Generalno gledano, postoje dvije oprečne verzije. Ona premijerova i
vladina, u kojoj se tvrdi da je reakcija vlasti i institucija bila
odlična i ona ljudi s terena, građana, vatrogasaca i drugih svjedoka
koji već danima pričaju o kaosu i neredu koji je nastao te o situaciji u
kojoj se nije znalo “tko pije, a tko plaća”.
Situaciju je možda najbolje opisao Splićanin Tomislav Mamić. On je bio
jedan od onih čija se kuća našla na udaru te je gasio i sve pratio iz
prve ruke. Nakon požara je napisao iscrpnu analizu u kojoj je objasnio
da je malo što funkcioniralo.
Njegov tekst prenosimo u cijelosti.
Svrha ovog teksta je doprinos utvrđivanju bitnih činjenica o požaru koji
je zahvatio Split, utvrđivanju odgovornosti za nastalu štetu, ali i
prikaz težine situacije s kojom su se nespremni suočili građani Splita, i
to kroz osobno iskustvo moje obitelji.
Motivacija
Moja je obitelj izravno pogođena požarom. Nevjerojatnom srećom i
požrtvovnošću susjeda, prijatelja i pripadnika Torcide zaustavili smo
daljnje kretanje požara među kućama na Dračevcu, i to prije nego su
došli vatrogasci, vojska, policija i civilna zaštita.
Dan poslije sam slušao izjave premijera Andreja Plenkovića, koje su me i nagnale na ovu objavu:
“Požar je interesantan jer je praktički došao do kuća. Sustav je
reagirao upravo onako kako je trebao reagirati. Nije bilo nikakve
stihije. Ovo je postalo atraktivno, jer je sam Split u
pitanju.” — premijer Andrej Plenković.
Dodatnu mi je motivaciju dala cijela situacija u kojoj je predsjednica
Kolinda Grabar Kitarović kritizirala termin uključivanja vojske u
operaciju gašenja požara, pozvavši se na gradonačelnika Andru
Krstulovića Oparu. To je izazvalo ostavku ministra obrane Damira
Krstičevića, koji za istu stvar nije odgovoran, da bi se razotkrilo da
je kritika upućena na Dragana Lozančića, ravnatelja DUZS-a. S istim
čovjekom je predsjednica već imala obračune u vrijeme istrage o Zdravku
Mamiću.
Meni je ovo bio nevjerojatan rasplet situacije. Ovo pišem da se ne bi,
kao mnogo puta do sada, dogodilo da mi “mali” šutimo i budemo zahvalni
što nas nije zahvatilo još i veće zlo, dok istovremeno “veliki” koriste
našu tragediju za međusobne političke obračune. Želim u ruke i nama
malima dati alat za naš obračun s njima.
Također, ovo pišem zbog prijatelja koji su bili zabrinuti za mene, koji
su nemoćni i frustrirani pokušavali razumjeti što se događa i jesmo li
moja obitelj i ja dobro.
Razlika mog shvaćanja ovog događaja u odnosu na brojne druge tragedije
je što sam bio izravno uključen i vidio da je stvarna situacija na
terenu bila potpuno drugačija od onoga što nadležne osobe govore u
javnosti.
Naše iskustvo
Moja obitelj je gasila požar na sjeveroistočnom dijelu splitskog naselja
Dračevac. To je gradsko naselje (za one koji ne znaju, na samom
sjeveroistočnom rubu Grada, a direktno graniči sa splitskim odlagalištem
otpada Karepovac) bilo na izravnoj liniji požara, okruženo vatrom s
istočne i južne strane.
Brat mi je shvatio da požar dolazi od strane Kučina prema Dračevcu oko
19:00 h te su on i otac brzo počeli izvlačiti vatrogasna crijeva i
pripremati se. Nismo dobili obavijest ni od koga da se požar približava.
Bio sam u centru grada kad me u 19:23 h nazvala majka da se hitno vratim
jer se požar približava našoj kući. Požar je došao do našeg dvorišta
oko 19:35 h.
