Da prosječnog čovjeka u Srbiji pitate ko je Zorana Jovanović, slabo ko bi vam znao reći. Ako dodate sada već kultno Zorannah, zjenice se šire, dlanovi znoje i počinje deklamacija.
Svaki stanovnik ovog dijela Balkana zna da je Zorannah modna blogerka, da objavljuje svoje vlogove na You Tube-u, da pojašnjava djevojčicama šta, kad, kako i zašto…od modnih savjeta, do pućenja usana, izrade selfija, konzumacije alkohola, provodadžisanja i sponzorisanja. Jednom riječju, Zorannah je guru mlade i po internetu i društvenim mrežama, pogubljene genaracije „Z“.
I bi knjigah
A onda se Zorannah, vođena njuhom za uspjeh, ali i balkanskom logikom, odlučila da napiše knjigu. Dobro, da l’ je odluka njena i da l’ je riječ baš o knjizi, čuće se. Tek, nešto što liči na infantilni dječiji spomenar, a zove se “Zorannah Life & Style“, ugledalo je svjetlost beogradske sajamske hale, što će reći, reflektore sajma knjiga, što će opet reći, jebi ga, Zorannah je izdala knjigu. Tačnije knjigHu.
Uradak se sastoji od 167 strana, fotografija, umotvorina čudnog kurziva, još fotografija i… pa to bi bilo sve. Ne, čitao je nisam. Jer je štivo namijenjeno listanju, no nećemo cjepidlačiti.
Sad, tu je papazjaniju trebalo nekako tematizovati, što je i urađeno. Mladoj čitateljici (h) će pasti u oko tri cjeline: Prva se zove “Ja, ja, ja”, druga je “Stil” treća „Ljubav”. Pogađate, Zorannah u sve tri piše o sebi.
Mučan je i transferom blama prožet listajući prolazak kroz ovo LSD štivo. Mada, na momente ima sekcija kada pomislite kako se neko jebeno inteligentan zajebava sa vašim mozgom.
“Maltretirajte druge ljude” jer “nema boljeg načina za širenje zarazne sreće od skakanja po glavi ljudima koji vas vole”.
Genijalno, brutalno, briljantno…Ovo nećete pročitati niti u jednom ukoričenom postmodernom zborniku koji urliče od korektnosti. Kod Zorannah-e, to nije slučaj. Dakako da su ovo oni inteligentni lucidni intervali, koje je neko nesvjesno napisao i koji usamljeno zvrndaju u (Po)moru gluposti.
Tako vas Zorannah vrati u brutalnu realnost rečenicom “Barem jednom u životu moraš da doručkuješ s pogledom na Ajfelov toranj u Parizu, da se voziš vespom u Rimu, da izađeš u Londonu i šopinguješ u Njujorku“.
Naravno, svakom djevojčetu koje gleda u ZoranuH, kao feministica u Simon de Bovoar, ne preostaje ništa drugo, nego da se isječe, naduva, napumpa, nađe sponzora i počne „živjeti život punim plućima“.
Ali…
I planuh knjigah
Ali, do đavla crnog, zašto je ovo sve važno? I zašto bi se nedotupavna Zorannah i na ovaj način reklamirala?
Evo zašto…
Njena knjigah je jedna od deset najprodavanijih (ovo h me već opasno zeza) na beogradskom sajmu knjige. A, da se malo bolje pročešljalo, vrlo brzo bi ona skočila u top 3 ili na čelo srBske pisane riječi danas.
A, što nije?
Odgovor je posve jednostavan. Nije Zorannah stigla naštampati knjiga, koliko je bilo zainteresovanih kupaca. Jadnica je donijela prvi dan samo 2000 primjeraka, koji su po „simboličnih“ petnaestak evra planuli kao alva. Naredni dan na ripit i ode curi tiraž za nekoliko sati.
‘Ajde tiraž, nego je Zorannah, u moru sijedih glava, starina, alkosa, pisaca, spisateljica, naučnika, boema i inih anonimusai bila jedina prava zvijezda sajma. Istina Bog, ove godine su Rusi (čudno), bili prijatelji, partneri Sajma, ali ko će čitati te depresivne epileptične klasike, ili ove nove antiapsurdaše. Da poludi čovjek. Ali, dosta sa digresijama.
Kod Zorannah je bilo i obezbjeđenjaH i histeričnog urlikanja djevojčica, koje su bukvalno skakale jedna preko druge, e da bi kupile svoj primjerak, sada već kultne “Zorannah Life & Style”. Zapravo, naleti na modnu blogerku su bili toliki da je narečeno obezbjeđenjeH moralo intervenisati. Jer, Zorannah je obećala djevojčicama potpis+selfi. ‘Ajde, potpis i nije nešto, ali selfi sa Zorannah-om, je stvar vrijedna skakanja preko jaranice do knjige.
Šta možemo zaključiti?
Ne pišeh pametan…
Pa, da su se vremena promijenila, a to je i dedicama u foajeima udruženja pisaca postalo jasno. Možemo dodumati da je uspjeh, zapravo, materijalni uspjeh, još zapravije, količina šuške na bankovnom računu, JEDINO mjerilo nečijeg kvaliteta. Šta ima veze što je Zorannah, naš Forest Gamp, kad joj biznis suludo dobro šljaka, kad prodaje sve čega se dohvati, od prnjica, do knjižica i leksikona.
I tu je onaj neumitni neoliberalni kapitalizam konačno pojeo zadnje oglabine nekog utopističko idealističkog društva. Ako je ikada i postojalo. Projekat Zorannah pljuje u lice svakom intelektualnom naporu. Jer…Jer je taj napor impotentan, bezvrijedan, beznačajan i, na kraju krajeva, u ritama bijedan, prezren i siromašan. Sjetimo se prije nekoliko godina svog licemjerstva hrvatske književne scene koja se nije znala boriti se neoliberalnim naletom zvanim Nives Celzijus. Onda su joj trapavci oduzeli „Kikliopa“ za najčitaniju knjigu. Ali svaki početak je težak. Gdje je Nives započela, tu su starlete, voditeljice i konačno Zorannah, poentirale i pobijedile.
Šta ako si glup ili glupa? Nije to tako strašno. Uvijek možeš biti nečiji korporativni rob i upornim robovanjem doći do šuške. Dakako, u novogovoru je to transkribovano kao predanost i vrijedan rad (kao da postoji nevrijedan), no nebitno.
Najvažniji si ako si najprodavaniji, najklikaniji, najlajkaniji, najpraćeniji. Zorannah nema konkurenciju.
Da, djeca će nam biti (u većini slučajeva) gluplja, da, čovječanstvo će imati upotrebljive supretehnokratske vlasti sa elitama, koje su u stanju reći nešto više od prostoproširene rečenice i, da, djevojčice će, namjesto projekcije u Anu Arkadijevnu, maštati o pućenju usana na nekoj megajahti, svog ili tuđeg šeika.
Svijet ide tačno tamo gdje je i projektovan da ide. U carstvo modernog robovlasništva sa neukom dječurlijom i njihovim ukodiranim materijalnim snovima.
Ali, opustite se, i štono reče Zorannah: “Usvoj neke osnove o odabiru vina. Ne treba samo da znaš voliš li crno ili belo, već i voliš li više belo ili šardone”.
Glupost ipak jeste BESKONAČNA sila. Strašnije od ovoga je što će se samo rijetki uplašiti ove činjenice.
Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru @dijalekticar