foto BUKA
Jedan od 14 prioriteta iz
Mišljenja Evropske komisije o zahtjevu za članstvo BiH u Evropskoj uniji je i
onaj koji kaže da je potrebno osigurati depolitizaciju i restrukturiranje
javnih preduzeća, te osigurati transparentan proces privatizacije.
U Bosni i Hercegovini ima preko 550
javnih preduzeća koja imaju ukupne prihode od oko sedam milijardi KM, a obaveze
veće od devet milijardi KM, što pokazuje
da javna preduzeća upravljaju značajnim finansijskim sredstvima. Od ukupnog broja zaposlenih u BiH jedna trećina
spada u javni sektor, a od tog broja preko 80.000 radnika je zaposleno upravo u
javnim preduzećima, navedeno je u izvještaju CCI-a.
Dosadašnje entitetske vlasti
depolitizacija javnih preduzeća nije nikako zanimala. Naprotiv, sve je učinjeno
da politika ima što veći utjecaj na funkcionisanje javnih preduzeća.
Besmisleni odgovori na
prigovore
Prema podacima iz Baze
javnih preduzeća Transparency International u BiH, rukovodstvo najmanje 70
posto preduzeća (od preko 300 koji se nalaze u bazi) u direktnoj su vezi sa
političkim strankama ili obavljaju izvršne funkcije u strankama.
Često se dešavalo i to
da rukovodioci javnih preduzeća u isto vrijeme obavljaju i funkcije u
zakonodavnoj i izvršnoj vlasti.
Srđan Traljić,
portparol Transparency International BiH kaže da se trend imenovanja političkih funkcionera nastavlja nakon svakog
izbornog ciklusa, te da neće biti velikih odstupanja ni nakon općih izbora iz
2022. godine.
Upozorava kako se
uporno ignorišu zakoni o vladinim i ministarskim imenovanjima i zakon o javnim
preduzećima u oba entiteta.
“Postoje dva zakona u
entitetima koja kažu da se članovi izvršnih organa političkih partija ne mogu
imenovati upravne i nadzorne odbore javnih preduzeća, međutim, to se toleriše.
Jedino ko je nadležan da sprovodi te zakone je nadzorni odbor preduzeća, i mi
kada se obratimo nadzornom odboru, oni nas izignorišu i to je to. Problem je
što nemate instituciju koja to provodi osim nadzornog odbora preduzeća”, ističe
za Buku Traljić, te navodi primjere koje je prijavljivao TIBiH.
“Mi smo imali slučaj
Elektroprivrede i Luke Petrovića, koji je generalni sekretar SNSD-a. Obraćali
smo se Nadzornom odboru i oni nama samo pošalju da se sva imenovanja odvijaju u
skladu sa zakonima i drugim propisima. I to je njihov odgovor. Besmisleno. Tu
se sva priča završava. Odgovori ne budu ništa smisleniji ni kada prijave
šaljemo Komisiji za odlučivanje o sukobu interesa, samo je drugi obrazac
odgovora”, govori Traljić.
Dodaje kako se sve ovo
dešava uprkos tome što se entitetske vlade obavezuju na provođenje mjera iz 14
prioriteta EK-a, ali i kroz aranžmane s MMF-om potvrđuju opredjeljenost za
depolitizaciju javnih preduzeća.
“Međutim, ništa po tom
pitanju nije urađeno. Treba naglasiti da je to važan izvor moći političkih
partija kod nas. Sve ove zloupotrebe javnih resursa koje je Transparency
primjećivao kroz ovaj monitoring izbora, upravo su se odnosile i na zloupotrebu
resursa javnih preduzeća u izbornoj kampanji, tako da je to prilično povezano
jedno s drugim. Kada pogledate strukturu parlamenata entitetskih i kantonalnih,
jako puno ćete naći direktora da osvoje mandate. Čim raspolažu resursima i
budžetima lakše je proći. Imamo tu i pritiske na zaposlene u javnim preduzećima
da glasaju za određenu partiju, tako da se sve to može dovesti u jednu vezu”,
navodi Traljić.
TIBiH je 2019. godine
prijavljivao da je za direktora Željeznica RS-a imenovan Slavko Gligorić, koji
je istovremeno bio i poslanik u Narodnoj skupštini, ali je bio i predsjednik
Regionalnog odbora DNS-a.
TIBiH je svojevremeno podnosio i
prijave protiv funkcionera koji su obavljali funkcije na državnom i entitetskom
nivou, ali sukob interesa nije imao ko da utvrdi jer u Komisiju za odlučivanje
o sukobu interesa nisu bili imenovani članovi iz oba doma Parlamenta BiH.
Kršenja zakona i sukob interesa bez
sankcija
Sukob interesa ni na federalnom nivou
nije imao ko da utvrdi, pa je tako bez ikakvih posljedica prošlo imenovanje
Elmedina Volodera za direktora Autocesta FBiH.
Naime, Vlada FBiH u prošlom sazivu
imenovala je Elvedina Volodera, zastupnika u Predstavničkom domu Parlamenta
FBiH na čelo Autocesta FBiH.
Zakon o sukobu interesa u organima
vlasti u FBiH zabranjuje izabranim dužnosnicima, nosiocima izvršnih funkcija i
savjetnicima da budu imenovani za članove upravnih i nadzornih odbora ili kao
ovlašteno lice u javnom preduzeću. Pored toga što im brani imenovanje u toku
trajanja mandata, Zakon izabranim zvaničnicima izričito zabranjuje imenovanje u
upravu javnih preduzeća šest mjeseci nakon prestanka mandata.