19:38 h — trenutak u kojem je požar došao do ceste koja omeđuje naš
maslinik i dvorište. Na njoj se vidi moj otac kako uz pomoć kuma (koji
nije u kadru) polijeva vegetaciju ispred nadolazećeg požara. (“Opet njih
dva zajedno na prvoj crti kao i prije 25 godina” — moja mama)
Odmah sam se autom zaputio kući, putem sam morao odustati od smjera
ul. Domovinskog rata — ul. ZNG — Brza cesta zbog prometnog čepa koji je
nastao odmah na ulasku u ul. ZNG. To je bila sreća u nesreći jer sam na
vrijeme shvatio da je brza cesta opet zatvorena i uspio skrenuti natrag
na ul. Domovinskog rata te “kozjim putevima” preko Brda i Neslanovca
zaobišao prometni čep.
19:49h — trenutak kad sam došao kući
Kući sam došao u 19:49 h. Do tada se već evakuiralo dosta vozila s
područja koje je bilo izravno na fronti požara, od čega nekoliko
autobusa, kamiona, bagera i jedna cisterna za prijevoz goriva.
Do tog trenutka se okupilo dosta susjeda, ali i slučajnih prolaznika,
koji su se zaustavljali, izlazili iz vozila i priskakali u pomoć. Dio
njih je bio i iz Torcide, koji su se tu slučajno našli na putu prema
Kučinama, ali kako su vidjeli da je vatra došla do kuća i da je gasi
samo moja obitelj, odmah su priskočili. Brzina kojom su se okupili ljudi
sa svih strana i pomagali je bila nevjerojatna. I sad mi se stegne oko
srca od ponosa i zahvalnosti.
Iako je najgore za našu kuću prošlo do trenutka kad sam ja došao — veći
dio zahvaćene površine je već izgorio, a napredak vatre preko ceste i na
maslinik je zaustavljen na tom dijelu — panika i nesnalaženje su bili
zastrašujući.
Odmah su mi rekli da ne stojim u blizini dalekovoda jer još nisu
isključili struju te da rukama stišćem vatrogasno crijevo jer nema
dovoljno pritiska.
Nakon 5 min su se počele nizati detonacije iz smjera benzinske postaje
te se nad nas nadvio gusti crni dim koji je smrdio na zapaljenu plastiku
i gumu. Odmah smo vidjeli kako ogroman plamen guta susjedno skladište i
okružuje kuću pa smo brzo pohitali gore da pokušamo nekako spriječiti
širenje vatre na tom mjestu, ali kako je dim bio toliko gust nismo mogli
vidjeti gdje gori.
20:09- zapaljeno skladište
Netko je povikao da se zapalila benzinska postaja i da bježimo ili
ćemo svi poginuti. Tu smo nekoliko puta svi trčali naprijed — natrag dok
vjetar nije jače zapuhao i otkrio nekoliko ljudi na drugom kraju
ceste — odmah kraj benzinske pumpe. Tad smo shvatili da nam nema natrag,
da treba pomoći, i svi smo brzo privukli vatrogasna crijeva i počeli
gasiti skladište. Srećom, benzinska postaja je bila obranjena, i to od
strane desetak momaka koji su “samo došli gledat”. Detonacije koje su se
čule su potjecale od autobusnih guma i rezervoara goriva u skladištu, a
ne od postaje.
20:34h — Oni su “samo došli gledat”, a završili su braneći benzinsku pumpu.
U tom trenutku je širenje požara bilo zaustavljeno. Došli su
vatrogasci (oko 20:15) te smo se usmjerili na gašenje onih dijelova gdje
je još tinjalo. Oko 21:30 h smo shvatili da se vatra proširila na
područje iza Dračevca te smo automobilom, ja i trojica potpunih
neznanaca koji su pomagali kod naše kuće, otišli na Kilu. Tamo je već
bilo mnoštvo ljudi, njih preko 100, ali i vatrogasci, te nije bilo puno
toga što smo mogli učiniti osim gledati i prebacivati vatrogasna
crijeva. Tu sam sreo nekoliko poznanika, koji su iz različitih dijelova
grada došli pomoći.
