Njegovo upravljanje je čvrsto, a rezultati izvrsni. Njegov govor tela otrkiva veliko samopouzdanje, iako je u pitanju najmlađi i uslovno rečeno najneiskusniji čovek u saudijskom državnom vrhu. On je harizmatičan, ali ono što je najvažnije jeste da je Mohamed bin Salman za Saudijsku Arabiju na međunarodnom planu učinio više nego bilo koji zvaničnik pre njega.
Teško je previditi kako je 31-godišnji MbS (kako ga nazivaju u Vašingtonu) postavio stvari. Da li ga pokreže naivnost ili ambicija nije toliko važno, koliko to da juriša napred odlučno i pragmatično.
Neki od prvih poteza Mohameda bin Salmana bila su ukidanja brojnih subvencija, povećanje poreza, prodaja državnih poseda, inicijativa za jačanje kulture, poboljšanje efikasnosti neverovatno neproduktivne saudijske birokratije i otvaranje prostora za privatno preduzetništvo u saudijskoj ekonomiji.
Iako je tek treći u redu za nasleđivanje kraljevskog trona u Rijadu, MbS u potpunosti kontroliše nacionalno tržište nafte, investicione fondove, ekonomska pitanja i Ministarstvo odbrane. Sve to, MbS je dobio kada je njegov otac kralj Salman nasledio presto u januaru 2015. godine.
Dok MbS-a pristalice nazivaju “spasiocem zemlje”, njegovi protivnici, među kojima su neki i iz kruga kraljevske porodice, karakterišu ga kao oportunistu i šarlatana. Takva podeljena mišljenja, međutim, očekivana su kada god se radi o nekome ko donosi promenu i pokušava da reorganizuje sistem u kojem su mnogi nezasluženo privilegovani.
Brige oko MbS-a nisu neosnovane – kontrola nad ekonomijom i odbranom istovremen o predstavljala bi izazov i za najiskusnijeg političara, a kamoli za nekoga tako mladog. Ipak, neverovatne sposobnosti saudijskog princa treba sagladati iz šire perspektive.
Proces za koji je MbS zadužen jeste sprovođenje teških reformi. Iako je još rano da se kaže kavi će biti ekonomski rezultati njegovih reformi, na planu odbrane prvi pokazatelji nisu obećavajući.
Premda MbS ima dobru zamisao kako da napravi efikasnu vojsku i jaku odbrambenu industriju, na spoljnopolitičkom planu, odnosno u ratu u Jemenu, Saudijska Arabija ne samo da nije ostvarila strateške ciljeve, već je i izazvala oštre osude od strane međunarodne zajednice zbog humanitarne katastrofe u zemlji i bombardovanja koje se malo ko usteže da okarakteriše kao ratni zločin.
S obzirom da je glavni strateški cilj Saudijske Arabije da nadigra Iran, sa kojim Rijad vodi niz proksi sukoba, MbS će morati da pokaže daleko više lukavosti i veštine. Njegov cilj nije nemoguće dostići, ali što više civila gine u Jemenu, to će postizanje cilja biti teže.
Ono što dalje zabrinjava mnoge – kako u “pustinjskom kraljevstvu”, tako i u SAD – jesu sve češći navodi da MbS može naslediti kralja Salmana i tako poremetiti tradicionalni sistem nasleđivanja trona. Osim toga, previše brze ekonomske i kulturne reforme koje MbS sprovodi, zabrinule su mnoge koji smatraju da njegovi potezu ugrožavaju temelj i poredak kraljevstva.
Ipak, ovi rizici su sastavni deo neverovatne potrebe za promenama u zemljiu. Razumljivo je da se Saudijci plaše nestabilnosti koje promene donose, ali ono što je važno jeste da unutar saudijske vlade postoji konsenzus da je trenutni ekonomski i politički sistem neodrživ, zbog čega je bolje sprovesti reforme sada, nego za 10 godina kada bi verovatno bilo prekasno.
S obzirom da MbS ima samo 31. godinu i da je (za razliku od većine pripadnika kraljevske porodice) ceo život proveo u Saudijskoj Arabiji, MbS je u dalekoi boljoj poziciji od ostalih da svoje ideje za reforme predstavi populaciji u kojoj više od polovine ljudi ima manje od 25. godina.
Zalaganjem za takozvanu meritokratiju i načinom na koji se suočava sa tvrdolinijašima koji žele da održe status kvo, MbS je pokazao da je naučio mnogo iz neuspeha svojih prethodnika. Umesto da se direktno suoči sa verskim liderima, on nastoji da ih podeli služeći se upravo učenjem Kurana.
Prema mnogim faktorima, MbS je odlično počeo i njegove pristalice ga već smatraju za heroja. Na svom putu reformi, suočiće sa sa titanskim izazovima. Ipak, strplivim fokusom na diversifikaciju ekonomije, slabljenje izoza vehabističke ideologije, strateško obuzdavanje Irana, poboljšanje odnosa sa SAD i kulturne reforme veoma konzervativne zemlje, Mohamed Vin Salman je na dobrom putu da postane istorijska ličnost. Ipak, da bi mu to pošlo za rukom, na njegovo dirigovanje će morati da reaguje ceo saudijski orkestar.