Pomalo nestvarno zvuči priča iz jednog od najmanjih valpovačkih prigradskih naselja – Marjančaca, iz kojeg se cijelo to vrijeme nitko nije odselio u ‘bolji svijet’, niti ga u bližoj budućnosti želi napustiti.
Oduvijek vrlo pitomo i privlačno, smješteno uz županijsku cestu, Marjančaci su idilično selo u kojemu poželi živjeti svatko tko ga je bar jednom posjetio. To nam potvrđuju i mladi Marjančačani, koji su posljednjih godina ulaz u selo ukrasili svojim novim, suvremenim kućama, na prostoru na kojemu se zbog velikog interesa mladih ljudi za građevinskim zemljištem morao mijenjati i Prostorni plan Grada Valpova. Širok šor koji otvara ulaz u selo nastavlja se uređenim i održavanim okućnicama, mnoštvom cvijeća i zelenila, na kojemu se šarene dječja igrališta ispunjena smijehom i vriskom… Središte sela diči se filijalnom crkvom svete Marije Magdalene, čiji se crkveni god slavi sutra, 22. srpnja, a koja je prije nekoliko godina temeljito obnovljena i dotjerana. U neposrednoj je blizini društveni i vatrogasni dom s prodavaonicom, koji je u večernjim satima omiljeno okupljalište starih i mladih.
Selo omeđuje rijeka Vučica, koja je za vrućih ljetnih dana kupalište i odmaralište mnogih generacija Marjančaca, ali i susjednih Belih sela. Oko Vučice je s godinama izraslo pravo malo vikend-naselje, u kojemu je, naravno, glavna aktivnost uživanje, rekreacija i odmor.
U takvim okolnostima, samo pet kilometara od središta Valpova i dva kilometara od najvećih gradskih trgovačkih opskrbnih centara, Marjančaci sa svojim mirom u neposrednoj blizini grada pravi su magnet za sve one koji žele uživati u čarima seoskog života. U selu je samo 350 stanovnika u stotinjak kućanstava, a mještani tvrde da je istinska tajna ljepote života u ovom selu zajedništvo njegovih stanovnika, međugeneracijsko poštovanje te činjenica da su svi oni čvrsto povezani rodbinskim ili kumovskim vezama.
Tu priču potvrđuje Glasu Slavonije i jedan od najpoznatijih stanovnika Marjančaca, poznati zaljubljenik u folklorno nasljeđe Šokadije te plesni voditelj HKUD-a Valpovo 1905. Josip Štefić–Kefa (38).
– Drago mi je što radim u susjednom Valpovu, ali još sam sretniji kada dođem svojoj kući u Marjančace, gdje u društvu rodbine, prijatelja i susjeda istinski uživam, jer život ovdje ima neki poseban čar – kaže najmlađi dobitnik javnog priznanja Grada Valpova za velik doprinos očuvanju tradicijske baštine.
Kaže da uz sve uvjete koje pružaju Marjančaci, sa svim infrastrukturnim priključcima na kojima bi im mogao pozavidjeti i neki veći grad, nikada nije razmišljao o odlasku iz svog rodnog sela. S neskrivenim veseljem promatra nove, mlade generacija kako se u ovom selu žene, zasnivaju obitelji, dobivaju djecu i – ostaju u Marjančacima, koje već desetljećima nosi titulu jednog od najuređenijih sela u Valpovštini i koje je zbog toga dobilo i kolokvijalni naziv Mali Pariz.