Naše iskustvo je bilo traumatično, ali ni blizu onom što su doživjeli
ljudi kojima su izgorjela poljoprivredna zemljišta, automobili,
skladišta i kuće. Ipak, jedna stvar nam je zajednička, a to je da su
praktički sami građani spriječili veću štetu, dok su se službe pojavile u
trenutcima kad je najgore već bilo prošlo.
Moje pitanje je: ako ovo nije bila stihija, što jest? I ako je sustav trebao ovako reagirati, je li nam sustav uopće potreban?
Utvrđivanje činjenica
Govorit ću opet samo iz vlastitog iskustva i iskustva ljudi s kojima sam
razgovarao. Osim sjećanja, koristim i sreću da je cijeli događaj jako
dobro dokumentiran fotografijama i videom. Ovo su činjenice koje, po mom
sudu, govore upravo da sustav nije dobro reagirao:
1. Nekontrolirano kretanje požara
Požar je krenuo od Tugara, sela udaljenog 13,3 km zračne linije od moje
kuće. Vjetar ga je nosio na različite strane, među ostalim preko
obronaka Mosora i put Mravinaca.
Napravio sam mapu kako bi se prostorno odredilo kretanje požara.
Pozivam sve koji imaju preciznije informacije da se jave kako bih mogao
poboljšati prikaz.
Prikaz kretanja požara 17.7. od 16h do 22h. Svaki sloj prikazuje jedan sat.
Već je dosta puta gorjelo istočno od Kučina (krajnji lijevi dio žutog
područja), ali nikad nije prešlo južno. Ako je postojala prilika da se
spriječi širenje požara prema Gradu Splitu, to je bilo tu. Nakon toga
nije ni bilo pokušaja zaustavljanja požara sve do prvih kuća na Dračevcu
i Kili.
Ako je sustav reagirao kako treba, podrazumijeva li to puštanje da se
požar nekontrolirano kreće među kućama dok ne dođe do neke prirodne
barijere ili građana? Ako je to istina, onda premijer i ja imamo potpuno
različito poimanje pojma “kontrola”.
2. Nikakvo obavještavanje građana
Pogotovo onih koji su bili na liniji kretanja požara. Kad je bilo jasno
da je požar krenuo prema Karepovcu i Gradu, nikakva obavijest nije
poslana građanima. Stanovnici Dračevca su se počeli pripremati na požar
tek u 19 h, najvjerojatnije tek 2 sata nakon što je propuštena prilika
da se požar zaustavi ispod Mravinaca.
Ako u okvir pravilnog reagiranja sustava ulazi i to da građani sami gase
požar i brane svoje kuće (i to usred Grada!), ne bi li bilo logično da
se građane odmah obavijesti da se počnu pripremati za vatrenu stihiju?
Ili je logična priprema građana na požar — nepripremanje?!
3. Kasno vrijeme dolaska vatrogasaca
Razlika između učinkovitosti vatrogasnog vozila s 4–5 obučenih
vatrogasaca u punoj opremi i 20–30 golorukih građana s kantama i običnim
vrtnim gumama za polijevanje je naprosto nevjerojatna. Jedno vatrogasno
vozilo ugasi u 5 min više nego 20 građana za 45 min. Ipak, u onom
najkritičnijem trenutku, kad je stihija bila najveća, građani su bili
prepušteni sami sebi.
Ok, možda nije bilo nekog strateškog, ili atraktivnog, razloga da se
vatrogasce odmah upućuje na obranu moje kuće. Ali zašto onda nisu
strateški bili raspoređeni na obranu benzinske pumpe na brzoj cesti,
odmah ispod Mravinaca, ili na Karepovcu, ili kod trafostanice na Kili?
4. Neodređene lokacije upućivanja vatrogasaca
Nevjerojatno, ali istinito: vatrogasci nisu znali gdje trebaju ići,
kojim putem doći do skladišta o kojem sam govorio. Ne mogu sa sigurnošću
tvrditi, ali koliko sam uspio zaključiti, oni samo dobiju naredbu “idi
na Dračevac” ili “idi na Kilu”, bez da znaju gdje točno. To je pogotovo
bilo pogubno na tom dijelu jer su ceste nepovezane.
