Husein ef. Đozo u Drugom svjetskom ratu bio je imam 28. Regimente 13. SS Waffen Handžar divizije s činom kapetana, odnosno Haupsturmfuehrera. Zbog kolaboracionizma je kažnjen s pet godina zatvora, a u presudi je istaknuto da je “svojim radom podigao moral u neprijateljskim jedinicama”.
Bio je u kontaktu sa zapovjednikom SS-a i Gestapa Heinrichom Himmlerom, kojemu se srdačno zahvalio prisegom: “Spremni smo položiti naše živote u borbi za velikog vođu Adolfa Hitlera i Novu Europu”.
No, novi ministar kulture Hrvatske o njemu je u intervjuu 2013. godine govorio ovako:
” On je jedna od najmarkantnijih i najzanimljivijih bošnjačkih ličnosti u poslijeosmanskom razdoblju”.
U intervjuu koji je dao Oslobođenju nakon pobune roditelja učenika osnovne škola u Goraždu, koja nosi ime Đozino ime, Hasanbegović je kazao da ta pobuna nije plod “patriotske budnosti” zabrinutih anonimnih roditelja u Goraždu, “kojima je baš sad sa zakašnjenjem proradio ‘antifašistički’ refleks, već jeftinog novinarskog senzacionalizma koji poslovično truje javnost, izaziva smutnju i potkopava temeljne vrednote na kojima bi trebalo počivati društvo, a posebice ovo u BiH, ranjeno i podložno višestrukoj identitetskoj i vrijednosnoj konfuziji”.
Intervju je bio objavljen među ostalim hvalospjevima Đozi na portalu handzar.jimdo.com, no nakon što se počeo širiti kao još jedan prilog Hasanbegovićevom podebelom revizionističkom dosjeu, uklonjen je.
Hasanbegović je 2013. godine, među ostalim, Oslobođenju rekao i sljedeće o Đozi:
“Amputirati Huseina ef. Đozu iz nacionalnog i islamskog identitetskog čvorišta i njegovih simboličkih manifestacija kao što su imena ulica i škola, i to zbog beznačajnih epizoda iz cjeline života i djela, znači učiniti od modernog bošnjačkog identiteta i islamske misli torzo lišen svojih najpouzdanijih smjerokaza. Muslimanski Bošnjaci u 20. stoljeću, dramatično suočeni s pokušajima komunističke ateističke akulturacije, a danas s njezinim posljedicama, te s perfidnim misionarskim i kolonizatorskim djelovanjem ‘islamskih’ ribara ljudskih duša koji ih pokušavaju zajedno s njihovom autentičnom tradicijom pretvoriti u duhovne uljeze i strance u vlastitoj zemlji, u Đozinoj obnoviteljskoj islamskoj misli i dalje imaju svoje snažno uporište.”
Naravno da je komunicirao s Himmlerom, a ne Valterom
Za Đozino pismo Himmleru iz prosinca 1943. navodi da se “u njemu se Đozo kurtoazno u ime svih tabor-imama zahvaljuje na pomoći u hrani za članove obitelji pripadnika divizije u Bosni, a sve okićeno zazivanjem konačne pobjede i uobičajenim korištenjem frazeologijom u takvim prigodama. Iz toga izvoditi teze o Đozinoj osobnoj bliskosti s Himmlerom je više nego smiješno. Logično je da osoba na tom položaju i u takvim okolnostima barem administrativno komunicira s vođama SS-a, a ne s generalom Pekom Dapčevićem ili Valterom Perićem”.
O Handžar divilziji kaže da je “nastala kao rezultat njemačkih ratnih ciljeva, ne samo na području NDH, već i šire prema islamskom svijetu, te korištenja situacije u kojoj su se našli bosanskohercegovački muslimani izloženi zločinačkom djelovanju različitih ustaničkih i odmetničkih skupina, koje su barem formalno sebe vidjele i kao dio savezničke ratne strane.”
“Kada se sve to ima u vidu, pitanje o tome treba li osnovna škola u Đozinu Podrinju nositi njegovo ime je potpuno izlišno. Moj odgovor je – DA – treba, i to ne samo osnovna škola, i ne samo u Goraždu”, nedvosmislen je Hasanbegović.
Izvor N1