Marija Herceg, IT inžinjerka iz Ljubuškog, sa trenutnom adresom u
Mostaru, dobila je nagradu Emerging Leader Award, nagradu koju prvi put
dodjeljuje Evropski centar za žene u tehnologiji.
Sa Marijom smo za BUKU razgovarali o nagradi, njenom radu, ženama u tehonologiji, životu mladih u BiH i drugim temama.
Marija, dobila si za Emerging Leader Award, nagradu koju prvi
put dodjeljuje Evropski centar za žene u tehnologiji. Koji su tvoji
utisci nakon ove nominacije?
Emerging Leader Award je nagrada koju prvi put dodjeljuje Europski
centar za žene u tehnologiji. Ovaj centar djeluje pod pokroviteljstvom
Generalnih direktorata Europske komisije (DG Razvoj, DG CONNECT, DG
Zapošljavanje, Društvena pitanja i inkluziju), a promiče inovativnost
žena u tehnologiji i primjenu na ključna pitanja u društvu. Prvo me
nominacija mnogo iznenadila, ali i oduševila s obzirom na ideje koje
ovaj centar promiče. A onda tek kad sam dobila vijest o nagradi, bila
sam počašćena i zahvalna uz cijeli niz različitih osjećaja u meni. Za
pojedinačne nominacije su najzaslužnije moje prijateljice Amna Popovac i
Emina Junuz (inače dekanica Fakulteta informacijskih tehnologija), obe
jako uspješne vizionarke i liderice.:) I ovdje im zahvaljujem i na ovoj
nominaciji i na općoj motivaciji! Ovom nominacijom su me, neočekivano,
uvalile i u male neprilike s obzirom da sam se na istoj listi našla sa
ženama iz IT svjetskog vrha, čijim se životopisima mogu samo diviti, i
nadati se da ću ih uspjeti i upoznati.
Kada je u pitanju tvoj rad možeš li nam ukratko objasniti na čemu radiš, sa kojim radom si nominovana?
Nominacija je zahtijevala samo slanje životopisa, a ova ideja tj.
istraživanje na kojem radim sam iskoristila za video kojim se svaka od
kandidatkinja treba predstaviti. Nagradu mi je lakše prihvatiti kao
poticaj za daljnji rad, nego priznanje za dosadašnji, jer poznajem mnogo
uspješnih IT žena koje se svojim radom u ovu priču uklapaju mnogo bolje
od mene. Budući da u formalnom i neformalnom obrazovanju radim već
godinama, želja mi je istraživati tehnološka rješenja za olakšavanje
učenja. Jedan dio mog života pripada društvu, a drugi tehnologiji. U
radu s mladima preko formalnog, a posebno preko neformalnog obrazovanja
uočila sam prilike za primjenu tehnologije koja bi dovela do značajnog
napretka društva. Budući da se ništa ne događa bez razloga, odnedavno
sam dobila priliku pridružiti se ekipi s Fakulteta informacijskih
tehnologija, gdje radim u nastavi i istražujem o STEM/STEAM (Science,
Technology, Engineering, (Art), and Mathematics) obrazovanju i njegovoj
primjeni kod nas. Možda su ove ideje ambiciozne, ali uspješne zapadne
ekonomije sve više indirektno zasluge daju primjeni ovakvog obrazovanja u
njihovim društvima, pa zašto to ne bi bilo moguće i kod nas? U svakom
slučaju vrijedi pokušati.
Koliko su ljudi u BiH spremni da prihvate nove tehnološke trendove i da ih prate, gdje smo mi, a gdje je svijet odmakao?
U BiH bi vam većina na ovakve stvari odgovorila da mi nemamo novca za
to. To je tako jer su ljudi uglavnom nespremni na bilo kakva ulaganja
koja dugoročno donose korist, posebno ako je ta korist u mnogo slučajeva
nemerljiva ili teško – merljiva. Ako se radi o obrazovanju kakvo mi
imamo, uz sve zakonske i pravne regulative teško je unijeti bilo kakvu
promjenu, ali tehnološka rješenja bi upravo mogla biti back-door za
unapređenje takvog obrazovanja. U svom društvenom radu zalažem se i za
rešenja koja potiču dijalog koja su društvu kao što je BiH jako
potrebna.
Koliko je u BiH ženama teško da uspiju u polju tehnologije, jer je ta oblast naizgled rezervisana za muškarce?
Žene uglavnom unose svijest o društvu u tehnologiju, i tehnološke
ideje gledaju kroz primjenu na društvo. Ono što je potrebno društvu
treba najprije tehnološki unaprijediti, a tek zatim zabavu koja je danas
izgleda financijski najunosnija.
Ko su ti uzori u radu?
Kolegice kandidatkinje na ovoj stranici mi sve redom mogu biti uzor, a
posebno bih izdvojila profesoricu Draženu Gašpar, koja je suvlasnik IT
firme za društveno-korisna tehnološka rješenja. Divim se i radu osoba
koje su me nominirale, profesorica Emina Junuz i Amna Popivac obje IT
liderice i managerice. Daleko najveći uzor, osjetljiv na društvena i
svjetska pitanja, pravi otac Interneta mi je Nikola Tesla, koji je u
svoje vrijeme dao tehnološki doprinos svijetu kojeg malo tko može
premašiti.
Ti si odavno aktivna i u civilnom sektoru u Udruzi mladih
„Agape“ iz Ljubuškog. Koliko je važno delovati, svojim primjerom
pokazati da je moguće mijenjati društvo u kojem živimo?
U početku smo promicali aktivizam s udrugom koju smo osnovali, ali
sada svojim radom želimo pokazati da nisu samo neki pozvani da budu
građanski aktivisti, nego je to sastavni dio građanstva i borbe za
osnovna ljudstka prava. Dugoročno svoj rad gledam i u primjeni
tehnologije na građansko i političko obrazovanje.
Koji su, po tebi, najveći problemi u našem društvu, naročito mislim na probleme mlade generacije?
Strah, nedostatak vjere u dobro, vjere u neuobičajene i velike stvari, manjak samopouzdanja i vizionarstva.
Sve više mladih odlazi iz BiH u potragu za boljim životom negdje drugo. Kako to komentarišeš?
Odlazi se iz onih mjesta gdje se više od sebe ne može dati, i svojim
djelovanjem utjecati na promjenu. Nažalost, svjesna teške socijalne
situacije razumijem razloge odlaska, ali kad su ulice prazne i kad mladi
ne traže svoje, onda ne vjerujem da daju sve od sebe. BiH nije ništa
lošije društvo za uspjeti od drugih društava, dapače, prepuno je
problema koja traže upravo mladost da ih rješava.
Kada je u pitanju Udruga mladih „Agape“ čime se trenutno bavite?
Trenutno nam je krenulo s međunarodnim projektima.:) Idući mjesec
imamo partnerstva na čak dva projekta s organizacijom iz Niša i
organizacijom iz Albanije. Oba projekta su vezana za interkulturalni
dijalog i problematiku mladih.
Razgovarala Maja Isović