Povodom trageduje u Gradačcu koja i dalje poresa cijelu Bosnu i Hercegovinu, Deutsche Welle podsjeća na tekst o femicidu u BiH, originalno objavljen 26.11.2021. godine.
Mlada žena glavni je lik kriminalističko-viktimološkog romana ‘Vrisak lotosa’ o paklu obiteljskog nasilja nad ženom, autora i profesora kriminalističke psihologije dr.sci Sandija Dizdarevića. Ovo je jedan od rijekih romana uopće u BiH s tematikom nasilja nad ženama, temeljen na stvarnim događajima.
Glavni lik romana nije izmišljen. To je stvarna žena: Erna Herfurth iz BiH, koja je skoro deset godina trpjela nasilje od svog bivšeg supruga.
– Trpjela sam, jer je naše društvo takvo. Nemaš od koga tražiti pomoć, nikome ne možeš vjerovati. Kome god kažeš o onome što ti se događa, odgovore da si “sama kriva”, da “nisi poštena”. Ne možeš kazati ni prijateljima jer sam sebi ne želiš priznati da si ti ta žrtva. Nadaš se da će biti bolje, ali na žalost uvijek bude gore – ekskluzivno za Deutsche Welle govori ova mlada žena kojoj je to prvi put da govori za neki medij.
Erna, koja je nekada živjela u Banovićima, priča da je nekada samo pogrešno stavljena šalica kave na stol bila povod nemilosrdnom premlaćivanju, najgorem psihološkom i seksualnom iživljavanju i ponižavanju. Ona tada nije imala posao, bila je financijski ovisna o mužu, a tu je bilo i malo dijete.
– Prvi šamar dogodio se još dok smo bili u vezi, ali mislila sam da će proći, jer se stalno ispričavao. Ali, poslije je bilo sve gore i gore – prisjeća se ova mlada žena najgorih godina svog života.
Erna je pod pesnicama bivšeg muža padala u nesvijest a pokušala je i suicid. Prisiljavana na spolni odnos, zatrudnjivala je više puta, a pod prinudom i prijetnjom abortirala. U samo jednoj rečenici sažet je sav očaj i pakao kroz koji je prolazila ova mlada žena.
Prst sudbine ili puka slučajnost?
Je li posrijedi bio prst sudbine ili puka slučajnost, no istraga o jednom tragičnom slučaju dvojicu istražitelja Sandija Dizdarevića i Roberta Lapčevića dovela je u njeno mjesto.
– Erna i njen bivši suprug izgledali su kao normalan, zaljubljen par. Viđali smo ih kako šetaju s djetetom, vode se za ruke i nitko nije mogao pretpostaviti što se događalo u njihova četiri zida. Sve se počelo rasvjetljavati kada smo kolega i ja bili na terenu zbog istraživanja tragičnog slučaja utapanja. Tada nam je prišla Erna, bježeći od nasilnog supruga i s očajničkim pozivom u pomoć – prisjeća se autor knjige i bivši istražitelj tužiteljstva, danas profesor Kriminalističke psihologije Univerzitetu suvremenih znanosti, CKM Mostar i Visokoj školi UNION u Mostaru.
– Stanje u kojem je bila ta žena i kakvo je zlostavljanje proživljavala, teško je opisati. Mi smo samo profesionalno odradili svoj posao – kaže Dizdarević.
Ernu je suprug jednom držao vezanu tri dana i zlostavljao. Nakon intervencije istražitelja, ona je dobila zaštitu, a uskoro je sa djetetom napustila BiH i otišla u Njemačku gdje joj je živjela majka. Tamo je pronašla i novu ljubav.
– U ovom romanu priča žena koja danas ima samopoštovanje i više ne dozvoljava bilo kakav oblik ponižavanja. Prije nekoliko godina sa suprugom se javila da mi se zahvali i tako smo došli na ideju o knjizi. Tako je nastao ‘“Vrisak lotosa“, objašnjava profesor i bivši istražitelj Dizdarević.
Od 2019. do 2021. godine najmanje 39 žena ubijeno u BiH
Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama (25.11.) u BiH je simbolično obilježen – ponegdje se organizirala neka debata, ponegdje neki okrugli stol na ovu temu. Zanimljivu i upozoravajuću performansu su napravili članovi sarajevske ‘Fondacije CURE’, postavljajući Crvene cipele na ulicu kao simbol žene, žrtve femicida odnosno ubojstva.
Prema podacima koje su prikupili saradnici ove fondacije, od 2019. do 2021. godine najmanje 39 žena ubijeno je u BiH od strane muškaraca.
Alarm stiže i iz Institucija ombudsmana za ljudska prava u BiH. U njihovom izvješću o ljudskim pravima u 2020. godini zaključuje se kako je očiti porast nasilja u obitelji i nasilja nad ženama u toj pandemijskoj godini, gdje su i institucije koje se bave tim problemom, bile angažirane na drugom polju – u borbi protiv pandemije.
Zakašnjele reakcije rezultiraju najgorim ishodom
Abida Pehlić, predsjednica Udruženja ‘Novi put’ iz Mostara, kojoj je švedska kraljica Silvia nedavno osobno u Stockholmu svečano uručila priznanje za angažman udruženja u borbi protiv trgovine ljudima, potvrđuje učestalost nasilja nad ženama u BiH.
– Naši podaci s terena ukazuju na to da je skoro polovica žena, djevojaka, iskusilo neki oblik nasilja. Ono što nas još dodatno zabrinjava je činjenica da, ne samo muškarci nego i znatan broj žena, smatraju da je nasilje nad ženama često opravdano. Mnogi stereotipni stavovi su duboko uvriježeni, što je jako štetno jer poručuju da su žrtve nasilja krive jer su bile podvrgnute nasilju, umjesto da se za nasilje odgovornost traži kod počinitelja – kaže Pehlić za DW.
– To je naročito zbog mjera kojima se ograničava kretanje ili okupljanje. Žrtve nisu u jednakoj mjeri bile u prilici pozvati u pomoć osobe od povjerenja (članove svoje obitelji) ili predstavnike tijela za provođenje zakona, a dodatan problem predstavlja i mogućnost mobilizacije institucija koje se bave pitanjem nasilja u obitelji u zadacima provođenja mjera za sprječavanje pandemije – upozorili su bh. ombudsmani.
Svi sve vide, ali se ne žele miješati
Erna Herfurth je danas u sretnom braku u živi u Minhenu. Ona je majka prekrasne troje djece i ima voljenog supruga. Kada govori o nasilju nad ženama, često spominje riječ hrabrost.
– I u Njemačkoj ima puno nasilja nad ženama, ali je situacija daleko bolja jer žene imaju hrabrost i slobodu o tome govoriti, dok vam kod nas nitko neće pomoći jer se ne žele miješati. Svi vide, ali se ne žele miješati. Žene trebaju skupiti hrabrost i prvo sebi priznati da jesu žrtve nasilja – govori ova mlada žena koja je godinama trpjela najteže oblike nasilja i psiho-fizičkog maltretiranja kojem je nerijetko svjedočilo i njeno tada maloljetno dijete.
Erna je i danas zahvalna dvojici ljudi – Sandiju Dizdareviću, autoru knjige ‘Vrisak lotosa’, i tadašnjem šefu kriminalističke policije Robertu Lapčeviću.
– Bez njih se ne bih imala hrabrosti sama izboriti.
Uz njihovu pomoć ova priča ima sretan kraj, za razliku od sudbina mnogih žena u BiH koje se ne usuđuju potražiti pomoć, već šute i trpe.