Naglašava da se vatra gasi sa zemlje, kad vatrogasac dođe na mjesto
požara, i stoga su priče o nabavci kanadera, airtraktora i gašenju vatre
iz zraka pogrešne.
-Godinama sa Šumarskog fakulteta govorimo da se požari ne gase ljeti,
nego zimi, kada se rade pripreme, vrši obuka, nabavlja oprema, čiste
kulture i tako bivamo spremni da nas požar u ovo doba godine ne može
iznenaditi – kaže Dautbašić i dodaje da je veliko pitanje koliko smo u
BiH uopšte spremni za borbu s vatrom.
Organizacija vatrogastva, zaštita šuma od požara, koliko zajednica
ulaže u šume, daje pomoći sektoru šumarstva za zaštitu od požara… jesu
pitanja bez pozitivnih odgovora.
Prvi čovjek Šumarskog fakulteta dodaje da nemamo ni zakon o šumama na državnom nivou, a govorimo o zaštiti od požara.
– Stoga nas stručnjake koji se bavimo šumarstvom, aktuelna situacija s
požarima u BiH ne iznenađuje. Jer susjedna Hrvatska je daleko ispred
nas u pogledu zaštite od požara, pa uprkos tom se dogodi da Split, drugi
po veličini grad u Hrvatskoj, bude ugrožen vatrenom stihijom. Na
temperaturi od 40 stepeni i kad puše jak vjetar, bura, nikakvi avioni
ne pomažu. Samo čizma vatrogasca, njegova naprtnjača, voda ili drugi
retardant pomaže u gašenju vatre- precizira.
Upozorava da BiH nema čak ni meteoalarm za opasanost od požara.
S obzirom na lokaciju, temperaturu zraka i tip šume, aktivira se
meteoalarm kao upozorenje na potencijalnu opasnost od požara. U takvim
situacijama se poduzimaju preventivne mjere, na teren izlaze redari.
– Ne možemo požare u potpunosti eliminirati i spriječiti, ali kad je
uspostavljen sistem i dobra organizacija, štete su mnogo manje. Kada
izgore šumske površine posljedice su ogromne, a one će biti vidljive u
godinama koje dolaze. Nakon požara ne može se vršiti nikakva biološka
zaštita ni obnova. Najprije se mora sanirati zemljište i potrebna je
najmanje godina da se izvrši sanacija požarišta. Tek nakon toga se može
pokušati rekultivacija. Ako na opožarenim površinama, posebno na
šumskim, krenu pionirske vrste i cijelo područje zakorovi, to znači da
trajno gubimo šume – kaže dekan Šumarskog fakulteta.
U razgovoru za Fenu svoju zabrinutost i rezigniranost zbog stanja u
vatrogastvu i protupožarnoj zaštiti u BiH izražava i viši vatrogasni
oficir I klase, dipl. ing. zaštite od požara Namik Klino, koji je
profesionalno zaposlen u EUFOR-u u Sarajevu, a kao dobrovoljni
vatrogasac ima više od četiri decenije staža.
– Svakog ljeta se ponavljaju isti problemi kad su u pitanju požari.
Stanje je iz godine u godinu i gore, jer BiH nema na državnom nivou
strategiju, onda ni taktiku niti operativnih planova zaštite od požara,
ni zakona o protupožarnoj zaštiti i vatrogastvu – kaže Klino.
Navodi da na području Kantona Sarajevo nema nijedno specijalizirano
vozilo za gašenje šumskih požara te da su prije rata u Sarajevu bila 42
dobrovoljna vatrogasna društva, danas ih je samo osam.
-U Jablanici je osam vatrogasaca, dakle po dva kad se rasporede u
četiri smjene, a treba gasiti Čvrsnicu. I kako da Konjic, koji je općina
s najvećim šumskim kompleksom djeluje s 13 profesionalnih vatrogasca –
kroz pitanje Klino ilustrira stanje vatrogastva u BiH.
Naglašava da je uništeno dobrovoljno vatrogastvo koje je u BiH do
rata imalo 130 godina dugu tradiciju. I dok Slovenija ima 200.000
dobrovoljnih vatrogasaca, što je model nastao u austrougarsko doba, BiH
je svoju vatrogasnu tradiciju ukinula.
