Nekada su bili giganti, izvozili čak i do Amerike, a danas su pretvoreni u svadbene salone, fitnes centre i privatne fakultete

Banjaluka je prije 40 godina imala blizu 70.000 zaposlenih,
uglavnom u privredi.

Bilo je to zlatno doba namjenske, metalske, tekstilne, ali i
prehrambene industrije. Zašto je i kako propala banjalučka privreda,
objašnjavaju se direktori bivših giganata, nekadašnji visoki funkcioneri Grada,
ali i sindikalci.

Prepoznatljiv logo, na crno bijelim televizorima…TV
prijemnici Rudi Čajeveca iz Banjaluke s kraja pedesetih godina, bili su u
mnogim domovima simbol privrednog rasta i ekonomskog napretka i Grada, ali i
bivše države.

Sam Čajevec koji je nekad zapošljavao 10.000 ljudi, propao
je, rascjepkan privatizacijama, pretvoren u svadbene salone, poslovne prostore
za stranke, fitnes centre i privatne fakultete.

Živko Radišić, bio je gradonačelnik Banjaluke prije 40
godina, bio i direktor Čajevca. U Dejtonskoj BiH, član bh. Predsjeništva. Sjeća
se kako je propala BL privreda.

“Mi smo izvozili do Amerike, Čajevec je učestvovao za
američki Apolo program, kosmički program. Mnogima nije bilo stalo da se sačuva
Čajevec, trebalo sve raskrčmiti”, rekao je Živko Radišić, bivši direktor
Čajevca.

Od 2000. go­di­ne do kra­ja 2014. go­di­ne, prema
istraživanju Capitala, pri­va­ti­zo­va­no je uku­pno 131 banjalučko pre­du­ze­će,
što je 70 posto uku­pnog bro­ja za pri­va­ti­za­ci­ju.

Svi se sjećaju protesta radnika Fruktone, koja je propala,
Mljekara danas radi, ali sa desetostruko manje kapaciteta. Preživjela je
privatizovana Fabrika duvana, Incel je rasparčan.

Nekadašnji rukovodioci krivce nalaze i u stečajnim
upravnicima.

“Ni jedan stečajni upravnik nije doveo firmu gdje je
bila, a evo Čajevec gdje sam ja bio. Kad su došli stranci u BiH, zabranili su
rad namjenske industrije”, izjavio je Dragovan Petrović, bivši direktor
Čajevca.

Zvučnici, tranzistori, sistemi za video nadzor, vojna
oprema, sve to je Čajevec izvozio u doba prije tranzicije u vrijednosti od
blizu 50 miliona dolara godišnje.

Rudolf Rudi Čajevec iz Kaknja, tokom drugog svjetskog rata,
u banjalučkoj zračnoj luci, postaje začetnik jugoslovenskog zrakoplovstva.
Mehaničar i pilot, dobio je odlikovanje narodnog heroja, a kompleks preduzeća u
postratnoj Banjaluci nosio je njegovo ime.

Danas je na mjestu nekadašnjeg giganta tržni centar, koji
ničim ne pokazuje da je ovdje desetljećima “cvjetala” industrija.