Naš sustav očito funkcionira na isti način kao prije 100 godina. S
tornja pogledaj gdje otprilike gori pa pošalji vatrogasna kola u tom
smjeru. Kad dođu tamo, neka ti jave koja je situacija pa, ako treba,
pošalji još pokoja. Odličan nam je takav sustav!
5. Nedostupnost opreme za gašenje
Da je sve ovisilo o dva hidranta i 4 vatrogasna crijeva koje smo imali
na raspolaganju (dvije moja obitelj i dvije NIRS), ne bi nam bilo
pomoći. Na Kili hidranti uopće nisu radili, a druge nisu mogli ni
otvoriti. Nije bilo dovoljno maski za lice, a opskrbu vodom su
organizirali sami građani.
Vodovod. Čim je došla vatra, odmah je popustio pritisak. Nemam što reći nego: WTF???
Elektrodalmacija. Vatra je zapalila nekoliko drvenih stupova, visoki
plamen se nalazio odmah ispod dalekovoda. Ne znam je li bilo opasnosti,
ali činjenica je da nije bilo lagodno biti ispod žica pod naponom.
Trebalo im je barem sat vremena da isključe struju.
Ako ovo nije stihijski nego uredno funkcioniranje sustava, onda mi na
pamet pada samo jedna usporedba — kako se SSSR obranio u Staljingradu. U
našem slučaju, srećom, nije bilo žrtava, ali zato usporedba s
primijenjenom taktikom našeg “zapovjedništva” potpuno stoji.
6. Zakrčenost cesta u hitnim situacijama
Prometni kolaps kojeg je uzrokovalo zatvaranje brze ceste Solin — Klis,
hitna evakuacija stanovnika iz Kučina i Mravinaca te navala građana iz
svih strana da dođu na ugroženo područje i pomognu u obrani mi govori
samo jedno. Sreća pa nije bilo neke veće katastrofe i potrebe za
evakuacijom stanovništva iz Grada. Brza cesta je ionako zatvorena 20%
vremena, a ul. ZNG, kao jedan od dva jedina izlaza iz Grada, je prilikom
svake veće gužve zakrčena!
Da smo u Japanu, svi odgovorni za takvo stanje kritične infrastrukture
bi odavno podnijeli ostavke i ispričali se narodu jer su ga iznevjerili i
doveli u opasnost.
7. Loše uvođenje dragovoljaca u teren
Da nije bilo Torcide koja je mobilizirala više stotina ljudi u manje od
sat vremena, da nije bilo udruge veterana 4. Gardijske brigade i građana
koji su obavijesti prenosili putem društvenih mreža, a uz činjenicu da
su službe zakasnile, tko zna kako bi sve završilo.
Ipak, ulazak dragovoljaca u teren je bio potpuno nepripremljen. Tko je
očekivao da će uputa biti obucite duge hlače i rukave te maske za lice.
Čovjek bi očekivao da uređen sustav ima informaciju gdje je fronta
požara, u kojem smjeru puše vjetar i kamo požar ide, tko je i gdje
ugrožen, gdje se nalaze hidranti i druga oprema, kako postupiti u
blizini benzinske pumpe ili zapaljenja gume, automobila, kuće…
Ničega takvog nije bilo.
8. Širenje dezinformacija
Ono čega jest bilo su dezinformacije. Građani nisu ni znali gdje je
požar, dokle je stigao, gdje je potrebna pomoć, gori li Lovrinac ili
Karepovac, je li zapaljena benzinska postaja, je li otvorena brza cesta…
Svemu tome nije pomoglo ni zagušenje telekomunikacijske mreže. Tijekom
ta 3 sata nikoga nisam mogao dobiti na mobitel niti je itko mogao
uspostaviti poziv sa mnom.
Utvrđivanje odgovornosti
Moj je dojam, gledajući istupe Andreja Plenkovića, Kolinde Grabar
Kitarović, Ante Sanadera, Blaženka Bobana i Andre Krstulovića Opare, da
je dan poslije požara najbitnije bilo što brže i snažnije poslati poruku
u javnost da nitko nije odgovoran. Nisam stekao dojam ni za premijera
ni predsjednicu da su došli utvrđivati odgovornost i istu zahtijevati od
službi. Ovaj pokušaj pozivanja na odgovornost od strane predsjednice je
vrlo brzo razotkriven kao pokušaj obračunavanja s političkim
protivnicima.
