Ursula je 1907. godine rođena kao
drugo od šestero dijete u obitelji Kuczynski. Njen je otac bio ekonomist, a
majka slikarica. Živjeli su relativno dobro, u akademskom okružju. Ursula se
pak od najmanjih nogu zainteresirala za socijalizam i komunizam te se redovito
uključivala u rad organizacija koje su pripadale tom političkom spektur. S
napunjenih 19. godina učlanila se u Komunističku partiju.
Čim je to učinila izgubila je posao u
izdavačkoj kući u kojoj je radila, a nedugo nakon toga upoznala je i udala se
za arhitekta Rolfa Hamburgera.
Ugodni je život zamijenila za ideale
komunizma
Posvećena cilju širenja komunizma,
Ursula je počela pisati za partijski list ‘Rote Fahne’. Godine 1930. partija
joj je dala do znanja će im biti potrebna u Šangaju na što je ona pristala bez
razmišljanja pa se tamo uskoro preselila sa suprugom.
Tamo su započeli vrlo ugodan život, a
puna su četiri mjeseca bila potrebna da se počne kristalizirati njena uloga u
Kini. Tamo joj je prvo pristupila američka ljevičarska novinarka Agnes Smedley
koja ju je upoznala s Richardom Sorgeom, tada 35-godišnjim šangajskim špijunom
koji je radio za Ruse.
Kada ju je upitao je li spremna na
život u opasnosti, ona je samo šutke kimnula glavom. Sorge ju je upoznao s
krugom Kineskih komunista koje je i sama često skrivala, baš kao i oružje. Njen
suprug o tome nije smio znati ništa.
Kada je dvije godine kasnije Sorge
napuštao Šangaj, za svoju je zamjenu ruskoj tajnoj službi predložio upravo
Ursulu. Iako joj je već tada brak bio dobrano načet, upravo je tada zatrudnjela
i devet mjeseci kasnije rodila sina Michaela.
Edukacija u Moskvi i prva afera
No, čim ju je Moskva pozvala na
školovanje, ona je to opet učinila bez imalo razmišljanja. Dijete je ostavil
usput, kod rodbinje u Čehoslovačkoj. U Moskvi je pak naučila ruski, Morseovu
abecedu te kako sastaviti radio odašiljače i radio prijemnike.
Već u 1934. poslana je na misiju u
Mandžuriju, teritori koji su Japanci upravo oteli Kini. Nadređena osoba tamo
joj je bio Ernst, bivši mornar s kojim se brzo ‘spetljala’. Tamo je radila na
održavanju komunikacije između Moskve i partizana u Mandžuriji te se brinula za
zalihe oružja i eksploziva.
Već sljedeće godine Moskva je bila
uvjerena da će netko razotkriti dvojac, pa su ih opozvali i naredili im
povratak u Moskvu. Prihvatila je misiju u Poljskoj koju je vodila zajedno sa
suprugom, iako je sada nosila svoje drugo dijete koje nije bilo njegovo već –
Ernestovo. U travnju 1936. godine rodila je kći Janinu.
Iz Mandžurije, preko Poljske u –
Švicarsku
Krajem 1938. godine Moskva je i nju i
supruga poslala u Švicarsku kako bi tamo postavili novi špijunski krug. No,
suprug ju uskoro napušta i odlazi na Daleki Istok. U veljači 1939. godine
upoznala je engleskog komunista Lena Beurtona koji se u nju zaljubio ‘na prvi
pogled’ jer je imala ‘lijepu figuru’.
Nedugo kasnije Rusi su im dali
dopuštenje za brak od kojeg su na kraju zapravo svi imali koristi jer je Ursula
tako dobila englesko državljanstvo. Taj je brak potrajao do 1997. godine, do
smrti Beurtona.
Čim se uselila u kuću blizu Oxforda,
Ursula je počela održavati kontakte s ruskim službama putem odašiljača koji je
sama konstruirala, a ponajveća prekretnica u karijeri joj se dogodila kada je
1941. godine upoznala Klausa Fuchsa, Nijemca koji je za britance radio na
istraživanju atomske energije u obližnjem laboratoriju.
Sovjetski nuklearni program je, kažu,
‘stavila u petu brzinu’
Vrlo ga je brzo nagovorila na
suradnju. Nalazili su se na poljima izvan Oxforda, a on joj je donosio
dokumente koji su joj, priznala je, izgledali poput hijeroglifa. Značaj toga
je, tvrde neki, bio mnogo veći no što to povijest priznaje.
Norman Moss, autor knjige ‘Klaus
Fuchs: Čovjek koji je ukrao atomsku bombu’ tako tvrdi da je Vyacheslav Molotov
udario temelje sovjetske atomske bombe 1942. godine upravo zavaljujući Fuchsu i
Ursuli tj. informacijama koje su oni slali u Moskvu. Sedam godina kasnije Rusi
su testirali svoju prvu atomsku bombu.
Njeno je kodno ime u Britaniji bilo –
Sonja. Nadzirala je rad brojnih tajnih agenata, pa čak i svojeg brata i oca.
– Da u Engleskoj imam pet Sonji, rat
bi već završio, rekao je tada šef sovjetske tajne službe, piše New York Times.
U ranim 50-im godinama se sa suprugom
i još jednim sinom koji se u međuvremenu rodio vratila u Istočni Berlin. Time
su više-manje prestali njeni kontakti s Rusima, iako se ona privatno vrlo
energično nastavila zalagati za održanje Demokratske Republike Njemačke i
ostvarenja ‘komunizma s ljudskim licem’.
Godine 1969. po posljednji je put
otputovala u Moskvu kako bi po drugi put primila najviše sovjetsko vojno
odlikovanje.
Ostatak života provela je pišući pod
imenom Ruth Werner. Kada je umrla 2000. godine u Berlinu, iza sebe je ostavila
troje djece i petero unučadi.