Savremena umjetnost: Ne živimo u vakumu, nego smo uvijek odraz društva u kojem živimo

Izložba u okviru koncepta APARTMAN (projekt/izložba za popularizaciju savremene umjetnosti #3) održana je protreklog petka u Banjaluci. Svoje radove izložili su umjetnici Viktorija Banda, Nikola Kekerović i Davor Paponja, a ovaj događaj zainteresovao je publiku.
 
Zanimljivo je da se koncept Apartmana uvijek održavao na drugom mjestu, a ovaj put se nalazio se u ulici Kordunaška 22 u naselju Borik.

Davor Paponja rekao je da je izložio ciklus crteža “Dvojina” koji nazivom upućuje na staroslovensku gramatičku jezičku konstrukciju, koja se tek kao arhaizam u našem jeziku i danas može sresti, čime se aludira na savremeni položaj hrišćanstva koji je izgubio svoju dominaciju u svijetu u kom živimo.

 

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

„Prisustvo ranohrišćanske ikonografije očituje se u jasnom pokušaju sažimanja virtuelnog jezika zatečene autohtone predhrišćanske kuture i početetak konstuisanja sopstvenog vizuelnog identita hrišćanstva. Kroz radove zapravo pokušavam da istražim meni blisku religijsku prošlost, gdje se prisustvo paganskih elemenata neprestano, poput dvojine, provlači kroz obrede i simbole, ali koji na prvi pogled nistu toliko očiti. Figure su uvijek prikazane u paru, aludirajući na dvije strane iste medalje, koje istovremeno upućuju na dualnost i jedinstvo kako u hrišćanstvu, tako i na podvojenost svakog ’univerzalnog’ principa“, rekao je Paponja za BUKU.

Na pitanje šta je po njemu savremeni crtež Davor kaže da se o tome može polemisati.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

„Za mene su crteži iz Altamire savremeni, i iskreno im se divim, a nastali su kada je nastao i homosapiens, tako da…termin savremen po meni samo podrazumijeva da se dešava sada, trenutno“, kaže Davor i dodaje da trenutno aktivno radi na seriji crteža koje je izlagao u okviru Apartmana i kada okonča tu seriju planira prirediti izložbu.

Viktorija Banda
ističe da je na izložbi predstavila nekoliko crteža nastalih u proteklih pola godine.

„Sada ih izlažem prvi put sa Apartmanom.To su Crteži različitih dimenzija. Crtanjem različitih tekstura pravim jedinstvene i složene forme stvarajući tako apstraktne crteže“, kaže za BUKU Banda.

 

 

 

Kada smo ju pitali šta je za nju savremeni crtež Viktorija kaže da bi se složila sa rečenicom Ričarda Sera koji  govori kako crtež  ne može da se  napravi, on jednostavno postoji. „Crtež je svugdje, u landscapeu, u instalaciji, perfotmansu. Materijalan je i nematerijalan, mijenja se i kombinuje“.

 

Viktorija kaže da se trenutno bavi crtežima i fotografijama, a planira da napravi samostalnu izložbu.

Nikola Kekerović u okviru trećeg Apartmana izložio je dvije serije crteža, “Dnevni komentar” i “Dicktator”, na kojima radi od početka 2014.godine.

„Crteži ’Dicktator’ su prvobitno nastali tokom mog istraživanja digitalnog crteža. Radove sam realizovao putem mobilnog telefona te ih svakodnevno kačio na socijalne mreže poptu FB-a i Instagram-a, te momentalno dobio povratne informacije publike. Uvođenje tehnologije i novih načina distribucije umjetničkog rada za mene je bio posebno važan. Na ovoj izložbi crteže sam nacrtao na podu direktno ih komfrotirajući sa publikom koja je morala da gazi po njima. Suštinski sami crteži – falusi, koji po svom stilu podsjećaju na strip crteže, na humorističan ispituju odnost teksta i prostog znaka“, rekao je za BUKU Nikola Kekerović.

On je pored crteža na podu izložio i tekstualne crteže “Dnevni komentar” na suprotnim zidovima prostorije, koji su zapravo izjave drugih osoba koje bilježi svaki dan, bilo gdje i u bilo koje doba dana, te od selektovanih izjava radi crteže gradeći svojevrsni rengentski snimak društva u kojem živi.

 

„Crteži prikazani u pisanoj formi, ponekad uz malu ilustraciju, grade teme masovne kulture, fantazije, snova, analize sebe i drugih, seksualnosti, šovinizma i individualne autopolitičke analize. Ovako postavljena zamisao teksta-crteža odgovara zamislima dematerijalizavije umjetničkog dijela i svođenje na posmatračevu subjektivnost imaginacije. Koncept pisane riječi ispituje i analizira odnos crteža i teksta. Tekstualni dio rada je pisan lenijarom da bi se crteži lišili bilo kakve estetske forme mog rukopisa, ujedno se povezujući sa lenijarom kao objektom koji služi za mjerenje, gdje je sad postao objekat ’mjerenja’ društva“, ističe Nikola.

Nikola dodaje da je savremeni crtež svaki crtež  koji pripada ovoj našoj eri savremene umjetnosti.

„Pojam ’savremeno’ je po meni samo brend u imenu, ali sa sobom ne nosi nikakve druge određene karakteristike s kojima bi utvrdili da je taj crtež stvarno savremen.  U mojim radovima se ne opterećujem sa tim ’savremenim’ nego samo pokušavam da u mojoj umjetnosti budu involvirana svakodnevna društvena pomijeranja, jer na kraju krajeva ne živimo u vakumu, nego smo uvijek odraz društva u kojem živimo“, objašnjava Nikola.

Kada su u pitanju planovi Nikola kaže da u decembru ima dogovorenu izložbu crteža u Beogradu u Domu Omladine sa još dvije umjetnice, Viktorijom Bandom i Sašom Tatić gdje će predstaviti iste radove kao na trećem apartmanu samo u digitalnoj formi.

„Početkom sledeće godine pozvan sam na gostovanje video radionici koja se održava u Poljskoj. U dogledno vrijeme planiram završetke master studija u Banjoj Luci i odlazak na strani Univerzitet u cilju daljeg obrazovanja na polju umjetnosti“, ističe.

 

O APARTMANU

Kao jedan od osnivača ideje Apartmana Nikola kaže da je izuzetno zadovoljan izložbom kao postavkom i posjećenošću kada pričamo o odazivu publike i njihovih prijatelja koji u sve većem broju prepoznaju njihov trud i nastojanje da promovišu mlade umjetnike koji su na svojim umjetničkim počecima.

Viktorija kaže da je koncept Apartmana jedna super priča njenih prijatelja.

 

„Srećna sam što su me pozvali da izlažem i sto sam bila dio trećeg Apartmana,.  Mislim da njihov projekat ima dosta potencijala i ponosna sam na njih“.

Davor ističe da mu se dopada ideja Apartmana i smatra da je u ovom gradu nužna.

„Sa jedne strane razbija iluziju da se umjetnost samo i isključivo može dešavati u institucijama kulture, u tom smislu obrazuje se publika. Opet je na neki način i kritika, jer izlagački prostori su ograničeni, a često su umjetnici sputani i moraju da se ’prilagođavaju’ politici institucije.

 

 

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije