Čak i površan pogled na stanje poduzetništva i poslovne klime u
Hrvatskoj pokazuje nam da tu nema ni traga liberalnom kapitalizmu, kojeg
možemo definirati kao ekonomsko-politički sistem koji počiva na
nepovredivosti privatnog vlasništva, slobodi sklapanja i obvezi
poštivanja ugovora, te vladavini prava.
Kako znamo da ne živimo u liberalnom kapitalizmu?
Kada bismo živjeli u liberalnom kapitalizmu, onda se ne bi više od
pola ekonomije nalazilo pod izravnom kontrolom države. Država ne bi
zapošljavala čak ⅓ aktivne radne snage, i ne bismo imali 1421 poduzeće u
pretežito državnom vlasništvu.
Kada bismo živjeli u liberalnom kapitalizmu, onda bi svaki čovjek
mogao otvoriti fast food, peći ćevape, proizvoditi metle, slagati
cvijetne aranžmane i popravljati bicikle bez da prije toga mora
potrošiti par tisuća kuna na državni certifikat o stručnoj
osposobljenosti.
Kada bismo živjeli u liberalnom kapitalizmu, svatko tko ima automobil
mogao bi bez ikakvih dodatnih troškova i maltretiranja svoju vožnju
pretvoriti u taxi uslugu. Kapetani duge plovidbe mogli bi voziti
ribarske brodice bez da za to traže dopuštenje od države.
Kada bismo živjeli u liberalnom kapitalizmu, ne bi postojali
strukovni cehovi u sprezi s državom koji bavljenje nekom profesijom
uvjetuju članstvom u cehu (npr. obrtnici, liječnici ili taksisti) i
pristajanje uz tarife koje određuje ceh. I sve to uz blagoslov države.
Kada bismo živjeli u liberalnom kapitalizmu, država ne bi
zabranjivala ugostiteljima da se dogovore s konobarima koliko će drugo
raditi za vrijeme sezone i općenito se ne bi se miješala u ugovore o
radu koje slobodno sklapaju radnik i poslodavac.
Kada bismo živjeli u liberalnom kapitalizmu, najuspješnij poduzetnici
bili bi oni koji djeluju na slobodnom tržištu, a ne oni čiji je glavni
klijent i partner država.
Kada bismo živjeli u liberalnom kapitalizmu, država ne bi polagala
pravo na praktički monopol u svim bitnim gospodarskim i društvenim
sektorima, kao što su energetika, promet, komunikacije, zdravstvo,
obrazovanje, mediji, ili duhanska industrija.
Kada bismo živjeli u liberalnom kapitalizmu, Hrvatska ne bi bila u
društvu najlošije ocijenjenih zemlja svijeta po pitanju kvalitete
poduzetničke i investicijske klime.
Kada bismo živjeli u liberalnom kapitalizmu, onda IKEA ne bi morala
izgubiti nekoliko godina u borbi sa birokracijom kako bi ishodila sve
potrebe dozvole za puštanje prodajnog centra u rad.
Kada bismo živjeli u liberalnom kapitalizmu, državna inspekcija ne bi
imala ovlasti globiti samozaposlene male poduzetnike zbog toga što u
svom dnevnom boravku iz kojeg rade nemaju istaknut natpis o izlazu u
slučaju nužde, što prozor nije na propisnoj visini od poda, ili
tipkovnica nije nakrivljena pod propisanim kutem.
Kada bismo živjeli u liberalnom kapitalizmu, onda bi svatko mogao
otvoriti firmu u garaži ili podrumu. Za otvorti ugraditi prozor u
potkrovlje vlastite kuće ne bi nam trebala dozvola od strane države.
Kada bismo živjeli u liberalnom kapitalizmu, radnici bi polagali
pravo vlasništva nad svojom mirovinskom štednjom i sami bi odlučivali o
tome kada žele ići u mirovinu. U liberalnom kapitalizmu bilo bi
nezamislivo prisiljavati ljude da teško stečenu zaradu ulažu u dokazano
neodrživu Ponzijevu shemu zvanu “I. mirovinski stup”.
Kada bismo živjeli u liberalnom kapitalizmu, država ne bi
progresivnom poreznom politikom kažnjavala one koji su najzaslužniji za
ekonomski rast.
Kada bismo živjeli u liberalnom kapitalizmu, poljoprivredna
proizvodnja ne bi bila pod centralnim planiranjem države koja tzv.
“poticajima i subvencijama” iz vladinog ureda izravno upravlja i
usmjerava proizvodne procese.
Kada bismo živjeli u liberalnom kapitalizmu, onda bi Hrvatska bila
nalik Švicarskoj, Kanadi, Australiji ili Novom Zelandu. Stranci bi u
redu čekali na useljeničke vize i nikome ne bi padalo na pamet da se
iseljava iz zemlje.
Stvarni uzroci problema i put izlaska iz gospodarske bijede
Iz svega rečenog, jasno je da su Hrvatska i “liberalni kapitalizam”
dva potpuno nepovezana pojma. Ali isto tako je jasno da izlaz iz
gospodarske krize ne možemo tražiti u demonizaciji liberalnog
kapitalizma koji je cijeli zapadni svijet učinio prosperitetnijim no što
je itko ikada mogao zamisliti. Upravo suprotno, ekonomiju se može
ojačati samo i isključivo implementacijom liberalnog kapitalizma:
marksistička utopija i kejnezijnska magija svijetu nisu donijele ništa
osim siromaštva i destrukcije.
Preuzeto sa katkapital.com