sirupa i pola litra likera deset KM. Proizvode prodajemo preko
društvenih mreža, u BiH, Srbiji, Hrvatskoj i nekim zemljama EU. U toku
je izrada web šopa za naše proizvode – ističe Jovanka.
Od proizvoda od drenjina izdvaja rakiju drenju i domaći pekemez.
– Ova rakija je veoma popularna. Čista je kao voda, daje
punoću ukusu i snažan miris drenjina. A za kvalitet rakije najvažniji je
kvalitet sirovine. S druge strane, teksturu našeg pekmeza od drenjina
ne zaboravlja se lako. Ukusan je, blago kremast, te lepe i neobične
boje. Pravimo ga na tradicionalan način, sa više od 70 odsto voća. Deca
ga obožavaju – naglašava Jovanka.
Ova porodica radi bez mašina što usporava proizvodnju koju bi, uz pomoć njih, mogli da utrostruče.
– Na tržištu postoje razne mašine-od onih koje pomažu u
odvajanju drenjna od koštica, pa do onih koje, na primer, same proizvode
pekemez. Takve mašine zadržavaju kvalitet proizvoda, a rade na princip
organske proizvodnje. Sa njima bismo uštedili mnogo veremena i
iskoristili više sirovine koja najčešće propada – kaže ona.
Ovako, svaki član „tima“ ima svoje zaduženje, pa se roditelji bave samom preradom.
– Plasman i distribuciju obavljamo sestra, dva brata i ja.
Redovno odlazimo na obuke, treninge i seminare, na kojima se
profesionalno usavršavamo – ističe Jovanka.
Prema njenim rečima, u narednom periodu planira da unapredi proizvodnju, kroz certifikovanje proizvoda i marketing.
– Planiramo i organizovanje radionica čiji je cilj povećanej
svesti o značaju naših drenjina, te o mogućnostima za razvoj zajedice i
regiona – kaže naša sagovornica.
Od 600 prijava na 16. poziciji
Jovanka se u martu ove godine prijavila na Katana projekat koji finansira Evropska komisija.
– Ovaj projekat će, pre svega, obezbediti pristup znanju,
tehnologijama, kapitalu i tržištima, kako bi preduzeća kreirali i
ojačali svoju ponudu u domenu poljoprivrede i novih tehnologija, ali i
ostvarili prisustvo na globalnom tržištu. Od skoro 600 prihvaćenih video
prijava, ušli smo u 100 najboljih, sa pozicijom 16. U finalnom delu,
Katana će podržati deset najuspešnijih konzorcijuma u iznosu od 100.000
evra po aplikantu – isitče Jovanka.