Sagovornik Fene, stručnjak za zaštitu od požara, podsjeća da je
današnje vatrogastvo u BiH na nivou iz 70-ih godina prošlog stoljeća,
koncipirano na Titovom modelu civilne zaštite i dobrovoljnog stavljanja u
pripravnost građana. U aktuelnoj uredbi za obuku i opremanje
vatrogasaca preporučuje se literatura iz 1974. godine, jer kažu nije
napisana nova, pojašnjava s puno rezignacije Klino, uz opasku da “nove
udžbenike treba neko da napiše, a treba za njih novac izdvojiti”.
Smatra da je povratak na model dobrovoljnog vatrogastva koji je
zadržan u Sloveniji, Austriji i Hrvatskoj pravo rješenje i za BiH. To je
znatno jeftiniji model, rad vatrogasaca je volonterski i omogućava
mobilizaciju mnogostruko brojnijeg ljudstva.
I on je kategoričan u stavu da se požar ne gasi iz zraka.
– Sve dok ‘pješadija’ ne dođe na požarište, dok vatrogasac s
‘brentačom’ na leđima ne počne špricati teren, s krampom ne razvali
korijen ili panj, dakle ne zagasi na zemlji vatru, nema govora o
ugašenom požaru – pojašnjava Klino i dodaje da “BiH nema vatrogasnu
pješadiju, a hoćemo avione”.
Helikopteri su, kaže, praktičniji i učinkovitiji jer do požarišta
dovoze istovremeno i opremu, ljude i vodu. Za punjenje kanadera
potrebna je veća vodena površina, koje nema u BiH, a za airtrator treba
pista dužine dva kilometra, hidrant na pisti, servisiranje i najmanje
dvije posade, dakle treba veliki budžet. Stoga su, za djelovanje iz
zraka, vojni helikopteri jeftinija opcija, jer ih imaju Oružane snage
BiH, postoji infrastruktura i ljudstvo.
Za Čvrsnicu, Mosor i druge planine koje bivaju tokom ljeta zahvaćene
požarima, posebno su vezani ljubitelji prirode. Brojnim planinarima su
to omiljene destinacije za uživanje u prirodi.
-Nije to samo uzeti ranac i idemo na Mosor. Dio priče je i putovanje,
druženje, uz planinarske ispovijedi o osvojenim vrhovima. Jedna od tih
priča je i Mosor, Čvrsnica … a nedaća u životu dođe nenajavljena! Žao
mi je svakog bora…s ovim je izgorio i planinarski hod. Neću da
kažem uništen, jer i ovo je jedna priča za narednu generaciju. Iskrene
čestitke hrabrim ljudima i vatrogascima- kaže u razgovoru za Fenu
sarajevska planinarka, akademska slikarka Amra Kozić, koja je više puta
pohodila splitski Mosor i Čvrsnicu.
Visokogorac, vodič PSD “Prijatelj prirode” i član Stanice
planinarskih vodiča Sarajevo, ing. Nedim Nalo kaže u razgovoru za Fenu
da je prošlog vikenda bio na Čvrsnici na memorijalnom pohodu koji je
okupio oko 150 planinara iz BiH, Hrvatske i drugih zemalja.
-Posebne su emocije, tuga i sjeta, kod nas planinara koji smo
bezbjedno spavali u planinarskom domu “Vilinac” na Čvrsnici ili
„Umberto Girometa“ na Mosoru. Mnogi se pitaju da li su država i njene
institucije spremni za ekstremne situacije kao što su požari, poplave,
zagađen zrak. No dobar dio stanovništva nije svjestan kolike probleme
može izazvati npr. bacanjem opuška, bacanjem otpadaka u rijeku, loženjem
plastike. Stoga je odgoj budućih generacija o očuvanju prirode,
prevenciji i ekološkoj svijesti posebno značajan – ističe Nalo.
U kontekstu šumskih požara i šteta koje nastaju, stručnjaci kažu da
šuma na jednom hektaru proizvede oko 800 kg kiseonika godišnje. Jedan
hektar četinara filtrira godišnje 30 do 35 tona prašine, a na jednom
hektaru lišćarske šume filtrira se 50 do 75 tona prašine. Šume su veliki
rezervoari vode. Hektar bukove šume zadrži 500 tona vode.