Na pitanje novinara “Njujork obzerver” da li namjerava da u budućnosti radi s nekom afroameričkom glumicom poput Vajole Dejvis, Alen je uzvratio: “Samo ako budem napisao priču koja joj pristaje. Ljudi se ne angažuju zbog rase, već zato što odgovaraju za određenu ulogu”.
“Ideja da namjerno ne radim sa crnim glumcima je glupa. Rasa, prijatelji, to za mene ništa ne znači. Jedino je bitno da umjetnik odgovara ulozi”, objasnio je sedamdesetosmogodišnji reditelj i oskarovac.
Premda je blizak s rediteljem Spajkom Lijem, Alen precizira: “Sprijateljio sam se sa Spajkom Lijem. Ne družimo se, ali ja se ionako ni sa kim ne družim. Nemam ni crne, ni bijele prijatelje”.
Da se u Alenovim filmovima mogu ipak naći glumci različitih rasa, dokazao je sajt “Pure People” koji citira tri, doduše rijetka, izuzetka: Čivetel Edžiofor u filmu “Melinda i Melinda” (2005), Freida Pinto u filmu “Upoznaćeš visokog, crnog muškarca” i Džozefina Bejker u filmu “Ponoć u Parizu”.