Dok je Veliki Vođa u sebi komentarisao kako Generalštab izgleda kako izgleda zato što nam Rusi taj sistem nisu dali, Rogozin je iz svoje torbe izvukao jedan model i dao ga Reformatoru Velikom. Da mu se nađe.
Šta ćete. Informisan je taj Rogozin. Zna da Veliki Vođa voli makete: Maketu Beograda na vodi, maketu aviona koji će nas voziti u SAD, maketu voza koji juri srpskim prugama… Pravi trenutak je bio da dobijemo i maketu ruske rakete. Ali one koja daje protivvazdušnu odbranu.
Pre nego što je Super Alek uspeo da ušteka maketu, Dmitrij mu je ponovo uzeo iz ruku i rekao da će mu je vratiti na konferenciji za novinare. Pred kamerama. Kako drugačije?
Duhovit je taj Rogozin, dobro se snalazi sa srpskim političarima. Nije ni čudo: ima naše korene po majčinoj liniji. Ali, to sad za ovu priču nije bitno.
Tako je i bilo. Rogozin je čak ponovio istu doskočicu pred novinarima.
I dok su Rusofili na internetu već dizali treći spomenik Vladimiru Vladimiroviču Putinu, drugi Medvedevu a prvi upravo pomenutom Rogozinu, pojavio se, onako stidljivo, diplomatski uvijen odgovor ruskog zvaničnika na pitanje novinara „Da li će Moskva naoružati Beograd“.
„Razmotrićemo apel Srbije da joj se isporuči oružje“.
Hop! A braća Rusi? A voljeni baćuška? A specijalne veze? A neraskidiva ljubav koja vezuje dva naroda?
Hmmmmmmmm… Jok. Ništa od toga.
„Kakav će to biti sistem, to zavisi od naših vojnika, Rusa i Srba koji treba da odrede šta odgovara finansijski,da ne bude skupo, da odgovara po efikasnosti primene, da se njime lokalizuju neki rizici. Bitno je od kog oružja se treba braniti…“, reče Rogozin i udari šamar svakom poštenom Rusofilu koji je već video kako se na Šeremtjevu formira kolona Antonova koji će u Srbistan isporučiti S 300 i Armate, dok na Batajnicu doleću barem dve eskadrile najnovijih Migova.
Istina, Rogozin je za Sputnjik rekao i jednu utešnu (a možda i zabrinjavajuću rečenicu): Da nema šanse da se Srbiji ponovi ono što joj se desilo 1999. (kada je ruska vojna pomoć u pitanju). Jer, zna se: Rusijom je tada vladao vidno alkoholisani lider pred penzijom, a sada u Kremlju sedi ozbiljan igrač.
E, dobro. Sad smo i zamolili Ruse da nam isporuče oružje. I to samo dan nakon što je general Diković najavio kako ćemo da modernizujemo vojsku. I to skroz: i helikoptere ćemo da nabavimo, i razne oklopne sisteme i raketnu odbranu. Ma ima i Laste da uvedemo u naoružanje. Za neobaveštene, Lasta 95 je avion koji već pet godina obavlja uspešne letove u ratnom vazduhoplovstvu Iraka.
Da vam – onako kratko kažem: Nemojte se ložiti.
Od modernizacije vojske nema ništa. Takve stvari je Veliki Vođa obećavao još 2013. pa je onda počeo da obećava bolji život.
Modernizacija vojske košta. Mi tu količinu para nemamo. I – da se razumemo – nije tu čak ni keramičar kriv (ma koliko teške volje to priznao). Svaka vlada ove države od kako su prošli ratovi se ponaša prema vojsci i njenoj opremi kao prema 13. prasetu. Glupo i neodgovorno.
Borbene avione praktično nemamo. I nećemo ih „dobiti od braće Rusa“. Nećemo dobiti ni „S 300“, ni helikoptere. Možda ćemo ponešto kupiti. Ponešto. Ali dobiti – (ne samo od Rusije, nego od bilo koga) nećemo ništa.
Trgovina oružjem je vrlo, vrlo unosna rabota. Znaju to u SDPR-u. Zašto bi onda nama neko – nešto poklanjao.
Nego, spakujte tog Rogozina u neku kočiju, pa ga uz onu pesmicu iz naslova odvezite na aerodrom. Da se ne bi još neki političar slikao s njim.