Ovo istraživanje bilo bi muzika za uši Hitleru, Staljinu i ostalim diktatorima 20. stoljeća, međutim, može biti neugodno za čuti ostalima, piše Daily Mail.
Naime, znanstvenici su zaključili da teorija o demokraciji ima jedan nesretan nedostatak, a to je da je većina birača jednostavno preglupa da izabere pravog kandidata.
Prema teoriji, demokratski se proces oslanja na pretpostavku da većina građana prepoznaje najboljeg političkog kandidata ili najbolju političku ideju. Međutim, najveći dio ovog istraživanja implicira da demokratski izbori proizvode osrednje vodstvo i politiku.
Istraživanje pod vodstvom profesora Davida Dunninga , psihologa na sveučilištu Cornell pokazuje da su nekompetentni ljudi nesposobni prosuditi kompetenciju drugih ljudi ili kvalitetu njihovih ideja.
Na primjer, ako im nedostaje iskustva o poreznim reformama, jako će teško moći prepoznati kandidata koji je zaista stručnjak u tome. Mozak jednostavno ne može izvršiti dobru procjenu.
Kao rezultat toga, količina informacija ili činjenica o političkim kandidatima može nadjačati nemogućnost mnogih birača da ih točno procjeni.
„Pametne ideje će biti teško prihvatljive, jer većina ljudi zapravo ne može prepoznati koliko dobra ideja zaista je“, rekao je profesor Dunning.
On i njegov kolega sa sveučilišta New York, demonstrirali su kako ljudi sami sebe zavaravaju kada se radi o njihovim intelektualnim vještinama. Bilo da su se istraživanja odnosila na vještinu ocjenjivanja viceva, gramatičke ispravnosti ili njihove vlastite partije šaha, ovaj dvojac je zaključio da ljudi smatraju kako je njihovo znanje uvijek iznad prosjeka, čak i kada loše obave zadatak.
– Ako ne znate dovoljno o određenom području, tada niste u poziciji da procijenite svoje niti tuđe propuste – dodaje Dunning. Začuđujuće, ljudi se brzo slože tko je najgori kandidat, ali ne mogu prepoznati one najbolje.
Dr. Mato Nagel, sociolog iz Njemačke, nedavno je nadopunio istraživanje gore navedenog dvojca simulirajući na kompjuteru demokratske izbore. Njegov je matematički model dokazao da su glasači bili nesposobni prepoznati vodeće vještine političkog kandidata.
Kandidati čije su se sposobnosti vođenja pokazale malo bolje od prosjeka uvijek su pobijedili, stoga je Dr. Nagel zaključio da se demokratskim izborima rijetko ili nikad ne izabere najbolji vođa.