Mimar Hajrudin 1566. godine izgradnjom Starog mosta u Mostaru uspješno je obavio zadatak koji mu je povjerila turska vlast.
Po okončanju gradnje on nije bio siguran hoće li most opstati ili će se srušiti u rijeku, pa je u strahu od pogubljenja kojim mu je prijećeno pobjegao i skrio se u naselju Bijelo Polje, sjeverno od Mostara.
Tu je sačekao vijest svog sluge da je most ostao na “uzgor”, a čekajući oko četrdesetak dana koliko je boravio skriven u šumi, u jednoj od stijena isklesao je korito koje je i danas onakvo kakvim ga je ostavio.
Nedavno je uz veliki napor, te nesebičnu pomoć Turističke zajednice HNK-a, napravljena pješačka staza dugačka oko tri kilometra od lokalnog puta koji spaja Mostar i planinu Rujište do mimarovog skrovišta.
Do kamenice se može nesmetano doći, uz vjeru da će se u budućnosti do nje moći ići i automobilima za relativno kratko vrijeme.
Pretpostavlja se da će korito u dogledno vrijeme postati turistička atrakcija u sjevernom dijelu Mostara.