Ostala dva su “Život je truba” i “Zvizdan”. Od filmova koji se nisu našli među ovih 11 filmova, treba spomenuti divnu ljubavnu melodramu Todda Haynesa “Carol”, te vizualnu poslasticu tajvanskog majstora Hsiao-Hsien Houa “Assasin”. Na ovoj listi bi se svakako našao i “Creed”, ali taj odlični novi nastavak serijala o Rockyju tek treba imati europsku premijeru 15. siječnja.
1.Pobješnjeli Max: Divlja cesta (George Miller)
| Divlja cesta: Prelijepa Charlize Theron nosi film |
Svaki detalj koji se nalazi u filmu ima svoju svrhu. Svijet koji je Millerstvorio nije tu samo da ispuni prazan prostor već su aktivni dio priče. Prisutnost prirodnih elementa kao kod Akire Kurosawe isto tako su važni dijelovi ovog post apokaliptičnog remek djela.
“Divlja cesta” je u svojoj osnovi i feministički film u kojem napredak društva ovisi o ženama. Glavne heroine likovi su koje utjelovljuju prelijepe Charlize Theron i Zoë Kravitz, Max je često samo pasivni pratilac, stari su muškarci zli i posesivni, a mladi ratnici topovsko meso. Jednako ga vole oni koji u kinu traže samo eskapizam i najveći filmski snobovi
2.Kosac (Zvonimir Jurić)
| Ivo Gregurević sjajan je u Koscu |
Ovoga je puta Jurić u svome drugom režiranom igranom filmu, prvome samostalnom, snimio još dojmljivije djelo. „Kosac“ je smješten u slavonsku provinciju, radnja se zbiva tijekom jedne noći, a redatelj vješto prepleće tri priče. Tri glavna lika nikako ne mogu naći svoje mjesto u društvu dok duh rata završenog prije dvadeset godina prijeteći lebdi nad mjestom. Jeziva atmosfera u kojoj se može i ne mora nešto tragično dogoditi, sa savršeno pogođenim snimljenim zvukovima prirode umjesto glazbe te rijetko viđenim vještim spojem meditativnog filma i trilera, čini ’Kosca’ jednim od najboljih filmova sezone.
Ako se u ’Crncima’ demistificira Domovinski rat, ovdje je to učinjeno s pijankama, bračnim životom u provinciji te samačkim životom. Zvonimir Jurić u ovom je trenutku najbolji hrvatski redatelj, a Ivo Gregurović u minimalističkom izdanju možda je ostvario i ulogu karijere.
3.Mistress America/Queen of earth (Noah Baumbach/Ross Perry)
| Mistress America: Film kojem se gledatelji vraćaju |
Redatelj „Mistress Americe“ Noah Baumbach u najboljem i najoptimističnijem filmu karijere, slavi trenutak umjesto da gleda zabrinutu u neizvjesnu budućnost koja zasigurno ne nosi samo lijepe trenutke za svoje likove, dok autor Alex Ross Pery, vjerojatno najtalentiraniji redatelj nove generacije, upozorava kako je breme prošlosti prevelik teret za svoje djevojke.
„Mistress America“ je koncipirana poput “Jules i Jim“ Francoisa Truffauta viđena kroz oči redatelja koji je odrastao na američkim tinejdžerskim filmovima 80-ima, a Ross Perry je svoj film zamislio kao posvetu psihološkim trilerima Romana Polanskog. „Mistress America“ je bolji film, kojem će se gledatelj rado vraćati, dok je „Queen of Earth“ komorna drama teška za gledanje o lošim i dosadnim ljudima. No oboje su jednako bitni dokumenti jedne izgubljene generacije.
4. Blackhat (Michael Mann)
| Blackhat: Nepravedno podcijenjen Mannov film |
Njegovo posljednje ostvarenje „Blackhat“ možda se na papiru čini kao kibernetički triler napravljen za prikazivanje u ranim jutarnjim satima na niskobudžetnim televizijskim postajama, no Mannovomintervencijom transformirao se u ekspresionistički akcijski film ispred svog vremena. Kad se tako objasne stvari, lakše je shvatiti katastrofalne ocjene srednjostrujaške kritike. Kamera ovdje spaja nespojive predmete i emocije u cjelinu, atmosfera je ujedno sanjiva i brutalno realna, a zvuci ispaljenih metaka, već uobičajeno kod ovog redatelja, toliko su impresivno snimljeni da zaslužuju zaseban članak.