Međutim, u Federaciji BiH svaki sukob
interesa prolazi bez sankcija jer ne postoji tijelo koje može da ga utvrdi,
budući da je ta nadležnost oduzeta Centralnoj izbornoj komisiji 2013. godine, a
izmjene zakona ili novi zakon nikad nisu doneseni, te novo tijelo nikad nije
formirano.
Nekoliko je primjera u FBiH u kojima
su imenovanja bila nezakonita prethodnih godina. Radi se uglavnom o
imenovanjima u nadzorne odbore javnih preduzeća.
Neka od nezakonitih imenovanja bivša
Vlada je i priznala nekoliko godina poslije, ali ne zbog društvene
odgovornosti, već zbog toga što je sukob interesa iskoristila kao izgovor da
smijeni osobu koja više nije bila član vladajuće stranke.
U aprilu 2022. godine Vlada
Federacije BiH je Adisu Omerbegović Arapović razriješila dužnosti članice
Nadzornog odbora Razvojne banke FBiH, te Upravog odbora
Finansijsko-informatičke agencije (FIA).
No, dvije godine ranije, prilikom
imenovanja u Upravni odbor FIA, ministri SDA, SBB-a i HDZ-a su znali da je
Omerbegović Arapović tada već pola godine bila u NO Razvojne banke i pristali
su na sukob interesa, na koji su se pozivali dvije godine poslije, nakon što
Omerbegović Arapović više nije bila članica SBB-a.
Za člana NO Razvojne banke FBiH
svojevremeno je imenovan i Almir Zulić, član Glavnog odbora DF-a, a član 11.
Zakona o razvojnoj banci FBiH kaže da u NO ne može biti imenovana osoba koja
obavlja stranačke dužnosti u političkoj stranci.
Vlada FBiH je svojevremeno za
predsjednika Nadzornog odbora JP Ceste Federacije BiH imenovala Anisa Krivića,
koji je u tom momentu obnašao funkciju političkog direktora SBB-a.
Član Predsjedništva SDA Sedad Dedić
imenovan je za člana Nadzornog odbora Unis Ginexa iz Goražda, firme u većinskom
vlasništvu Federacije BiH.
Za direktora Elektroprivrede BiH
svojevremeno je imenovan Admir Andelija, iako je član Glavnog odbora SDA.
“Vidjeli ste nedavno da je Dragan
Čović, kao predsjednik HDZ-a izašao i javno kazao da će cijelo rukovodstvo
Elektroprivrede HZHB podnijeti ostavke. Oni podnesu ostavke i budu imenovani
novi stranački ljudi. Dakle, ovdje se javno manifestuje, bez ikakvog
suzdržavanja, politička kontrola nad
javnim preduzećima”, podsjeća Traljić.
Političari iz svih stranaka u
Bosni i Hercegovini godinama tvrde kako je jedina tačka oko koje postoji
konsenzus svih aktera na političkoj sceni put države ka Evropskoj uniji.
Konsenzus, ali samo u
politizaciji
Ekonomski stručnjak Igor Gavran
smatra da to nije tačno.
“Što se tiče tvrdnje političara da je
jedini konsenzus među njima evropski put, ja bih prije rekao da je jedini
konsenzus između svih njih upravo ova politizacija javnih preduzeća, jer
ključna tema je uvijek oko podjele funkcija u svakoj koaliciji i uvijek je glavna
tema ko će preuzeti koju kompaniju. Meni analize Transparencya da je oko 70
posto izabranih u upravne odbore bilo na funkcijama u političkim strankama samo
daju pretpostavku da su onih preostalih 30 posto prijatelji i rodbina, jer ne
mislim da je i jedan posto imenovanih zbog stručnosti”, ističe za Buku Gavran.
On konstatuje da samo pravo
političkih stranaka da imenuju u upravne odbore ne bi trebalo biti problem, ako
bi kriteriji za izbor kadrova bili stručnog karaktera.
“Postojeće zakonsko rješenje da se ne
mogu imenovati stranački funkcioneri, neovisno od toga što se ono i krši u
praksi, ne znači mnogo, gotovo ništa. Često smo imali slučajeve da neko
formalno da ostavku na neku stranačku funkciju ili napusti članstvo u stranci i
u roku od 24 sata bude imenovan na mjesto u upravi i time se pokaže da zakonske
odredbe ne znače ništa. Jedino bi validno bilo da postoji mjera u zakonu koja
kaže da oni koji su zadnjih deset godina bili na bilo kojoj političkoj funkciji
ne mogu biti u upravi, to bi imalo smisla ako hoćemo neku depolitizaciju”,
jasan je ekonomista.
Direktori služe interesima stranke a
ne preduzeća
Gavran navodi kako je ključno i ko se
imenuje u uprave odbore.
“Često smo imali slučajeve da
politika odluči ko će biti imenovan na neku poziciju, a taj ne ispunjava
uslove, onda su se znali mijenjati čak i statuti tih kompanija, pa da neko s
neodgovarajućom diplomom ili bez diplome može preuzeti poziciju. Imamo
situacije gdje ljudi obavljaju funkcije od zatvora do vrijednosnih papira, tako
da su to nespojive oblasti rada. Jasno je da u najmanje jednoj od nespojivih
funkcija osoba ne može biti odgovarajuće
stručnosti, a najčešće je nema ni u jednoj”, riječi su Gavrana.
Kada je riječ o ekonomiji, naš
sagovornik podvlači da ovakva situacija najviše šteti kompanijama.
“Iako taj koji je nekompetentan
imenovan čak i pokušava da radi pošteno, nema potrebne stručne sposobnosti, a
vrlo često i ne pokušava, već je tu da služi interesima svoje partije, odnosno
onih koji su ga imenovali”, zaključuje Gavran.
