„Ono što je posebno zabrinjavajuće jeste da je najverovatnije nasilnog ponašanja od ubice i samoubice verovatno bilo i ranije, ali da ta nulta tolerancije na nasilje u porodici se završila u ovom slučaju razvodom braka, što zapravo i nije nulta tolerancija, što je samo verovatno odluka jedne od žrtava da više ne može trpeti fizičke atake na sopstvenu ličnost“, ispričala je Đukić-Dejanović.
S obzirom da je ubica i samoubica pre počinjenih ubistava, prema nezvaničnim informacijama, konzumirao alkohol, Đukić-Dejanović je navela da je ovde alkohol „bio faktor koji je olakšao odluku da se heteroagresija ispolji uništenjem tuđeg života“.
Ističući da se radi prevencije ovakvih događaja mora prepoznati agresija, kako u profesionalizovanim institucijama, Centru za socijalni rad, tako i u širem porodičnom okruženju i čak u komšiluku, Đukić-Dejanović je rekla da upadljiva agresija obično na početku bude na verbalnom planu, zatim bude na planu onih iz bližeg okruženja, a onda se širi krug onih na kojima se može ispoljiti i dodala:
„Šestoro mrtvih ljudi i samoubistvo su zaista bilans koji plaši i govori o tome da mi moramo tražiti ljude koji će na ovim zadacima tražiti u smislu preveniranja ovakvog oblika agresije svuda. Agresiju moramo prepoznati i moramo znati kako da se ophodimo prema ljudima koji su posebno skloni konzumiranju različitih supstanci psihoaktivnih, a najrasprostranjeniji kod nas jeste alkohol.“
Govoreći o samom počiniocu ovog dela, Đukić-Dejanović je objasnila da je samoubistvo u ovom slučaju bilansno, što je očigledno jer kada se vidi šta je sve učinjeno, onda se diže ruka na sebe zato što se smatra da će društvene sankcije biti toliko strašne da je oduzimanje sopstvenog života jednostavnije za počinioca samog dela.
„Ono što jeste činjenica jeste da se radi o osobi koja nije bila mentalno obolela, nije se barem do sada nikada lečila. To znači da se radi verovatno o osobi koja je teško kontrolisala svoje impulse, svoja nezadovoljstva i onda kvantitet polako prelazi u nov kvalitet, najpre nezadovoljstvo što se stvari ne odvijaju po želji koju ima osoba, zatim se na to nezadovoljstvo verovatno akumuliraju slična nezadovoljstva, a nema se način rasterećenja, tipa odlaska kod stručnjaka da se o tome priča“, dodala je.
Upitana šta je to što se dogodi u čoveku da odluči da uzme lovačku pušku i ubije nekoliko ljudi, Đukić-Dejanović je rekla:
„Da bi neko napravio takav užas, koji je pokojnik učinio, mora da se i u njegovoj duši i u njegovim odlukama, kao na filmu brzo odvijaju stvari i da akumulira nezadovoljstvo, a to su u principu osobe koje žele malo da ulože u ostvarenje ciljeva, a da dobiju sve.“
Dodajući da se najčešće radi o osobama koje malo ulažu, a žele sve, koje na mali povod reaguju drastično, koje ne znaju da kontrolišu svoje negativne emocije, pa ni emocije uopšte te da najčešće pripadaju kategoriji osoba sa poremećenim ličnostima, Đukić-Dejanović je istakla:
„To nisu osobe koje nisu svesne postupaka i posledica ponašanja, to su najčešće osobe koje teško kontrolišu svoja ponašanja.“
Juče nešto posle 10 časova, dan nakon svadbe svog sina, pedesetpetogodišnji Rade Šefer je iz lovačke puške sa više hitaca ubio svoju snahu, suprugu i njihove roditelje da bi potom izvršio samoubisto. Prema nezvaničnim informacijama, uzrok ove tragedije je nezadovoljstvo zbog braka njegovog sina. Takođe, prema nezvaničnim informacijama, Šefer se od svoje supruge, koju je usmrtio razveo pre mesec dana.