Ugledni “Fajnenšel tajms” je ranije već ukazivao da će doći do smjene na vrhu, a u aprilu je objavio tekst kojim je najavio da smjena samo što se nije desila.
“Biznis insajder” piše da je MMF u analizi toga ko je sada najveća globalna privredna sila koristio metod na koji dodat paritet kupovne moći, odnos opštih indeksa cijena među državama.
Kako ovaj sajt navodi, logika kaže da cijene nisu iste u svim zemljama, pa će tako košulja koštati manje u Šangaju nego u San Francisku. Iako prosječna osoba u Kini zarađuje mnogo manje nego prosječna osoba u SAD, prosto pretvaranje kineske plate u dolare zanemaruje kupovnu moć kineskog pojedinca, a samim tim i cijele države.
Tako MMF meri bruto domaći proizvod (BDP) i u smislu tržišne razmjene i u smislu potrošačke moći. Na osnovu kupovne moći Kina upravo sada pretiče SAD i postaje najveća privreda na svijetu.
Do kraja 2014, Kina će činiti 16,48% svjetskog BDP-a u koji je uračunat paritet kupovne moći (17.632 milijarde dolara), dok će udio SAD biti 16,28% (17.416 milijardi dolara).
Ipak nije baš sve loše za Ameriku. Proći će joj dosta vremena dok Kina ne pretekne SAD po vrijednosti BDP-a bez uračunatog pariteta kupovne moći. U toj “sirovoj” formi Kina i dalje zaostaje više od 6,5 biliona (6.500 milijardi) dolara iza SAD.