Ono što očekujem je otvaranje istrage koja će utvrditi sve kritične
točke u kojima je sustav zakazao, utvrđivanje odgovornosti svih onih
koji su obnašali odgovorne funkcije te utvrđivanje odgovornosti svih
onih koji su lošim upravljanjem doveli cijeli sustav u ovako loše
stanje.
Po meni odgovorni su:
Glavni vatrogasni zapovjednik RH — Slavko Tucaković
Zbog loše reakcije i loše koordinacije cijele operacije. Nije normalno
da požar prijeđe 13 km i na kraju bude zaustavljen tek od strane
građana. Ova situacija nije smjela biti moguća.
Predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice — Ante Sanader
Zbog lošeg upravljanja vatrogasnom zajednicom, koja je dovela do ovakve
loše situacije te negiranja bilo kakve odgovornosti i grešaka.
Priznajem, nisam znao da je naš bivši župan na čelu vatrogasaca. Je li
on prije nego je postao (loš) župan bio najsposobniji vatrogasac ili je
postao jednako loš rukovoditelj vatrogasne službe nakon što je bio loš
župan??
Grad Split — svi dosadašnji gradonačelnici
Potrebno se potruditi da otkrijete tko je odgovoran za taj čep u ul. ZNG
odnosno činjenicu da s dvije prometne nesreće cijeli Grad može biti
odsječen. Potpuni prometni kolaps je onemogućio kretanje građana,
vatrogasaca i drugih službi u kritičnom trenutku i sigurno je doprinio
širenju požara prema centru Grada. Umjesto da se brinu o ovome, oni u
prostornom planiranju dodjeljuju nove građevinske čestice za svoje
pajdaše. Za ovo su odgovorni gradonačelnici koji nisu našli shodnim
dovršavati ceste kao što su Vukovarska, Bračka, Lovrinačka, Put Mostina,
Mostine, Zagorski put, Solinska. Ne daj Bože većeg zla, jer ako ovisimo
o njima, nema nam spasa.
Direktor Čistoće Split d.o.o. — Miroslav Delić
Jer ne postoji transparentan nadzor stanja zraka nad Karepovcem.
Informacije o mjerenjima stanja zraka su potpuno nepouzdane. Postoji
realna opasnost da je stanje gore nego se prikazuje, a sve to dok
istovremeno zemlje trećeg svijeta šalju satelite u zemljinu orbitu.
Ako sam koga zaboravio ili krivo optužio, molim za pomoć s konkretnim informacijama.
Također, očekujem i od premijera da se ispriča građanima, da prizna da
sustav nije bio ni spreman, ni kapacitiran, ni dobro vođen, te da
zatraži od svih odgovornih ostavke.
Zaključak
Ova katastrofalna situacija nam je svima opet pokazala da smo doslovno
prepušteni sami sebi. Vrlo je jasna i nedvosmislena poruka koju nam je
poslala: ne računaj na državu. Ako je to tako, čemu nam služi ova
država? Što će biti kad dođe do situacije u kojoj takav način rješavanja
problema neće biti dovoljan? Trebamo li prijeći preko ovoga što smo
doživjeli i uvjeravati sami sebe da je to normalno? Ili možemo pogledati
sebi u oči i reći da olako shvaćamo odgovornost za vlastiti život i
imovinu, a da to posebno vrijedi za najodgovornije osobe?
Ako vam je normalno da ste vi, vaši roditelji ili djeca, probdjeli noć
braneći kantama vode svoje ili kuće potpunih neznanca, i da ste pri tom
svjesni da vas je samo sreća spasila od veće tragedije, onda ne očekujem
da podržite moja pitanja i zahtjeve. Ako, pak, mislite da to nije
normalno i da se pod hitno treba nešto poduzeti, onda vas molim da
podijelite ovaj tekst, pomognete ga potkrijepiti dodatnim činjenicama i
informacijama te sami zatražite ostavke odgovornih.