Chris Hemsworth možda je posljednja osoba na svijetu koja može proći kao haker, no kao snažan, šutljiv tip koji podsjeća na Piercea Brosnana plus dvadesetak kila mišića, savršeno odgovara redateljevoj zamisli glavnog junaka po uzoru na one Jean-Pierrea Melvilla. „Blackhat“ nije djelo u kojemu stil prevladava nad sadržajem, ovdje stil stvara sadržaj. To je žanrovski film koji ne prati ni pravila žanra, a bogme ni pravila konvencionalnog filma, i pri tome je jedno od najljepših audiovizualnih iskustava koja možete doživjeti u kinodvorani, ali i drugdje.
5. Aferim! (Radu Jude)
| Aferim!: Sjajni rumunjski povijesni mini ep |
Balkan je još uvijek pun barbara, rasizam u istočnoj Europi se niti ne skriva, a hvaljenje ratnim zločinima i inim divljaštvima kao da je dokaz muškosti u ovim krajevima. Jude savršeno vlada mizanscenom, a Teodor Corban briljantan je u glavnoj ulozi. „Aferim!“, u nas prilično bezveznog prijevoda „Bravo!“, dobitnik je Zlatnog medvjeda u Berlinu za režiju.
6. Sicario (Denis Villeneuve)
| Sicario: Odličan i gorak film |
Denis Villeneuve i njegov direktor fotografije Roger Deakins svijet vide slično kao legendarni mađarski redatelj Miklós Jancsó u svojim remek-djelima „Crveno i bijelo“ i „Ljudi bez nade“. Poput Boga koji ne intervenira, velikim dijelom iz ptičje perspektive ili preko nadzornih sustava, oni promatraju pijune koji ginu i nezaustavljive transakcije zlom koje ne staju ni trenutka. Samo što svijet „Sicarija“ nije planet Zemlja, već deveti krug pakla u kojem se jedino snalaze narkošefovi, latinoosvetnici i američki kauboji u potrazi za adrenalinom.
Naše oči u taj svijet su one Emily Blunt, izvrsne u ulozi poštene i naivne američke policajke čiji se strah ne manifestira dramatičnim dijalozima, već široko raširenim zjenicama i litrama znoja. No ovdje za takve nema mjesta. „Sicario“ ponešto gubi kompas tek u posljednjih 20-ak minuta kad prelazi u priču o osveti. I taj je dio uzbudljivo režiran iako izvan konteksta fabule. Ipak, jedan je od najboljih filmova godine.
7. Magic Mike XXL (Gregory Jacobs)
Režije nastavka jednog od najboljih filmova Stevena Sodebergha, prihvatio se njegov asistent Gregory Jacobs. Socijalna komponenta priče ovdje je stavljena u drugi plan, te je ideološki Magic Mike XXL najsličniji ’hang-out’ filmovima velikog Howard Hawksa .
Isto tako Magic Mike je nešto poput neonskog mjuzikla 21.stoljeća koji ljudsko tijelo promatra kao savršeni senzualni stroj. Film o muškim striperima bio je i tema eseja progresivnog filmskog teoretičara Petera Labuze koji ukazuje na činjenicu kako ovaj film zahvaljujući svojoj digitalni fotografiji koja (za razliku od 35 milimetarske filmske vrpce) tretira tamnoputa tijela kao standard, što je u SAD-u i Hollywoodu kao još uvijek dominantnom bijelom svijetu revolucionarni pomak.
Magic Mike XXL uz sve to ’feel good’ je film godine.
8.Mrska osmorka (Quentin Tarantino)
| Quentin Tarantino: Fim briljantnih glumačkih izvedbi |
„Mrska osmorka“ od strane kritike je, apsolutno nepravedno, najslabije ocijenjen film u karijeri Quentina Tarantina. Provokatoru i infantilnom čudaku zamjeraju čak i što se na krajnje politički nekorektan način, ozbiljnije nego ranije, dotaknuo pitanja rasnih problema i američke povijesti.
Gledatelji na Balkanu zasigurno će moći povući mnogo paralela sa likovima koji nastanjuju ovaj okrutni, crnohumorni svijet krvi, laži i mitova. Ukoliko ste, pak, u kinu samo radi zabave, a ne smeta vam nasilje, u filmu možete uživati čisto kao zanatski dojmljivoj mješavini vesterna i trilera. Samuel L. Jackson nakon „Paklenog šunda“ odigrao je najbolju ulogu karijere, Jennifer Jason Leigh najbolju, a glazba Ennia Morriconea je veličanstvena, baš kao i tužni, apokaliptični song Roya Orbisona koji zatvara film.
9. Saulov sin (Laszlo Nemes)
| Saulov sin: Mučan i strašan film o holokaustu |
