I bio je u pravu, piše Blic.
Njegova radoznalost ga je vodila u različite oblasti nauke. Bio je
inteligentan i duhovit, i zbog toga su ga prijatelji cijenili i voljeli,
ali birajući između društvenog života i rada uvijek bi birao rad.
Vježbao je samokontrolu kako bi svoje tijelo i um održavao mladim, u nadi da će rad i zasluge govoriti o njemu u budućnosti:
“Naše vrline i naši promašaji su neodvojivi, kao sila i materija. Kada se odvoje, nema više čovjeka”.
“Neka budućnost kaže istinu, procijenite svakoga čovjeka prema njegovom
radu i zaslugama. Sadašnjost je njihova, ali budućnost je moja, za koju
sam tako naporno radio”.
“Čovjek mora vježbati umjerenost i nadzor svojih čula i sklonosti u
bilo kojem pogledu, da bi tako održao sebe mladim u tijelu i razumu.
Suzdržavanje mi nije uvijek bilo po ukusu, ali su moja iskustva velika
nagrada”.
“Čovjek je rođen da radi, da trpi i da se bori. Ko tako ne čini, mora propasti”.
“Učio sam tuce jezika, proučavao literaturu i umjetnost proveo svoje
najbolje godine u bibliotekama čitajući sve što bi mi došlo pod ruku i
osjetio sam da sam traćio vrijeme, ali ubrzo sam shvatio da je to bilo
najbolje što sam ikada učinio”.
“Od svih “sila trenja”, ona koja najviše usporava ljudski napredak je neznanje, ono što Buda naziva “najveće zlo u svijetu”.
“Najvažniji produkt stvaralačkog uma je izum. Njegov je krajnji cilj
ovladavanje uma prirodom i iskorištavanje njezinih sila za potrebe
čovječanstva”.
“Ako pokušam nastaviti prekinuti tok misli, osjećam pravu duhovnu
mučninu, nehotice tada prelazim na drugi posao, iznenađen svježinom uma i
lakoćom kojom svladavam prepreke koje su mi prije kvarile račune. I
redovno nalazim odgovore na teška pitanja uz najmanji napor”.
“Ako ne znate kako, promatrajte pojave prirode, ona će vam dati jasne odgovore i inspiraciju”.